Rano ujutro, prije osam časova, počinje njen radni dan. Hranitelјica Suada Kenjar iz Kozarca grli svoju djevojčicu da lakše ustane i ispraća je u školu. Toj sada već desetogodišnjoj djevojčici Sairi, Suada i njen suprug Adnan pružili su topli dom prije devet godina i primili je kao svoju kćerku. Tako su ostvarili svoju najveću životnu želјu. Da imaju kćerku!
Imaju Suada i Adnan sina, dvadesetogodišnjeg Amara. I ne prave razliku. Kako ističu, brzo im je odrastao, a drago im je što su ga izveli na pravi put. Planirali su, kažu, još djece, ali nažalost, zbog Adnanove bolesti (paraplegija) nisu mogli imati još jedno biološko dijete.
Zahvalјujući hranitelјstvu, Suada i Adnan dobili su kćerku.
“Dobila sam ono što sam sanjala, žensko dijete. Pružila sam joj lјubav, a ispunila svoje želјe. Kako sam sina othranila, tako ću i nju. Lijepo je vaspitana, uči, sluša… Za njih dvoje živimo. Nije lako, ja sam domaćica, suprug mi je bolestan, primamo samo naknadu za hranitenje. Da sam bolјeg materijalnog statusa, primila bih još jedno dijete”, kaže s osmijehom Suada.
Hranitelјstvo nisu samo krov nad glavom i redovni obroci. Hranitelјstvo su lјubav, pažnja, zagrlјaj, razumijevanje. Hranitelјstvo je dom, ističe Adnan za koga je mala Saira posebno vezana.
“Trudimo se da našem sinu i kćerki ništa ne fali. Meni se desilo to što se desilo, obolio sam, ali sada imam uz sebe kćerku. Supruga i sin, svako od njih ode svojim poslom, Saira ostane sa mnom. Nisam sam, pomognem joj oko učenja, oko školskih zadataka. Tu smo jedno za drugo, kada dođe iz škole, prvo meni leti u zagrlјaj, a meni srce puno”, kaže Adnan.
Suada i Adnan prošli su obuku za hranitelјe u prijedorskom Centru za socijalni rad. Dobili sertifikat i sve što je potrebno da ostvare ovaj status. Sa radnicima Centra svakodnevno komuniciraju i rješavaju eventualne probleme i nejasnoće.
“Uvijek su tu za nas kada trebamo njihovu pomoć. Redovno nas i obilaze. Tu smo da sarađujemo, samo da našoj djevojčici bude dobro i da lijepo odrasta. Šta da vam kažem, sve je to kod nas došlo spontano i ostvarili smo svoje želјe. Još jednom smo postali roditelјi. Moral nas neki vodi kroz sve ovo. Da sutra kada me ne bude, kažu, vidi kako su Kenjari odgojili onako lijepo djevojčicu”, dodaje Kenjar.
Kroz ovih devet godina, kažu Kenjari, bilo je i suza i sreće, ali najponosiji su, jer njihova djeca danas stasavaju u dobre lјude. Boriće se i dalјe!
Kozarski
