IBRAHIM IZUMIO SPRAVU ZA ISTEZANJE KIČME

0

Penzionerski dani nisu smirili ni umirili Ibrahima Ćirkića (72) iz Ćele/Petrova. Po cijeli dan nešto radi, smišlja nove inovacije, „igra „ se s drvetom iz čijih panjeva i grana nastaju neobične vaze, činijice i posude. Bavi se elektronikom, servisira peći na plin, poznat i kao neko ko za kratko vrijeme precizno pronalazi vodu pod zemljom, a bavi se i poljoprivredom.. Potvrda priče su i Ibrahimovi izumi, od kojih je najzanimiljivija sprava za istezanje kičme.  

– Legnete i onda se okrećete iz horizontale u vertikalu pod uglovima, od 30, 60, 90 stepeni… Onaj ko ima problema s kičmom, neko ukliještenje živca ili problem sa zglobovima ubrzo nakon istezanja osjeti znatno olakšanje. I ozdravi nakon vježbi na ovoj spravi – pohvalio nam se Ibrahim i pokazao kako sprava koju svakodnevno koriste i on i supruga funkcioniše.

Pored ovog izuma  napravio je i stroj za motanje cijevi i „krivljenje metala“, idealan za pravljenje ograda i još neke „alatke“ koje koristi u radu. Čirkić dodaje da mu je najdraže raditi s drvetom.

– Volim drvo i ono je moj materijal  preko 20. tak godina. Sve i jedan slobodan minut koristim  za to. Nađem komad drveta, odnesem ga u radionu i od njega napravim neku posudu, vazu… To je vrijeme kad mi je duša  puna, a ne  volim kad sjedim onako bezveze i ništa ne radim. Vrijeme mi je baš dragocijeno i tako ga i koristim, da uradim nešto korisno – priča Ibrahim.

 Zanimljivo je da ni jedan od svojih unikatnih i rukom rađenih predmeta do sada nije prodao.

– Kad mi u kuću dođu poznanici, prijatelji, ali i neprijatelji pokažem im ono što radim i kažem im da uzmu ono što im se sviđa. Obično se jako iznenade. Skoro je bio jedan Turčin kod mene. Iznio sam mu nekoliko svojih predmeta, a on izabrao jednu veliku vazu i digao je u vazduh objema rukama kao što fudbaleri dižu pehar … ma bilo mu je baš drago što sam mu to poklonio – priča s osmijehom Ibrahim sretan što njegova „zanimanja“ mogu obradovati ljude.

I pri tom kako kaže „ ne gleda ni u kakve finansije, mada ga puno košta da nađe materijal i da ga obradi na željeni način“.

– Uloženo je tu dosta vremena i truda, ali ne gledam u pare. Važno mi je da obradujem ljude – poručuje Ibrahim koji izgleda najmanje 15 godina mlađe od broja stvarnih godina. Prazan mu je na svu sreću i zdravstveni karton.

– Nemam ni povišenog šećera, ni pritiska.. zdrav sam kao dren. Bavim se i bioenergijom. Dar od Boga, a dosta toga sam i sam naučio. Tako pomažem ljudima, ali i sa spravom koju sam izmislio, konkretno ovom za istezanje kičme. Posebno je dragocijena pozicija vertikale kada bukvalno dubiš na glavi. Tad se uzmješa krv i proradi cirkulacija – kaže Ibrahim koji je u alternativi, mada priznaje i zvaničnu medicinu, našao neke od traženih odgovora.

Ljudima poručuje da paze na to kako će trošiti vrijeme i da uživaju u životu. I da se, ako uhvate priliku, povremeno i istegnu na ovom njegovom izumu. Neće, kaže zažaliti.    

