Pripada energičnim ženama koje definitivno znaju šta hoće. U karakter joj se mora dodati taj neki vječni optimizam, nesebičnost i ljubav koju pokazuje prema ljudima…Možete je voljeti, ili ne, ali poštovati morate, jer primarijus doktor Azra Pašalić, secijalista pedijatrije i porodične medicine, je i neko ko je cijeli svoj radni vijek poklonio najmlađim Prijedorčanima.
I to po mišljenju mama i tata, a u tim nekim dječijim ambulantama u koje dovodimo svoju djecu povjerenje je ipak na prvom mjestu, prilično uspješno. Azra kaže da je njen ljekarski poziv počeo s pedijatrijom.
– Počela sam raditi te neke davne 1975. godine. U dječijem dispanzeru. Radila sam sa specijalistom doktorom Ćatovićem. Dobila sam priliku, a to je i najbolje, da posao učim od dobrih i pametnih ljudi na koje se možeš ugledati – kaže ova prijedorska doktorica koja i danas u bijelom mantilu sa širokim osmijehom uspješno liječi djecu.
– Davno sam počela raditi, ali i danas radim na pedijatriji. To je moja ljubav . Moj posao s kojim sam počela karijeru i posao kojim ću tu karijeru i završiti. I to u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, mada sam povremeno radila i u bolnici. Na ovom prvom je bar po mom mišljenju daleko teže raditi – kaže Pašalić.
Mišljenja je da za male pacijente moraš kao ljekar biti dobro pripremljen.
– Oni su i najosjetljiviji pacijenti koji ne znaju reći šta ih i gdje boli. Tu su i zbunjeni i po pravilu za dijete uplašeni roditelji. Tako da u jednom trenutku moraš brzo reagovati, djecu odmah pregledati, a roditelje smiriti. Malim pacijentima prilaziš kao nečem najdragocijenijem i uvijek s optimizmom. U kombinaciji sa znanjem i voljom za tim poslom volim reći „I Bog daje“. I djeca su zdravija, a roditelji smireniji – smatra ova prijedorska doktorica.
Dodaje da uvijek sebi, saradnicima, kolegama, ali i medicinskim sestrama ponavlja zlatno pravilo „stavite se u tuđu kožu i pođite od sebe“. Kako bi stajali pred vratima s bolesnim djetetom?
– Kažem im, ponašajte se prema njima onako kako bi Vi željeli da se ponašaju prema vama da ste u toj situaciji. U toj situaciji pokušavam da dam najbolje od sebe, taj neki maksimum i ljudski i ljekarski – kaže doktorica Azra.
Smatra da je ljekarska struka vidno uznapredovala i da mi ovdje na ovim BiH prostorima, čast pojedinim, još uvijek kaskamo za svijetom.
– Moramo biti i otvoreniji i humaniji. Mislim da je u ovom poslu humanost izuzetno važna, kao i da poslu, ali i onim koje liječimo pristupamo s ljubavlju. S druge strane u zdravstvo se, bez obzira koliko to bilo skupo, ipak mora ulagati. Ulaganje u opremu, edukacije ljekara, medicinskog osoblja…Ljuti me kad neko misli da ljekari samo hodaju po seminarima, kongresima, da je to nešto za džabe… A pri tom ne znaju da je taj svaki seminar bukvalno biser za jednog ljekara, a samim tim i njegovog pacijenta. Jer, medicina izuzetno brzo napreduje. One koji posjeduju znanja u toj oblasti moramo stići, ići bar mali korak iza njih, jer to od nas očekuju naši i mali i veliki pacijenti. Oni zaslužuju najbolju medicinu. Smatram, s pravom – energična je prijedorska doktorica koja naglašava da je ponosna na sebe što još uvijek može raditi.
– Ponosna sam na sebe i zato što me pacijenti biraju, kao izabranog pedijatra. Znači da mi vjeruju, a to je ono što je i najvažnije. U penziji sam, ali radim u dječijem dispanzeru Doma zdravlja na ugovor o djelu. Nije bilo dovoljno pedijatara, na jednog dolazi oko 800 djece, tako da sam potrebna. Radi nas četvoro i imamo sreću da su nam dvije mlade koleginice na specijalizaciji. A ovdje ću biti sve dok mogu raditi i dok me ljudi budu trebali, jer opet ponavljam, ovaj posao volim, a volim i svoje male pacijente – kaže Azra koja se uz ljekarski poziv intenzivno bavi i politikom.
Predsjednik je Regionalnog odbora PDA Prijedor, partije koja je i njenim zalaganjem na prošlim parlamentarnim izborima zaživjela u Krajini i Prijedoru. Kaže da ne odustaje, jer želi dati svoj doprinos razvoju Prijedora i okoline.
– Neki bi možda voljeli da odustanem, ali ne mogu zbog ljudi, jer želim da žive bolje, bar približno kao većina naprednog svijeta. Taj dio napretka želim bukvalno prenijeti ovdje. Jer, mene politika nikad nije zanimala u sferi ličnog, pogotovo ne interesa. Hvala Bogu zadovoljna sam, imam svoj zlatan posao, radim… Politika mi zato nikad nije bila moranje ili odskočna daska za nešto. Nikad, dok sam u politici nisam molila za sebe, uvijek za neke druge kojim sam željela pomoći. A želim i da mi grad u kojem živim bude bolji. Ukoliko nakon narednih lokalnih izbora u ime svoje stranke uđem u gradski parlament kao odbornica želje će mi ostati iste, da pomognem mladim ljudima da nađu posao, riješe stambeno pitanje … I to je ono što me motiviše da sam još uvijek politički aktivna – kaže Azra.
Ističe da joj puno u svemu što radi pomaže suprug.
– Sigurno ne bi istovremeno mogla biti uspješna u poslu, baviti se politikom, nevladinim sektorom, sve to ne bi mogla da nemam veliku podršku porodice. Muž me tu potpuno podržava, ali i svi moji prijatelji. To prijateljstvo mora biti obostrano, a ja sam imala tu sreću da se nisam razočarala u svoje prijatelje. I oni na mene i ja na njih uvijek možemo računati, i onda kad se ne vidimo duže vrijeme. U krajnjem svi ne mogu, ali i ne moraju da me vole. Mogu me poštovati zbog onog šta jesam i šta radim, isto kao i ja druge. Pripadam ljudima koji ne vrludaju u obećanjima, kod mene nema ono „vidjećemo, biće ili slično“, jer uvijek kažem da nešto mogu ili ne mogu- kaže Azra.
Nema namjeru odustati od profesionalnog usavršavanja. Priznaje da puno čita, da puno putuje, da posjećuje brojne seminare. Nema ni neostavrenih želja, jer živi po principu da što zacrta, to i ostvari.
– Moguće zato i što nemam nekih velikih ni prohtijeva, ni zahtijeva. Moje su želje obične ljudske, neko malo putovanje s prijateljima kojim želim da ugodim, jer ako je meni lijepo želim da tako bude i ljudima koje volim. S njima volim da dijelim i ta putovanja, neke lijepe trenutke. Ako neko nema a ja imam, halalom mu dajem. Dijelim to a i meni Bog daje – poručuje Azra.
