Poznati psiholog otvorio je svoj psihološki seminar, uzevši novčanicu od 100 dolara. U sali je bilo oko 200 ljudi. Psiholog je pokazao na novčanicu i upitao ko je želi. Svi su, kao jedan tim, podigli ruke.”Prije nego bilo kome od vas poklonim ovu novčanicu , učinit ću nešto sa njom”, nastavio je psiholog.Onda je izgužvao i pitao želi li je sada još neko ? Svi su ponovo podigli ruke.”Učinit ću sada nešto drugo”, rekao je psiholog. Tada je novčanicu onako izgužvanu bacio na pod i obrisao o nju cipele. „Kome sad od vas treba ovako izgužvana i prljava?“ I svi su ponovo podigli ruke.”Dragi prijatelji”, rekao je psiholog, “upravo ste dobili vrijednu vizuelnu lekciju. Uprkos svemu što sam uradio sa ovom novčanicom , svi ste je htjeli dobiti, jer ona ipak nije izgubila cijenu. Još uvijek imam novčanicu od 100 dolara. Evo. u životu se često dešava, da se nađemo bačeni sa sedla, zgaženi, prljavi, ležeći na podu, do kraja ….U takvim situacijama osjećamo se bezvrijednima.
Šta god da nam se dogodi, šta god da utiče na nas u životu, nikada nećemo izgubiti svoju vrijednost.Bilo da ste prljavi ili čisti, gore ili dolje, uvijek ćete biti vrijedni onima koji vas iskreno vole. “
Neki bi mogli raspravljati o tome, šta je to i kako upoređenje novca sa čovjekom : Poenta nije poređenje ljudi s novcem kao takvim, ali istinska vrijednost nas za neke ljude u našim životima … Jer ponekad, se dešava, čak i ako smo “zlatni,čisti i sveti”, mi nismo za neke vrijedni, makar se prepolovili … pa je ova priča važna za mnoge… Ko te iskreno voli,voljece te u svakom izdanju, pogaženog,prljavog,izmučenog… Ko te nevoli,možes biti svetac pa te voljeti neče…