JOŠ JEDNA LAVICA ĆE SVOM SUPRUGU DONIRATI BUBREG

Amir Deumić (48) iz Hrnića od marta prošle godine je, nakon što je mu otkazala funkcija bubrega, na dijalizi. Tamo je tri puta sedmično i jedino rješenje za ovog mladog čovjeka, oca dvoje djece, je transplantacija. Za ovu Amirovu treba prikupiti popriličnih oko 60.000 evra.

Toliko naime u Francuskoj košta zahvat tokom kojeg će mu svoj bubreg donirati niko drugi do njegova supruga Hajrija. Za naš portal ona kaže da je odluku donijela nedugo nakon što je Amir krenuo na dijalize.

– Smatrala sam da je to jedino pravo rješenje. U Francuskoj gdje ćemo ići na operaciju taj zahvat mogu uraditi i kad se ne podudaraju krvne grupe ili ne postoji genska podudarnost sa darovateljem. – kaže odlučno  Hajrija i dodaje da su do sad prikupili oko 20.000 maraka.

Hajrija će se tako pridružiti BiH lavicama koje su na ovaj način svojim supruzima spasile život. Jedna od onih koja je to ranije uradila je Safeta Zubanović iz Donje Ljubije. 

Ona i njen Nijaz ove godine su proslavili četiri godine zdravlja, sreće i normalnog života, bez bolesti i dijaliza. Sad oboje pomažu drugim, onim koji su se našli u nevolji koju su oni uspješno prebrodili. I na kraju šta reći, osim ljubav je to.  Ljubav koju treba podržati i pomoći Amiru i Hajriji  da prebrode muku koja ih je snašla.

Oni koji žele da im pomognu, jer uvijek je naše malo veliko za nekog drugog, onog  kome pomoć zaista treba,  to mogu uraditi uplatom sredstava na brojeve žiro računa:

Budite i vi dio te priče.

BURSAĆ: „IMA I ONIH KOJI NE VOLE ŠTO SAM DIREKTOR ŠUMSKOG GAZDINSTVA“

0

U protekle dvije godine Šumsko gazdinstvo Prijedor ostvarilo je najbolji poslovni rezultat i poslovalo s najvećom dobiti u javnom preduzeću „ Šume Srpske“. Kaže ovo direktor Š.G. „Prijedor“ Saša Bursać i dodaje da po njegovim informacijama i nakon šestomjesečnog obračuna imaju najveću dobit.

– Okrenuli smo se radu. Međuljudski odnosi u našem gazdinstvu su jako dobri. Što je odlično. Mnoga šumska gazdinstva s mnogo više potencijala od ovog našeg, a pri tom mislim na vrjedniju šumu i prosječnu plansku cijenu veću od 100 maraka, imaju velike probleme s međuljudskim odnosima. I s nekim od lokalnih moćnika i blokadama na tim  relacijama. – kaže Bursać i dodaje da na vrijeme ispunjavaju planove i strogo vode računa o izvođačima radova, ali i kupcima. Kako bi svi bili zadovoljni.

–Da sve uradimo po planu, onako kako je pred nas zadatak stavila Vlada RS bodovanjem drvno-šumskih sortimenata, ali i sve zadatke koje pred nas postavlja Direkcija JP „Šume Srpske“ – kaže Bursać. 

Šumsko gazdinstvo Prijedor će, kako naglašava, iz  svih tih razloga odlično završiti i ovu poslovnu godinu.

– Nemamo za sad nekih velikih problema. Blizina granice jeste tu, tu je i odliv stanovništva, problem nedostatka radne snage, ali se okrećemo nekim novim prinicipima u poslovanju. I novoj mehanizaciji – kaže Bursać koji neke veće probleme u poslovanju ne očekuje ni u narednoj godini. Priznaje i da ima krađe šume.  

