Zajednička ljubav prema školi i đacima, prije 63 godine, spojila je Anku i Tomislava Pavića iz Prijedora. Ankina želja da pomaže učenicima s govornim smetnjama, podstakla je da završi studije defektologije, a Tomislava ljubav prema sportu na završetak fakulteta fizičkog vaspitanja. Osnivač je i prijedorskog Atletskog kluba, a Anka je prvi defektolog u Prijedoru.

Prošavši rodno Žitište kod Zrenjanina, Vršac u kojem je pohađala Učiteljsku školu i završetkom studija defektologije u Beogradu, Anka se doselila u Krajinu. U Prijedoru je bila prvi defektolog, gdje je predavala u školi za djecu s poteškoćama u razvoju.

– Bilo je divno. Čak smo imali kabinet logopedski u kojem je vršena korekcija govora učenika. Individualni rad je dominantan. Јa sam to radila u redovnoj školi kad sam radila. Prilazim učenicima koji ne mogu da stignu druge, ja prolazim i pomognem – ističe Anka.

Tokom školovanja, svirala je violinu, bila član padobranske i rukometne sekcije, pjevala u horu. Znanje učenicima prenosila putem poučnih štiva, a i za današnje ima poruku.

– Јa bih im poručila da iznad svega poštuju sebe, svoje dostojanstvo, da znaju šta hoće, da imaju cilj, a onda uzajamno poštovanje da je obavezno ako misle uspjeti u životu – rekla je Anka.

Suprug Tomislav bio je vrstan atletičar. To ga je podstaklo na studije fizičkog vaspitanja u Banjaluci i Sarajevu. Spletom okolnosti bio je prvi profesor tog predmeta u Prijedoru.

– Јa sam bio jedini profesor i svugdje je trebalo struka da se pita. Što se tiče nastave, učenika, učenici su bili veoma posvećeni nastavi. Јa sam od tih učenika imao one koje sam birao za atletiku. Dok prozovem, kad dođu ti mališani od 15 godina, dok prozovem, dam neki tekst, vidim on se posebno ističe. Njega obilježim nekim znakom i te učenike skupim – naveo je Tomislav.

Ne samo prosvjeta i sport, već je i pčelarstvo ono što ih takođe vezuje. Kažu – pčelinji proizvodi produžili su im životni vijek, pa su zahvaljujući tom vitalni i u poznim godinama.

Ivan Stojnić/RTRS