Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora „MJESTA IMA ZA SVE, SVI ZAJEDNO ŽELIMO DA GRADIMO LJEPŠI I BOLJI PRIJEDOR“

0

Ovdje smo odrasli, ovdje su nam prijatelji, ovdje nam je rodbina. Do Gradske uprave i mene kao gradonačelnika je da obezbijedimo uslove za našu omladinu, da se nakon završenog školovanja vrate ovdje u svoj grad, da se ovdje zaposle, osnuju porodicu, kako bi svi zajedno graditi ljepši i bolji Prijedor. Jer, Prijedor je grad za sve – poručio je gradonačelnik Stobodan Javor.

Tokom našeg poljednjeg razgovora, negdje krajem godine, najavili ste da će Prijedor s početkom sezone postati jedno veliko gradilište. On to sad zaista i jeste. Asfattiraju se saobraćajnice po selima, počela je rekonstrukcija ulice Mitroplita Petra Zimonjića, najavljena rekonstrukcija ulice Muharema Suljanovića, izgradnja trotoara, očekuje se početak gradnje vrtića na Pećanima…

Riječ je o milionskim ulaganjima? Posebno me raduje činjenica što smo o svim ovim projektima, prije realizacije, razgovarali sa mještanima. Važno je da problematika jedne mjesne zajednice do nas dođe iz te sredine. Od mještana koji tu žive i koji znaju koji su njihovi najveći problemi. Ukoliko ne razgovaramo s ljudima na terenu, mi to ne možemo znati. Zato i jesmo u kontaktu s ljudima, a problemi su u zavisnosti od mjesne zajednice do mjesne zajednice različiti. Najviše problema vezano je za asfaltiranje, imamo problema vezanih za niskonaponsku mrežu, vodovod, kanalizaciju, rasvjetu… S ponosom mogu da kažem da smo od prošle godine do danas ukupno asfattirali 121 putni pravac u 33 mjesne zajednice. Vrijednost radova, kada se dodaju ovi poslovi koje smo sad obavljali, je oko šest miliona maraka, a ukupna dužina asflatiranih dionica negdje oko 40 kilometara. Potrudili smo se da našim sugrađanima, onim koji žele da ostanu na selu omogućimo kvalitetnu infrastrukturu. Jer ljudi traže ono osnovno, traže da im se riješe infrastrukturni problemi. I to su realni zahtjevi, mada je prosto nemoguće djelovati u svih 49 mjesnih zajednica. Paraleno s ovim, fokusirani smo i na grad. Konkretno na naselje Pećani, ogromno naselje u prvoj gradskoj zoni, koje je godinama bilo zapušteno. Prošle godine ovdje smo asftatirali plato, pristupni put kod boračkih zgrada. Vrijednost ovih radova bila je 420.000 maraka. Asfaltirali smo i pojedine platoe između zgrada, a kad je riječ o ulici Mitropolita Petra Zimonjića, glavnoj ulici koja prolazi kroz to naselje, razgovarali smo s mještanima, okupio se značajan broj ljudi kojim se i ovim putem zahvaljujem, koji su iskazali potrebu da se ta ulica jednom završi. Nema trotoara, gust je saobraćaj preko mosta posebno, zbog čega smo odlučili da gradimo dodatni most za pješake. Saobraćaj će se odvijati nesmetano, u dvije trake, biće i trotoari s jedne i druge strane, proširićemo i parking, sve s dodatnom javnom rasvjetom. Ovih dana privodi se kraju i tender za izgradnju savremenog dječijeg vrtića na Pećanima. Obezbijedili smo sredstva u budžetu za taj projekat, značajan ne samo za Pećane, nego i za cijeli Prijedor.
Paraleno rješavate i probleme vodosnabdijavanja i kanalizacije u pojedinim naseljima.