– Površina ŠG „Prijedor“  je pola pod državnom, a pola pod privatnom šumom. Te privatne šume uglavnom nisu imovinski riješene. I vode se na Bog zna koliko vlasnika, a zakon je tu jasan – bez skice i posjedovnog lista ne može se ući u ekploataciju privatne šume. No, ljudi tu ulaze uglavnom svojom voljom, sijeku i robu koja nema jasnih obilježja javnog preduzeća Šumarstva pokušavaju da proture nekim kanalima. I ovako i onako. I to im uglavnom i uspijeva. Zato što radnici javnog preduzeća „Šumarstva „nisu nadležni da zaustave te kamione na putu. Znači nikog ne smijemo zaustaviti na javnom putu. Možemo samo kontrolisati u šumi i to državnoj. Za privatnu šumu nadležan je republički inspektor za šumarstvo. A na putu, na kojem se roba vozi policija i tržišna inspekcija.  Dakle, naša nadležnost se tu svodi na stručno-tehničke poslove. Kad oni to zaustave mi imamo dežurne ljude koji izađu tamo, premjere tu robu i naprave svoj izvještaj o količini i kvaliteti te robe. Tu se završava sav naš djelokrug posla. Dalje preuzima inspekcija. – kaže Bursać.

Po njegovim informacijama u šest opština, iz državnih šuma, ukrade se oko 100 kubika drveta. I sve uglavnom procesuira. Čak 90 odsto.

– Tako da nemamo većih problema s državnom šumom, ali vjerujte da i meni kao šumaru i kao čovjeku i kao građaninu Grada Prijedora  jako smeta ovo pustošenje privatnih šuma. Iako smo mi tu nemoćni. Evo prvo ja a onda i svi ljudi iz ŠG „Prijedor“- kaže Bursać.

ŠG „Prijedor“ zapošljava oko 225 radnika. Bursać napominje da su pripravnike imali iz porodica poginulih boraca, one s Filijale za zapošljavanje, projekta „Prvi posao“… -Trenutno sad imamo deset pripravnika i biće im isplaćeno sve onako kao je predvidio Zakon, 80 odsto od plate, topli obrok, prevoz i sve ostalo. Pokušavamo pomoći tim mladim ljudima. Koliko god to možemo. Znam da mnoga preduzeća ne žele da utroše svoju dobit u tom kontekstu, ali je meni ponos da se pomogne tim mladim ljudima i pripravnicima – kaže Bursać i dodaje da trenutno u Š.G. „Prijedor“ ima preko 50 visoko obrazovanih kadrova.

Za kraj kaže da se politika ne miješa u Šumsko gazdinstvo.

– Ja se bavim politikom tako da s te političke strane nema političkih pritisaka i uticaja  obzirom da sam ja predsjednik SNSD u Prijedoru – kaže Bursać  i na pitanje da li ima onih koji ne vole što je predsjednik GO SNSD Prijedor direktor Šumskog gazdinsta lakonski odgovara. „ Pa ima.“ Dodaje da je to bilo na samom početku kada su mnogi negodovali, kako kaže, mnogi koji se ne slažu s politikom SNSD-a naročito u zadnjim dešavanjima.

– Znači mnogi se nisu slagali s tim  da ja trebam biti direktor Šumskog gazdinstva, ali eto kada uzmete da je ŠG „Prijedor“ imalo negdje oko 2,5 miliona nelikvidnosti, a da je danas likvidno i solventno i da imamo dva miliona na centralnom računu i da su svi plaćeni i izvođači i dobavljači, opštine, porezi, doprinosi, da su isplaćene plate, onda vidite da su ti ljudi koji su tada osporavali moje direktorsko mjesto bili u krivu – kaže Bursać.

Zlajin cjepač za dva sata iscijepa pet metara drva

0

Penzionisani major policije, Zlatko, Zlaja Brdar, bivši knez najpoznatije i jedine Kneževine na Balkanu Gornja Dragotinja-Marini napravio je svoj lični cjepač. Na spravi koju je vidio na youtube, koji su objavili Rusi, radio je dan i po a za materijal koristio otpad u kojem je bilo zanimlivih stvari.

