Činjenica da ćemo zbog korone još neko vrijeme zaboraviti zamamne turističke destinacije, poput recimo Grčke, Turske, Španije, pa i Dalmacije i crnogorskog primorja… je i dobra prilika da malo bolje upoznamo čarobna mjesta koja su nam tu, u blizini i nadohvat ruke. Naša preporuka za ovu nedjelju je jednodnevni izlet u kojem smo kombinovali obilazak Titove pećine u Drvaru, najkraće rijeke u tom kraju Bastašice i Nacionalnog parka “Una” s nevjerovatno lijepim biserom, Martin Brodom.
Vodič u ovoj nevjerovatnoj turističkoj priči bio nam je Milorad Bjeljac, rođeni Drvarčanin koji sad živi i radi u Banjaluci.
Ne treba kriti da je Titova pećina zapuštena, ali opet vrijedi je vidjeti. Ljubazni domaćini otvorili su nam vrata i tri muzeja s eksponatima iz Drugog svjetskog rata koje sad tek rijetki obilaze i na kraju pokazali zbog čega je Drvar i grad drenje.
Liker od drenje, rakija i jako ukusan pekmez je nešto s čim se u Drvaru bavi tamošnje Udruženje žena koje svoje proizvode od drenje prodaje turistima. Obraduje ih svaki kupac i tu radost nisu krili kad smo Drvar naustili s nekoliko teglica drenjinog pekmeza..
Nedaleko od Drvara je rječica Bastašica. Milorad nam objašnjava da je ta rijeka s bistrom i čistom vodom duga tek 650 metara.
Milorad Bjeljac
– Ona izvire ispod stijene, iz podzemnog jezera i ulijeva se u ponornicu Unac koji izvire ispod Šatora i ponire u kanjonu Unca nakon čega se pojavljuje u Martin Brodu u Crnom vrelu- priča Milorad.
Snagu vode Bastašice svojevremeno su koristili Austrugari koji su na tom području izgradili hidrocentralu.
Ona odavno nije u funkciji, kao ni hotel Bastasi koji je u ratu devastiran, ali ovo izletište vrijedi posjetiti zbog nevjerovatne ljepote rječice koju cijelom dužinom krase vodopadi i kaskade.
Vodič nam objašnjava da Bastašica i ljeti i zimi uvijek ima istu temperaturu vode, devet stepeni celzijusa, pa kom odgovara taj se i kupa. Na kraju nevjerovatan prizor Martin Brod i Nacionalni park Una.
Turisti su i ovdje nažalost rijetki, a ljepota vode, vodopadi, vodene bujice koje izviru iz brda, šume i stapaju se na jednom mjestu u vodenu masu koja pada s visine od oko 50 metara prosto oduzimaju dah. Postoje dvije verzije po kojim je Martin Brod dobio ime.
– Po djevojci Marti koja je u vrijeme turske vladavine prvu bračnu noć trebala provesti s begom. Nije htjela, bega je ubila a potom skočila u buk. I tako je Martin Brod dobio naziv- priča Milorad.
Po drugoj verziji koja se može pročitati i na zvaničnim tablama parka djevojka Marta utopila se dok je na drugu obalu prelazila kako bi se sastala s momkom koj se nije dopadao njenim roditelji. Tokom prelaska Une okliznula se na sedru i utopila.
U Martin Brodu Una pravi blizu dvjesto rukavaca koji prolaze kroz dvorišta, pored kuća… Tu je ranije skoro svaka kuća upravo zbog te blagodeti imala svoj ribnjak s pastrmkom, ali i vodenice za lične potrebe.
– Ovo je dar prirode kakav ne postoji u Evropi. Nažalost sve je prilično devastirano, mladih nema, ovdje su uglavnom stariji, a država ne vodi ni malo brige o ovoj ljepoti- kaže Milorad.
U Martin Brodu radi i nekoliko restorana. Mi smo svratili kod Zore na pastrmku i oduševili se kako je priprema… a domaćica nas je počastila rakijom od drenje, salatom i na kraju palačinkama od domaćeg džema. Ukoliko poželite prenoćiti na ovom čarobnom mjestu gdje će Vas uspavljivati huk vode prenoćište s doručkom košta 20 maraka. Naredne nedjelje vodimo vas na drugu turističku destinaciju, a do tad uživajte u video klipu.