Tako je, jer nam je važno da radimo na svim poljima. U Čarakovu je nastavljena gradnja vodovodne mreže za 44 domaćinstva. Urađena je vodovodna mreža u Šestoj krajiškoj brigadi, u Donjim Garevcima, počinjemo radove na završetku kanalizacione mreže u Janjića naselju, raspisali smo tender za vodovod u Velikom Palačištu, Kavaništu i Starom Voćnjaku u vrijednosti od 2,5 miliona maraka. Raspisujemo mreže za 44 domaćinstva. Urađena je vodovodna mreža u Šestoj krajiškoj brigadi, u Donjim Garevcima, počinjemo radove na završetku kanalizacione mreže u Janjića naselju, raspisali smo tender za vodovod u Velikom Palačištu, Kavaništu i Starom Voćnjaku u vrijednosti od 2,5 miliona maraka. Raspisujemo tender za izgradnju kanalizacione mreže u Omarskoj. Riječ je o investiciji, koja u prvoj fazi radova iznosi milion maraka, potom ide teneder za izgradnju kanalizacione mreže u naselju Krajina-Celpak, radimo na asfaltiranju platoa ispred nove sportske dvorane na Urijama. Takode je bitno da će biti raspisan tender za završetak sportske dvorane u Omarskoj, što zaista svi željno ičšekuju. Mene lično raduje što smo za to uspjeli obezbijediti sredstva u budžetu, ali i to što će Omarska dobiti moderan i savremen sportski centar koji zaslužuju i koji je davno trebao biti završen.
Nezaobilazna priča je i gradnja auto-puta Prijedor – Banjaluka. I ranije ste naglašavali da je jako važno to što je izgradnja ove vrlo značajne saobraćajnice počela iz Prijedora. Svakako, jer radi se o kapitalnom projektu koji je ovdje zahvaljujući Vladi Republike Srpske.

Kao lokalna zajednica, a priznajem da je zaista bilo teško, učinili smo sve da taj projekat krene iz Prijedora. Neko je priželjkivao da krene iz Banjaluke, ali borili smo se i uspjeli da krene iz našeg grada. Bilo je mnogo posla, nisu bili riješeni imovinsko-pravni poslovi Značajno nam je to iz više razloga, prvenstveno, jer je firma iz Prijedora podizvođač radova, raduje nas i to što 60-tak radnika radi na izgradnji auto-puta, plaćene su i prve eksproprijacije našim mještanima. Da je auto-put krenuo iz Banjaluke, pitanje je koliko bi ljudi iz Prijedora dobilo posao, da li bi podizvodać bio iz Prijedora ili nekog drugog grada, tako da smo zbog svega gore navedenog i ponosni i zadovoljni. O značaju auto-puta sve je već rečeno, ali više puta sam ponavljao da je on višestruk, brža i bolja komunikacija, brži transport roba i usluga, povezanost sa ostalim gradovima, a tu je i naša matica majka Srbija. Siguran sam da će auto-put privući investitore. Imamo dovoljno kapaciteta i prostora da industrijsku zonu napravimo uz auto-put, na ulazu u Prijedor čime ćemo privući investitore i otvoriti nova radna mjesta. Uostalom Prijedor je blizu Banjaluke, auto-putem će to biti samo 20-tak minuta. I to je jedna od preporuka za ovo što govorim.
Kad je riječ o projektima zaštite od poplave, možete li reći šta je urađeno i da li ste zadovoljni. Jer, uvijek i zbog ovih padavina, moramo biti oprezni.

