Mještani Brezičana poručuju da ovo mjesto koje je šest kilometara udalјeno od grada ima uređenu infrastrukturu i sve što je potrebno za ugodan život.
U Brezičanima koji imaju između 1.700 i 2.000 mještana, lјudi pretežno rade u preduzećima i firmama koje su izvan ovog mjesta. Neki se dodatno bave i poslovima iz kućne radinosti, polјoprivrede ili i zanatima.
Zbog zanata koji je iz lјubavi naučio i decenijama ga obavlјa, u ovom mjestu posebno je poznat kovač Marjan Savanović. On priča da je u srednjoj školi upisao smjer bravar-varilac, jer nije bilo smjera kovač. Budući da je kovački zanat jako volio, iskoristio je priliku i učio od svog kolege kovača sa kojim je radio u Rudniku želјezne rude „Ljubija“.
„Radio sam u Centralnoj radioni rudnika kao bravar-varilac. U firmi je bio stari kovač koji je trebalo da ide u penziju i kada je on vidio da to mene zanima, pitao me je da me obučava, i ja sam naravno pristao, pa je uz dozvolu našeg upravnika počela obuka. Obučavao me oko tri godine. Tu sam radio oko deset godina. I onda sam nakon rata prešao u Omarsku gdje sam radio na separaciji kao bravar-varilac ”, priča Savanović.
U penziju je otišao 2014. godine, ali kovač je i dalјe u svojoj maloj kućnoj radioni. Ističe da mu kovačke vještine traže pretežno komšije.
„Dođu lјudi da se poklepće motika, sjekira, ono što je na selu i najpotrebnije, lemeši za plugove, za traktor. Volim to, da ne volim ne bih to radio. Teško je, ali godine uzimaju svoje. Bole ruke, zglobovi, čitav život sam u teretu“, priča on.
Osim dragocjenih kovačkih vještina, na imanju Savanovića može se vidjeti veliki broj zanimlјivosti. U dvorištu imaju drvo sibirskog limuna koje dva puta u godini rađa, ali i stablo banane. U svinjcu je nerast od 400 kilograma, a u obližnjoj štali su tri magarca. Marjan je prvog magarca nabavio prije nekoliko godina kako bi imao magareće mlijeko za unuče, jer se vjeruje da ovo mlijeko ima lјekovito svojstvo u slučaju bronhitisa.
Kao i Marjan, Brezičane voli i njegov komšija Mirko Marjanović.
„Brezičani su izuzetno lijepo mjesto, smješteno na sjeverozapadnom dijelu Prijedora. Kroz Brezičane prolazi magistarlni put, pruga, koja je prva izgrađena u BiH, rijeka Sana koja je naša lјepotica, ali treba je malo urediti. Imamo Osnovnu školu „Jovan Cvijić“. Ovaj naš dom ovdje je prvi izgrađeni dom na području Prijedora, nekadašnjeg SREZA , koji je završen i dat na upotrebu 1949. godine. Tada ga je otvorio nekadašnji visoki funkcioner BiH Osman Karabegović za 27. juli, Dan ustanka. Mjesna zajednica Brezičani kao pravno lice je takođe prva na području tadašnje opštine Prijedor ozvaničila svoje postojanje. Prva automatska telefonska centrala izvan gradske centrale bila je ovdje 1979. godine sa oko 100 brojeva“, priča Marjanović.
Dodaje da Brezičani imaju uređenu kompletnu infrastrukturu.
„Imamo gradski vodovod, kanalizaciju, veliki broj saobraćajnica je asfaltiran, ulična rasvjeta je postavlјena, tako da je to lijepo mjesto i svakom bih preporučio da ovdje sagradi svoju kuću“, navodi on.
Mještani ovog mjesta ponosni su i na svoje Kulturno-umjetničko društvo „Milan Egić“. Osnovala ga je omladina 1976. Godine, jer nije bilo nikakvih kulturnih aktivnosti u mjestu. Član Upravnog odbora KUD-a „Milan Egić“, Dragan Savanović kaže da je rad prekinut uslјed ratnih dešavanja, ali ponovo je obnovlјen 2009. godine.
“Već 13 godina smo aktivni. Članovi su putovali u veliki broj zemalјa, društvo je član Saveza amaterskih kulturno-umjetničkih društava. Imamo dvije sekcije folklora, tamburaški orkestar, pjevačku žensku grupu, ponekad se formira i muška pjevačka grupa. Krajem 2022. godine imali su zapažen koncert sa sjećanjem na našeg pokojnog Rajka Desnicu koji je bio okosnica društva“, podsjeća Savanović.
Dodaje da sada KUD „Milan Egić“ ima oko 150 članova.
„Mladi i djeca se uklјučuju, a još je važnije da stari članovi koji su veterani, ne napuštaju društvo. Vrlo su složni što je za svaku pohvalu. Najviše ih je iz Brezičana, ali je dosta članova iz Cikota, Gornje Dragotinje i Donje Dragotinje. KUD je značajan zbog okuplјanja, druženja. Učenja o tradiciji. Samo korisne stvari se mogu vidjeti i naučiti u društvu, počev od igranja, sviranja, i svakome ko to nauči u dalјem životu može biti na korist, ne može mu biti šteta“, kaže on.
Savanović smatra da bi Brezičani mogli biti još uređenije i modernije mjesto za koje je potrebno uraditi regulacioni plan. Smatra da bi dobro došao i jedan vrtić. Osnovnu školu „Jovan Cvijić“ U Brezičanima pohađa oko 170 učenika. Ovo mjesto ima i ambulantu Doma zdravlјa, kao i poslovnicu Poštu.
SPOMEN SOBA
Tokom prošlog odbrambeno-otadžbinskog rata u Brezičanima je formiran Prvi batalјon 43. prijedorske motorizovane brigade.
Član Predsjedništva Boračke organizacije grada Prijedora i koordinator iz Brezičana Vukašin Tankosić podsjeća da je veliki broj pripadnika Prvog batalјona ugradio živote u Republiku Srpsku.
„Prvi batalјon je prošao veliki ratni put od Gradačca, Sarajevsko-romanijskog, Vozućkog, Glamočkog ratišta i završio u presudnoj odbrani grada. Nažalost nismo se svi vratili. Batalјon je izgubio 51 borca od kojih je 21 iz Brezičana, a među njima su dvojica za kojima se još traga“, kaže Tankosić.
Fotografije sa imenima poginulih i nestalih su u Spomen sobi u Brezičanima, dok je ispred nje podignut spomenički kompleks.
Spomen sobu nekoliko puta godišnje posjete i učenici Osnovne škole.
Bojana Majstorović/ Kozarski
