“Nije zabavno ručati pod dekom!”
“Dilema je bilo mnogo na početku grejne sezone. Da li ostaviti centralno u stanu, zbog cijene prvenstveno, ili se odlučiti za neki drugi vid grijanja. Na struju ili na drva. I familijarno odlučimo da i ove godine poklonimo povjerenje „Toplani“. Ispostaviće se, da je to u našem slučaju bila greška, a svaka se naravno plaća. Pa, pošto grijanja nije bilo nekoliko dana, na početku sezone, dok se uhodavao sistem i otklanjali sitniji kvarovi, grijali smo se na struju. Ceh je u vidu dvostruko većeg računa ispostavila Elektrodistribucija, a račun, kao da je sve teklo kao med i mlijeko „Toplana“. Tako jednostavnom logikom duplo plaćate nešto čega nije bilo. A po iskustvu iz ranijih sezona neće biti ni umanjenja računa za nešto što niste dobili. I onda se grijanje uhodalo, na opštu radost dijela familije koja je navijala za „Toplanu“.
Uhodalo jeste, ali s mlakim radijatorima bar u našem slučaju. Tako da smo u kući svi na „prijatnih“ 16, 17 a možda i „nevjerovatnih“ 18 stepeni celzijusa, u džemperima, pod jorganima, obavezno ogrnuti dekama dok gledamo tv ili ručamo. I opet, pogotovo uveče, kad radijatori postaju hladna prijetnja, opet dogrijavanje. Na struju. Što bi naš narod rekao svaka naivnost se plaća, a pogotovo uvjeravanja da je grijanje u Prijedoru po starim cijenama kvalitetan energent koji nas zagrijava 24 sata dnevno.
Ako na lagerima Toplane ima dovoljno drvne biomase ne znam zašto štednja. Kod mene sigurno, mada sam duboko uvjerena da nisam usamljen slučaj u Prijedoru, jer vjerujem da onih koji kunu odluku da se griju na ovakav način ima još. Nikom naravno ne želim sugerisati kako će se grijati, šta će i koliko plaćati da bi im bilo toplije, ali u svoje ime mogu reći da će od naredne godine radijatori u mom stanu biti isključivo i samo ukras. Tako bar ništa ne koštaju.”