Loše iskustvo, kad je riječ o poplavama bilo je prošle godine, kada smo zbog obilnih padavina u petom i dvanaestom mjesecu nažalost imali prilično problema i tada je bilo 270 zaplavljenth objekata. Svjedoci smo i posljednjih dešavanja usljed jakih i obilnih padavina, a katastrofa većih razmjera spriječena je samo zahvatjujući brzom djelovanju i danononoćnom bukvalno borbom na terenu svih nas sa vodom, tu mislim na sve službe i preduzeća koja su osposobljena mehanizacijom koja je u tom momentu bila neophodna. Evidentno je, da je godinama unazad po tom pitanju sve išlo nekako sporo. Prošle godine smo, nakon poplava, uočili određene probleme vezane za rječicu Miloševicu u kojoj se zbog višegodišnjeg neodržavanja i zapuštanja nakupilo mnogo smeća. Granja, bukvalno otpada. I problema s prvim većim bujičnim tokovima s Kozare, kada je Miloševica bujala i izlijevala se iz korita. U naselja Vrbice i Topolik. Mještani ovih naselja s kojim smo razgovarali na terenu, dali su odredene prijedloge i ove godine smo uspjeli da uredimo oko 3.200 metara obale, očistili smo smeće i iskrčili žbunje i nisko rastinje. To je bila i preporuka mještana, ali i struke koja je izlaskom na teren uočila kritične tačke. Smatrali smo da ako ih saniramo i da će vodopropusna moć same rječice biti bolja.To smo i uradili. S novim projektom, za koji su odobrena sredstva, uređenja korita Miloševice u dužini od 1.600 metara, sigurno ćemo ublažiti i mogućnost plavljenja na području ova dva naselja.
Nedavno ste govorili o propaloj kanalizaciji u Tukovima. Bili ste sasvim jasni rekavši „Bruka i sramota onih koji su prije 15 godina učestvovali u ovom projektu koji je grad koštao oko 10 miliona KM. Bili ste inicijator ideje da stručnjaci pregledaju postojeću kanalizaciju i ispostavilo se da bi popravka koštala oko 6,3 miliona maraka. Reklo bi se preskupa greška.

To je jedan od projekata koji je mnogo koštao Grad i građane našeg grada, a nije zaživio. Nismo imali konkretnih informacija zbog čega ta kanalizaciona mreža nije u funkciji. I zbog tog smo se odlučili, slobodno to mogu reći, da je bio pametan potez, da obezbijedimo sredstva za detaljnu analizu kanalizacione mreže. Nakon što smo dobili izvještaj imali smo šta i da vidimo. To je bruka i sramota. Posebno teško mi je palo saznanje da je cijeli projekat propao. Dobili smo na uvid snimak koji je napravio robot koji je snimao svaki milimetar kanalizacione mreže. Grafikon je bio poražavajući i nedopustivo je da se o tom ne razgovara, da to prođe tek tako. I stručnjaci su imali mnogo zamjerki na rad, od materijala, preko tog kako su urađeni spojevi, do udubljenja koja su se pojavila. Nedopustivo je da građani Tukova, Prijedora, nemaju pravu informaciju. U ovo se moraju svi uključiti od MUP-a RS, nadležnih institucija, da se o ovom priča. Nikako se ne smije gurati pod tepih. O svemu želim da obavijestim javnost i pri tom neću upirati prstom ni u koga u smislu, kriv je ovaj ili onaj. To me ne zanima, neću se baviti spekulacijama, nagađanjima. Nadležne institucije su tu da uoče nedostatke i da kažu ima li, ili nema krivice. Isto je poražavajuće da za završetak kanalizacije treba još 6,3 miliona KM. Čija je obaveza, to se treba provjeriti, da otkloni nedostatke. Građanima mogu poručiti da ćemo istrajati u tom da se ovaj projekat završi, kao i da ćemo o svemu šta se dešava blagovremeno obavijestiti javnost.
U planu je i kupovina ribnjaka Saničani. To je tokom posljednje posjete Prijedoru potencirao i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.

Raduje što smo u pokretanju priče oko kupovine ovog preduzeća. Posljednji put kada smo razgovarali s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom dobili smo čvrsto obećanje da će Vlada otkupiti ribnjak i predati gradu na upravljanje. Želimo da ribnjaku vratimo prijašnji status, ima potencijala i prostora, treba nam malo dobrih ideja i kvalitetnih ljudi na pravom mjestu. U toku je procjena ribnjaka i iskreno se nadam da će to biti okončano za nekih mjesec i po dana nakon čega ćemo dobiti preduzeće koje će biti na ponos Grada i Republike Srpske.
U poslovnim vijestima su i one vezane za dolazak novih investitora. Jedan od njih „Bosankar” pogon će graditi u novoj poslovnoj zoni „Aerodrom 4”.

