Za nesreću, onu saobraćajnu, kažu da obično treba budala. Odnosno, ti možeš da voziš po svim saobraćajnim pravilima i propisima, da čuvaš svoju i tuđu glavu, da si trijezan za volanom, da poštuješ brzinu, ograničenja, svoju traku… ali ako budala s druge strane puta to ne radi niko baš nije siguran…
Policija je prošle godine „podijelila“ preko 29.600 prekršajih naloga u oblasti bezbjednosti saobraćaja. No, uprkos tim preventivnim mjerama, a u prilog gore navedenom, ipak je bilo 950 saobraćajnih nesreća. I nažalost 17 smrtno stradlih lica. Uzroci saobraćajnih nesreća na prvom mjestu su alkohol, potom strana kretanja i naravno neprilagođena brzina. Ko treba da nam kaže da ne smijemo pijani za volan ili da smanjimo pritisak na gas, ako ne mi sami.
Jer dok jurcamo prijedorskim i inim cestama ne ugrožavamo samo sebe već i druge. O tom se obično ne razmišlja, već kako izbjeći radarsku i policijsku kontrolu, kako opet ubrzati kad „promaknemo“ dual ili izbjegnemo fotku na nekoj od kamera video nadzora…Bahaćenje po cestama i nerijetko i po gradskim ulicama gdje ni zeleno za pješake nije garancija da ćete živi i zdravi stići na drugu stranu, postalo je praksa. A kazneni poeni i prekršajne prijave samo blagi šamar za one koji smatraju da su Bogovi na cesti. Kad „bogovi padnu na tjeme“ onda je obično kasno. No kolateral, teško povrijeđeni ili poginuli u nesreći koju su uzrokovali nesavjesni, ničim se ne može opravdati. I nikako nadoknaditi, jer svaki ljudskli život je ogroman gubitak.
One koji su naučili na k….nje za volanom ovakvo razmišljanje vjerovatno neće promijeniti, ni njih ni njihove vozačke navike da kafana s nekoliko čašica, bude i prethodnica sulude vožnje. No, vrijeme je i da se zamisle. Sami sa sobom i postave sebi lično pitanje šta ako se desi da neka budala poput njih bude na cesti kojom se mirno i pažljivo vozi neko od njihovih najbližih…
