Te daleke 1979. godine kad je izgrađena i otvorena robna kuća „Patrija“ bila je pojam šopinga u regionu. Sjećam se kao danas pokretnih stepenica, luksuzne robe po rafama, matere i oca kako me tegle da za ruku „ da ne zavirujem puno“, ljubaznih trgovkinja…
U „Patriju“ se izlazilo, porodično onako pred školu, da se dijete obuče, kad se slavilo ili umiralo, jer tu je na jednom mjestu po ugledu na čuvene „Namu“ ili „Beograđanku“ sve bukvalno bilo na jednom mjestu. Onda je vrijeme za „Patriju“ stalo. I građevina koja je u prelazu obilježila dva vijeka i naše živote, postala prazna i ruglo u centru Grada.
polupana stakla na RK Patrija
Lupana su joj stakla, malo je i nedodirljivo gorila,u prostoru u kojem se u kasnim večernjim satima okupljala svakakva bratija, radi pijanki i ko zna kakvih žurkica…Neki su se pentrali i po krovu ružne i usamljene građevine koja je u predizborno vrijeme „svečano“ bila oblijepljena i plakatima sa kojih su se smiješile naše političke uzdanice.
Vatrogasci pred RK Patrija
Ne znam da li je iko uspio da napravi sliku s prijedorskog trga a da bar krajičkom ne „zakači“ „Patriju“. Muka i za predizborne mitinge u čijoj se pozadini iza tribina „šepurila“ opaka zgradurina. A onda je u maju ove godine, nakon dugo, dugo čekanja, počelo njeno rušenje. Malo nerealna slika ovog ljeta u kojoj radnici uporno režu, lome, kidaju beton i željezo… na kojem građevinci iz davnih sedamdesetih, vidi se to golim okom, nisu ni malo štedili.
Uglavnom „borba“ traje i ovih dana uz povremeno okupljanje Prijedorčana koji pomno prate nestajanje simbola jednog vremena za kojim se i danas po malo uzdiše. Upućeni kažu, a o tom ćemo više ovih dana, da će na tom mjestu, kad džin konačno padne, biti novi šoping centar.
Moderan, lijepo uređen, s novim trgom…I valjda konačno tačka na nostalgiju i simbol koji nam je svima zajedno tako usput obilježio nemale četiri decenije života.