Raduje me to što smo uspjeli naći zajednički jezik sa firmom „Bosankar” koja posluje po svjetskim standardima. Prepoznali su našu lokalnu zajednicu kao potencijal, a mi smo učinili sve napore da ih dovedemo u naš grad. Obavezali smo se ugovorom da ćemo u industrijoj zoni „ Aerodrom 4” završiti komunalnu infrastrukturu. U toku je izgradnja kanalizacione mreže i očekujemo da će sve biti završeno na vrijeme. Očekujemo da će sve biti završeno do 10-11 mjeseca kada bi pogon trebao biti u funkciji. U industrijskoj zoni „Celpak” kapaciteti su nam skoro u potpnosti popunjeni. Pojedini preduzetnici iz ove zone obratili su nam se sa zahtjevom da prošire kapacitete. Radiće nove hale i zaposliti nove radnike. Zahvaljujući podršci Vlade prošle godine smo izgradili saobraćajnicu u ovoj zoni, a sada u budžetu obezbijedili sredstva za izgradnju još jedne saobraćajnice koja je ključna za investitore. Riješili smo komunalnu infrastrukturu i kanalizaciju i to su ključne stvari ukoliko želite da imate privrednike u Vašem gradu. Bitno je da se vidi to što smo uradili.
Nastavljate ovim tempom?

Apsolutno. Drago mi je što vidim napredak, sugrađani moraju znati da je problema iz dana u dan manje. Znači ne gomilaju se. Cilj nam je da budemo centar prijedorske regije, ali i to da budemo drugi grad u Republici Srspkoj. I u tom kontekstu nam mnogo znači podrška s republičkog nivoa. Sugrađanima mogu da poručim da ćemo kroz dogovor i razgovor praviti dobre stari i da svi zajedno možemo učiniti mnogo tog za naš grad. Da zadržimo ljude. A ono što mogu očekivati je mnogo završenih projekata i to da nećemo ići s nekim praznim obećanjima. Ono što je realno, to ćemo uraditi, ono što nije reći ćemo da ne možemo. Iskreno se nadam, da ćemo zbog intenziteta kojim radimo, vrlo brzo dosegnuti ozbiljan nivo i dobiti dobar status. Cijene nas mnogi, počev od ljudi, do mnogih lokalnih zajednica, imamo dosta bratskih gradova, otvorenih ponuda za saradnju. Raduje me činjenica da naš grad napokon postaje savremen i moderan grad.

GRADSKA PLAŽA
Obezbijedili smo sredstva za završetak radova i u planu je da će sve biti spremno, prije početka ljetne sezone. Bitno nam je da Prijedor ima modernu, savremenu plažu sa svim potrebnim sadržajima, počev od tuševa do kabina za presvlačenje. Planirane su i staze i sportski tereni. Znači to bi bilo mjesto gdje će se uveče moći prošetati, igrati fudbal, košarka, odbojka. To nam sve treba.
KONSTRUKTIVNA KRITIKA, UVIJEK DOBRO DOŠLA
„Kritika ne znači da je neko odmah protiv Vas. To uvijek govorim. Kritikujem svoje saradnike, pojedini ljudi mene, međusobno se kritikujemo, ali sve s krajnjim ciljem da nađemo najbolje rješenje. Generalno danas je teško da neko ustane i kaže „pogriješio sam”. Krivica se po pravilu prebacuje na nekog drugog. Svaka osnovana kritika, i pozicije i opozicije i sve primjedbe kojim se želi doprinijeti razvoju Grada su dobro došle. Gdje god sam bio otvoreno sam razgovarao s ljudima po principu „ovo može”, a „ovo ne”. I obrazlagao zašto nešto ne može. Finansijska situcija je takva kakva jeste, sredstava nema za neke kapitalne projekte, a uz podršku Vlade završavamo započeto i mnogo šta ne bi mogli uraditi da nije bilo te podrške. Projekte moramo prilagoditi budžetu, a budžet našim građanima.”