– Pa tako se tu našla odbačena opruga od  amortizera golfa „ trojke“. Nju kad sam vidio, sjetio sam se snimaka o cjepaču i krenuo da pravim svoj lični. „Naoružao“ sam se brusilicom, apartom za varenje, mješalicom i posao je mogao da počne – kaže Brdar koji danas, pred sezonu grijanja, dok se mnogi muče kako iscijepati drva i da li će  na vrijeme stići „profesionalci“, u svom  dvorištu opušteno radi na svom cjepaču.

– I tako lagano sam za dva sata iscijepao sam pet metara drva – kaže Zlatko koji cjepač planira i malo doraditi. Čisto da sebi olakša posao.

– Ideja o kvačilu na nožni pogon preko koloture je već u razradi. Idu godine, pa je vrijeme da i sebi malo olakšam posao – kaže Zlatko.

Ne krije da je radoholičar i da voli kad na imanju sve utegne svojom rukom. A to je 90 odsto posla. I novu drvarnica koju je napravio za svega pet dana i na koju je baš ponosan.

– Moji nedaju da je koristim kao šupu. Supruga mi sugeriše da napravim novu. Ova sad je toliko lijepa da joj je žao da u nju stavljamo drva – pohvalio nam se Zlaja koji je poznat i kao vrstan pčelar, ribolovac, dobar pisac i još bolji slikar.  Uglavnom cjepač radi punom parom, u Zlatkovo dvorište stižu svaki dan komšije i zadivljeno gledaju novu spravu. I to kako s lakoćom ciepa.

– Samo gledaju, jer sam je ubetonirao. Čisto zbog trzaja a i da se mnogo „ ne šeta“ po selu.  

Pisanje nije bilo uzaludno, Dejčetove pjesme „oživjele“

0

Prijedorčanin Dejan Blagić, Dejče (40) nakon uspjeha koji je postigao na UTEKS-u (Udruženje tekstopisaca za muzičko stvaralaštvo Srbije) i priznanja za najperspektivnijeg tekstopisca i pehara za prelijepe stihove pjesme „Za naša vremena“ nastavlja dalje. 

Ovih dana Dejče je bio opet u Beogradu gdje je prisustvovao promociji časopisa „Biseri“. Zadovoljstvo je tim veće, jer su u časopisu i njegove četiri pjesme i naravno biografija. Tako sretnici koji mogu doći do „Bisera“ mogu pročitati  Dejčetove pjesme pod nazivom „Nasmijano lice“, „Sve je meni pjesma“, „Srbija je moja“ i po mnogim najljepša „ Ne, nije to ona“.

– Iskustvo druženja s ljudima koji su dijelom iz moje branše, a riječ je o tekstopiscima, pjevačima i kompozitorima je zaista predivno. Sticanjem ovih prijateljstava i poznanstava sam postao bogatiji čovjek, ali se toplo nadam da će mi ovo pomoći da moje pjesme, a imam ih preko 1.600, dođu do pravog muzičara.

Posebno želim da se zahvalim Milanu D. Šoškiću, predsjedniku UTEKS-a i direktoru UTEKS festivala, koji neumorno traga za  talentima.  Hvala slijedi i svim mojim kolegama i članovima  UTEKS-a  koji dijele ljubav prema  stihu i dobroj kompoziciji – kaže Dejče. U  decembru će ponovo na UTEKS Festival.

– Najmanje ide jedna pjesma, a nije isključeno i više. Stigle su i ponude, jer su pjesme koje radim pjevljive i spremne za  snimanje. I to me posebno raduje. Pisati volim, to mi je veliko zadovoljstvo, a posebna sreća kada ono što pišem u svoja četiri zida mogu čuti mnogi. To je čast i dokaz da to moje pisanje nije uzaludno – kaže Blagić.

Trenutno ne  živi od stiha, ali ništa nije isključeno,  pa ni to da ispuni snove i da jednog dana živi od onog što najviše voli – pisanja.