Novi uslovi života i nagli napredak tehnologije promijenili su svakodnevicu, pa većina ljudi provodi više vremena u svojim domovima uz ekrane pametnih telefona, računara i televizora. Međutim, to nije dobro naročito za djecu u ranoj životnoj dobi.
U posljednjoj deceniji u psihoterapijskoj terminologiji pojavljuje se novi izraz tzv. “ekranizam”, koji se veže za negativan uticaj ekrana na mozak, naročito kod mališana. Gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece. Govorimo o problemu ekranizma. Zbog povećanog korištenja mobilnih telefona, računara i televizije, sve više djece kasni u razvojnim fazama, te imaju problema sa govorom, motorikom i pažnjom. Kako prepoznati problem ekranizma?
Ovaj pojam su u struku uveli psiholozi da opišu skup negativnih posledica koje prevelika izloženost ekranima ostavlja na dečiji mozak.
Zavisnost od ekrana, interneta i igrica je odnedavno uvrštena u bolesti zavisnosti.
Ukoliko vaše dijete ne prihvata saradnju i odbija prestati koristiti mobilni telefon i druge vidove tehnologije to je zasigurno alarm i prvi simptom pojave ovog stanja kod mališana.
Također, jedan od znakova da vaše dijete previše koristi tehnologiju jeste odsutnost i slaba koncentracija na određene aktivnosti. Djeca se također prebacuju s jedne aktivnosti na drugu, prethodno ne završivši započetu.
“Ekranizam” vrlo često može prerasti i u socijalni poremećaj, s obzirom da djeca zbog prekomjerne upotrebe tehnologije odbijaju interakcijiju s okolinom.
Pravovremeno djelovanje vrlo je važno da bi dijete imalo pravilan rast i razvoj. Važno je da roditelji na vrijeme primjete promjene na djetetu i da potraže pomoć.
Po porodičnom zakonu u BiH zapuštanje djeteta spade u kazneno dijelo te bi u takvim slučajevima kada je nemar roditelja doveo do razvoja patologije kod djeteta moglo biti otvoreno i pitanje snošenja kaznene odgovornosti.
Nužno je u takvim slučajevima roditelje uključiti u psihoterapiju kako ojačali njihove roditeljske kompetencije.
Takva djeca se odmah po prepoznavanju poteškoća moraju uključiti u process neurofeedback terapije koja ima za cilj pokušati rad mozga vratiti u balans te pripremiti mozak da bi stručnjaci logopedi, defektolozi, okupacijski terapeuti, terapeuti senzorne integracije i ostali u kraćem vremenu imali bolja napredovanja. Za uspješnost terapija odlučujuća je dob djeteta.
Rana intervencija, rad do 3 godine života je ključan. Mozak djeteta je najosjetljiviji u ranoj dobi te samim time i negativni utjecaj ekrana je najjači upravo tada.
Naučnici neuropedijatrijske studije navode kako djeca do 3. godine života nikako ne smiju biti izložena ekranima, od 3. godine do 6. godina po pola sata te djeca školskog uzrasta korsitit ekrane u pasivnom gledanju (facebook, instagram, TV i sl.) i igranju igrica ukupno dnevno bi smjela provoditi maksimalno jedan čas.