Pripremila Mira Zgonjanin/Kozarski

Mirsad Duratović: Da li zagovornici ukidanja Srpske pristaju na ukidanje svojih radnih mjesta u Federaciji BiH

0

Tvrdi da na mjesto narodnog poslanika, a potom potpredsjednika Narodne skupštine, nije došao zbog plate, jer je gotovo ista primanja imao i kao predsjednik Skupštine Grada Prijedora. Došao je, kaže, isključivo s ciljem da s nove pozicije pomogne svom gradu.

Za sebe kaže da je legitimniji predstavnik izborne volje Bošnjaka nego neko iz SDA. Zagovornicima ukidanja Republike Srpske uzvraća pitanjem da li su za to da se istovremeno ukine Federacija BiH, njeni kantoni, a sa njima i sva njihova radna mjesta.

Sa Prijedorčaninom i bivšim funkcionerom DF, Mirsadom Duratovićem, razgovarali smo i o sudbini Pokreta za državu, posjeti delegacije Narodne skupštine Rusiji, ali i o kontroverznoj izjavi prijedorskog imama Amira Mahića o SPC i Svetom Savi.

– Već su me pitali zašto se javno niti ograđujem, niti osuđujem. A, zašto bih ja komentarisao izjavu nekog? To je rekao tamo neko, bez obzira što je on imam. Da li sada svaka osoba srpske nacionalnosti u Republici Srpskoj treba da se ogradi od ubica moga brata, oca, djeda, bake? Da li svaka osoba srpske nacionalnosti treba javno da se ogradi od Karadžića, Mladića, Plavšićke, Koljevića? Do sada je 50 ratnih zločinaca samo iz Prijedora – kaže Duratović u intervjuu za Srpskainfo.

Tvrdi da bi reagovao da je slična izjava došla od nekoga ko je član njegove stranke ili čak predsjednik.

– Tada bih mogao da se ogradim, da kažem da to nije moj stav, da ja nisam takav. Ili da se pridružim. Ali, izjavio je tamo neko ko nije uopšte iz političkog života, nego iz vjerskog. Neka se ogradi sistem kome pripadaš. Islamska zajednica u BiH se ogradila od te izjave, pokrenut je disciplinski postupak unutar IZ, imam se izvinio, MUP pokrenuo istragu. Nisam vidio potrebu da se bilo šta dalje dešava. Zato mislim da nije trebalo doći do posebne sjednice Skupštine Prijedora na tu temu, pogotovo 15 dana nakon slučaja. Svako neka nosi teret svoje izgovorene riječi. Ja je nosim u politici – poručuje Duratović.

Da li Vas je bivša pozicija predsjednika Skupštine Grada Prijedora preporučila za potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske?

Između ostalog. Ali, znate da poslije svakih izbora kreću novi dogovori oko formiranja skupštinske većine, pa unutar nje ide raspodjela tih glavnih pozicija, pa da li ste spremni ta neku funkciju. Pokret za državu je tražio i mjesto potpredsjednika NSRS koje pripada Bošnjacima. Treba poštovati instituciju, brinuti o imidžu institucije i o imidžu pozicije potpredsjednika NSRS. Ne možete poslati bilo koga, pa da kažu „ako im je on potpredsjednik, kakvi su onda ostali“.

Na prvom mjestu mi je moj Prijedor. Ako bude jača moja zajednica, biće jača i Republika Srpska, biće jača i država BiH i svi ćemo komotnije živjeti. Ako u Prijedoru završimo neke veće stvari, pa nam ne trebaju sredstva iz budžeta entitetskog ili državnog, onda će se taj novac moći preusmjeriti u neku drugu lokalnu zajednicu koja nema toliko novca. To sam već pokazao kroz diskusije, načeo sam priču o bolnici u Prijedoru koja prokišnjava, govorio sam o Nacionalnom parku „Kozara“ i to je već pokrenulo neke stvari, neki drugi poslanici iz Prijedora su se uključili.

mirsad duratovic potpredsjednik narodne skupstine republike srpske

Da li je to aktuelna priča o tome da li dozvoliti gradnju u NP „Kozara“?

