Sabit Džonlagić iz Kamičana koji preko dvije decenije živi u Cirihu, u Švicarskoj, istinski je zaljubljenik u biciklizam. Član je i ciriškog biciklističkog kluba koji nosi zanimljiv naziv „Hobi vozači“, a posljednih deset godina i u Upravnom odboru kluba.
– Klub ima 12 članova. Dva su Bosanci, a ostali Švicarci – kaže Sabit i na našu opasku da li bolje vozi od njih, lakonski i s smijehom odgovara „ pa naravno!”. Priča da je, dok je bio mlađi, učestvovao na trkama, da je bilo i medalja, no sad s godinama kojih i nije baš mnogo, to je više od hobija.
Sabit Džonlagić
– Ne mogu reći da je hobi, jer godišnje prelazim od 15 do 16 hiljada kilometara na biciklu. Ako baš hoćete tu riječ hobi onda ispred moram dodati profesionalni – kaže Sabit koji kilometre na bicklu prelazi po cijeloj Švicarskoj, često po Austriji, Njemačkoj…
Svake godine iz matičnog kluba, a na poziv drugih biciklističkih klubova, prave izlete između tri i pet dana po drugim državama.
– Sad radimo na tom da osnujemo ovdje biciklistički klub u Kozarcu. Bio je na tu temu i jedan info sastanak u prelijepoj „BK Oazi” koja nam je najavila da će sponzorisati sve naše aktivnosti kad osnujemo klub. Prijedor ima svoj biciklistički klub, ima i ova regija, Sanski Most, Ključ, Bihać čak nekoliko, ali Kozarac nema. Vjerujem da će biti osnovan naredne godine, jer interesa ima – kaže Sabit koji u rodne Kamičane dolazi najmanje pet-šest puta godišnje. I tu provede i po nekoliko sedmica. Ljetos je u Kozarac stigao na biciklu.
– Tačno 1.022 kilometra sam prešao, i to za šest dana. Prvi dan je bilo najlakše, vozili smo samo 110 kilometara, a ostalih pet između 180 i 220 km dnevno – kaže Sabit koji u Kamičane dolazi često i vikendom.
Malo se odmara, malo vozi biciklo, pa opet nazad u Švicarsku. Sportskog duha očito ne manjka. Tako je kaže bilo odmalena. Uvijek je volio sport, i to ne jedan, nego nekoliko. Igrao je košarku u Kozarcu, u Švicarskoj fudbal kad je došao i onda slučajno, preko kolege na poslu koji je bio osvjedočeni bicklista, ušao i u te vode.
– Rekao mi je, kad voliš sport, moraš probati i bicklizam. Tako je krenulo jer sam u klubu već 22 godine. Ne treba posebno naglašavati koliko je to korisno za zdravlje, a drugo je sloboda. Kad sam na biciklu, ja sam u svom svijetu. Ne računam li porodicu, ništa u tom trenutku nije važnije od tog. I niko sretniji od mene – kaže Sabit koji uvijek vozi prema nekom cilju.
Mrakovica, Sarajevo ili neki drugi grad… ništa nije napamet. I dok vozi nema straha, jer to je osnovno pravilo dobrog biciklizma. Trenutno vozi profesionalno američko biciklo „Trek“ koje teži samo 7,6 kilograma. Kad zatreba, može jednim prstom da se nosi. Bilo je naravno i padova, jer i to je sastavni dio biciklizma.
– Ali ništa značajnije i ne nekih lomova. Što je najvažnije. A padovi, oni su prateći dio ovog sporta. Nešto što je normalno, mada nikad nisam pao svojom krivicom – priča Sabit.
I ne skida osmijeh s lica dok otkriva planove kud će dalje na biciklu.
– Naredne godine planiram da biciklom dođe do Kozarca, onda do Srebrenice i nazad i to je nekih 2.000 kilometra. A 2021. godine idem za Ukrajinu. Tamo ćemo avionom, a vraćamo se za Švicarsku biciklom. Voziću se 21 dan i na biciklu ću preći preko 3.000 kilometara – otkriva Sabit koji zbog poslovnih obaveza neke duže biciklističke rute, poput ove ukrajinske, mora planirati i po dvije godine unaprijed.
