Po čemu ću pamtiti 2019

0
1429

Dada Topić, profesor engleskog jezika i književnosti, koreograf i plesač, trener mirovnog obrazovanja, vlasnica “TOP DANCE” plesnog studija.

Najljepša stvar koja vam se desila u 2019?

Najljepši su upravo oni mali, naizgled obični, svakodnevni trenuci, koje ne možete kupiti novcem, bez kojih ne biste bili to što jeste a ne možete ih izdvojiti kao nešto što postoji mimo vas. Ako tako posmatramo stvari, godina je bila itekako lijepa.

Po čemu ću pamtiti 2019?

Uspjehu uvijek prethodi proces i on je obično rezultat neprekidnog rada i posvećenosti. Uspjeh možete ostvariti na različitim životnim poljima, ali evo, ako ćemo mjeriti nekim priznanjima, izdvojila bih zlatne medalje i pehare mojih plesača na Svjetskom prvenstvu iz plesnog fitnesa u Zagrebu, što je samo dokaz da se svaki trud isplati bez obzira gdje živite. Posebno sam ponosna, i to smatram najvećim uspjehom, kada vidim promjenu u načinu razmišljanja učenika kojima predajem u osnovnoj i srednjoj školi, tačnije, da sam im trajno usadila neke moralne vrijednosti i principe koje će nositi sa sobom tokom života, što je u današnje vrijeme izuzetno teško.

Najveće razočarenje u 2019?

Čovjek se obično razočara u druge ljude pa onda i u sebe jer je bio naivan. Međutim, život je sačinjen od uspona i padova i svaki put kad se razočaramo, trebali bismo biti mudriji i pametniji. Tužno mi je što su ljudi postali indiferentni i neosjetljivi jedni prema drugima i što je nivo empatičnosti sveden na minimum, ne marimo za druge ljude i njihova osjećanja. Smatram da to opet proizilazi iz neke vrste straha pa čovjek grčevito steže i grabi sve za sebe. Stvari će se promijeniti kada shvatimo da ne postoji „ja“ i „ostali“ nego samo „mi“.

Ličnost godine u 2019?

Za mene je ličnost godine svaka osoba koja je pomogla drugom biću bez bilo kakvog ličnog interesa. Na svu sreću, još uvijek ima takvih ljudi a oni se obično ne promovišu u medijima jer to nije cilj njihovih djela. Pravi heroji žive neprimjetno među nama.

Želja u ponoć?

Želja mi je da se društvo malo probudi iz stanja apatije u koje je zapalo. Svako od nas je sposoban da promijeni makar nešto i da nam svima bude bolje. Treba nam više ljubavi, smijeha i dobre energije da bismo rasli i razvijali se, a valjda to i jeste smisao ovog jednog života kojeg imamo.

Očekivanja od 2020?

Nikad se ne zna šta nam nosi sutra, ali ja očekujem, tj. radiću na tome, da nikada ne zapostavim ono „dijete u sebi“ i da marljivo s radošću i dalje radim sve ono što me čini srećnom i ispunjenom. Imam tu sreću i privilegiju da se bavim poslovima koji su za mene prava ljubav i uživanje, a to su posao profesora i plesača.

Planovi za 2020?

Inače mnogo radim, volim da radim i da pomjeram vlastite granice. Ali evo, neki plan za narednu godinu je da možda malo smanjim neke nepotrebne obaveze koje zalud troše vrijeme a više se posvetim onim trenucima kada sam sama sa sobom. Svaki čovjek bi trebao da izdvoji to vrijeme za sebe svakodnevno, bez obzira koliko voli svoj posao i koliko obaveza u danu ima. Manje mobilnih telefona i društvenih mreža, više prirode, sporta, smijeha i onog pravog druženja sa pravim a ne virtuelnim prijateljima.