Da. Ljudi se fokusiraju samo na jednu tačku, poput toga da li treba graditi dodatne smještajne kapacitete, da li se treba uništavati NP, da li nam treba toliki NP. Taj park iziskuje određena sredstva da bi se puno toga zaštitilo. Odakle uzeti sredstva? Treba ih prvo zaraditi. Kažu da nisu za to da treba posjeći neku šumu. Pa, šuma se siječe i sada. Neka uđe inspekcija gore i neka vidi koliko će se danas drveta izvesti iz Nacionalnog parka i da li je sve u skladu sa zakonom. Naravno da postoje propisi kako i šta se može graditi u NP, samo ih treba poštovati. Ja jesam za to da se poprave ti kapaciteti.

Kada se u BiH priča o pozicijama koje pripadaju nekom narodu, uvijek je pitanje legitimiteta. Da li ste Vi legitiman predstavnik Bošnjaka ili treba da bude neko iz SDA?

Zašto bi bio neko iz SDA? Zašto neko smatra da su Bošnjaci iz SDA legitimni predstavnici?

To je mantra nekoliko stranaka u BiH koje smatraju da su one predstavnici nekog naroda.

To je njihova mantra. Birači su u prijedorskoj izbornoj jedinici rekli da Mirsad Duratović kao Bošnjak, koji je tada bio član DF, zaslužuje najveće povjerenje Bošnjaka u toj jedinici. Dobio sam direktni mandat i imao više glasova i od kandidata SDA. Legitimnost daju birači. Ne može se praviti paralela Federacija – Republika Srpska zbog odnosa, ustavnog uređenja FBiH, kantona, načina izbora… Ali kada govorimo o RS, nemamo situaciju da, recimo, u Prijedoru Bošnjak dobije 500 glasova Srba, pa da kažu “njega su tamo izabrali Srbi”.

Kada sam došao u NSRS, bila je i ta priča da sam izabran za potpredsjednika glasovima SNSD. Svaki potpredsjednik NSRS Bošnjak, a ja sam sedmi, svi su birani glasovima skupštinske većine i svaki put je predvodio SNSD. I nijedan Bošnjak nikada ovdje nije izabran, niti će kada biti, samo glasovima Bošnjaka. Jer nikada Bošnjaci ovdje neće činiti sami skupštinsku većinu. Nikada nijedan ministar Bošnjak u Savjetu ministara BiH, niti rukovodstvo PS BiH, nisu izabrani samo glasovima Bošnjaka. Zašto je problem onda ako neki Bošnjak u RS bude izabran glasovima skupštinske većine koju predvodi neka stranka?

mirsad duratovic potpredsjednik narodne skupstine republike srpske

Isključeni ste iz DF zbog podrške Savjetu ministara BiH. Kako to komentarišete i gdje ste politički sada?

Trenutno sam član Pokreta za državu (PZD) koji je kao politički subjekt učestvovao na izborima. Ja sam bio član DF, a što se tiče stranačke pripadnosti, trenutno nisam član nijedne stranke i nema namjeru da postanem član bilo koje stranke.

Kakvi su međusobni odnosi u PZD? Da li on postoji osim formalno i kakav je u njemu status Ramiza Salkića iz SDA?

Možete doći pred sjednicu NSRS na sjednicu Kluba PZD i možete vidjeti kako se Pokret dogovara oko određenih pitanja. Naravno, pet poslanika dolazi iz četiri različita politička subjekta. Imamo neke koji su kao ljevica, one koji su neki centar, a i one koji su malo udesno. Naravno da pet poslanika biraju različite puteve da dođu do cilja i tu dolazi do razmene mišljenja. Ljudi su vojnici stranke, moraju da ispoštuju komande koje dolaze s vrha. Nekada, na žalost, pojedini poslanici odluče da prate ono što je stranka rekla, a ne ono što bi bilo bolje za ljude koje predstavljaju.

mirsad duratovic potpredsjednik narodne skupstine republike srpske

Različito smo glasali po pitanju budžeta RS, izbora Vlade. Što se tiče skupštinskog rukovodstva, gospodin Salkić je glasao i na klubu i potpisao da sam ja kandidat ispred PZD za potpredsjednika NSRS. Tamo na glasanju je opet bilo drugo, jer je stranka rekla “ne možete glasati”. Zašto je tako, oni treba da obrazlože. Da li je zbog toga što oni nisu dobili tu poziciju, što nisu zadovoljni raspodjelom drugih pozicija, ili je to generalno stav da SDA ne želi nigdje sa SNSD? A, trenutno, SDA je u skupštinskoj većini, u koaliciji sa SNSD u Novom Gradu, Dubici, Bratuncu, Osmacima… Nema tu neke dosljednosti. Ako kažu ne idemo – onda ne idemo, od vrha do dna. Ali, vidjeli ste da smo u Pokretu za državu jedinstveno glasali u NSRS i u Vijeću naroda RS o temama koje su bitne za PZD, kao što je zakon o korištenju državne imovine.

Da zaokružimo priču, da li je PZD dio vlasti u RS?

Da.

Zajedno sa SDA?

SDA nema trenutno nijednu poziciju unutar vlasti. PZD je dio skupštinke većine i dio vlasti u RS. Mi još nismo dobili ni od jednog poslanika, niti od jedne stranke koja čini PZD, zvaničan dopis da oni povlače svoj potpis i da više nisu dio pokreta. To što pojedinci iz stranaka izađu pa iznesu negativno mišljenje o PZD ili kažu da on za njih više ne postoji – nisu oni potpisnici sporazuma nego predsjednici 10 političkih stranaka.

Šta ste mislili kada ste izjavili: „Radije ću s Dodikom u blokadu države, nego sa SDS-om u rov”?

Ja sam rekao šta pod tim mislim, samo su mediji izvukli samo tu rečenicu. Znači, Dodik prijeti blokadom države, institucija, projekata. Tada sam rekao da smo imali situaciju kada je SDS 1992. prijetio blokadama i svačim nečim, pa znamo šta je uslijedilo nakon toga. Sada imamo Dodika koji kaže – otcijepićemo RS nekim demokratskim putem. Tada sam rekao da je bolje sa Dodikom sjesti za sto, ići na Ustavni sud BiH, voditi referendumsku borbu, nego sa SDS. Pitajte SDS ili bilo koju političku stranka sa sjedištem u RS da li je za otcjepljenje Republike Srpske i za pripajanje Srbiji. Naravno da će reći da jesu. To su politički stavovi stranaka, ali i vi imate svoj stav. Onda sam rekao: OK, i SDS ima za politički cilj otcjepljenje, ima i SNSD. Bolje je sa SNSD jer on hoće na ovaj način, a SDS je to pokušao 1992. na drugi način. Bolje je pregovarati 100 godina, nego dan ići u rov, pa onda opet ići pregovarati. To je poenta.

mirsad duratovic potpredsjednik narodne skupstine republike srpske

Isto tako, u strankama u Srpskoj tvrde da nema nijedne partije sa sjedištem u Sarajevu koja nije za ukidanje Srpske?

Republika Srpska je centralizovana. Federacija je decentralizovana. Ne pita se samo Sarajevo, i to u vrhu, spustite se u kantone. Mi smo u Prijedoru naslonjeni na bihaćki kanton, pitajte njih da li je za ukidanje Republike Srpske. Pitajte sve te u FBiH koji kažu “mi jesmo za ukidanje RS”, da li oni znaju da to znači i ukidanje Federacije BiH, da li znaju da to znači ukidanje kantona. Hajde da pitamo premijere kantona, ministre, sve njihove službenike, da li su oni za ukidanje kantona i svih pozicija koje sada imaju. Pa da vidimo šta će svi oni silni kabineti u FBiH. Deset kantona puta ministarstva, premijeri, plus federalni nivo. To je 160 do 170 kabineta. Treba pitati sve te ljude da li su za to da im ukinu radna mjesta. Vjerujem da bi odgovor bio “ne”. E, ne može i jare i pare.

ZASTAVA BIH U MOSKVI IZNENAĐENJE

Kako komentarišete odlazak delegacije Narodne skupštine Republike Srpske u Rusiju u ovom osjetljivom momentu, poruke koje stižu iz Moskve i da li vas je iko pozvao da budete dio delegacije?

– Koliko sam upoznat od predsjednika Skupštine, poziv je došao od ruske Dume ciljano za određene osobe imenom ili po funkcijama. Na tom pozivu kao potpredsjednik NSRS nisam bio, ali sam se dobrovoljno javio, ako ima nešto – da ne idem. Malo šale. Ne bih želio da komentarišem da li je bilo ili nije bilo potrebno ići, odluku o tome ne donosi NSRS, nema glasanja da li će se prihvatiti poziv. O pozivima odlučuje sam predsjednik; on je smatrao da treba ići. Ne mogu reći ni da sam posebno analizirao poruke iz Rusije. Meni je posebno zapelo za oko da je uz zastave Republike Srpske i Ruske Federacije u sredini bila državna zastava BiH. Predstavnici ruske Vlade i Ambasade stalno govore da poštuju suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Sama činjenica da se zastava BiH nalazi prilikom posjete, može se svakako tumačiti i vjerovatno će biti različitih tumačenja. Mene je pozitivno iznenadilo da je zastava BiH bila tu.

Srpskainfo/foto: Siniša Pašalić

Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora “”SVI SMO MI JEDAN VELIKI TIM“

0
Slobodan Javor, Gradonačelnik Prijedora

Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora i jedan od najmlađih gradonačelnika ne samo u republici Srpskoj, već i u BiH, kod posla koji obavlja, uvijek potencira timski rad. Kaže, pojedinac sam, ma kako bio kvalitetan, ne može ništa napraviti. “. Neko sam ko je cijeli svoj život u sportu. Kroz sport i košarku naučio sam da cijenim taj timski rad. Bez obzira, koliko imate kvalitetnog igrača u timu, ukoliko ekipa nije kompaktna, ukoliko nemate saigrača, vi ne možete ništa da napravite.“, ističe Javor i naglašava da on lično ne bi bio
gradonačelnik da nije bilo tog jednog tima. „Tu prije svega mislim na rukovodstvo GrO SNSD-a u Prijedoru, mislim i na naše koalicione partnere. To su divni, kvalitetni ljudi, Prijedorčani koji vole svoj grad i koji žele da naprave nešto u ovom mandatu“, kaže i dodaje „da su se u godini koja završava zaista trudili da ona bude kvalitetna“.


Na šta konkretno mislite?
Nakon preuzimanja vlasti od DNS-a, već prošle i ja kada sam došao ove godine, na stolu je bilo zaista mnogo problema. Tu prvenstveno mislim na nefukcionalnost i preza duženost preduzeća, gradski budžet bio je opterećen brojnim sudskim presudama, rješenjima od inspekcije i Poreske uprave i mnogo toga još. Građane sam cijelu ovu godinu informisao o svemu tom iz prethodnog perioda, ali i činjenicom da smo uočene nepravilnosti dostavi li nadležnim organima na daljnje postupanje. Mislim da ne bi bilo korektno prema našim građanima, da mandat trošimo samo na to „da je neko nešto ukrao, da mlatimo po papirima, da držimo neke predstave za javnost“, jer to u suštini nešto previše i ne zanima naše sugrađane. Njih zanima šta mi radimo, koje projekte smo realizovali, šta planiramo da uradimo. Ukratko, potrudili smo se da cijelu ovu godinu radimo u kontinuitetu i da ostvarimo planove zacrtane za ovaj period.


Stavljate tačku i na predizborno asfaltiranje?
Ni ja, ni moji saradnici ne podržavamo politiku po kojoj se ona, a to pokazuju ranije godine, isključivo svela na asfaltiranje i javnu rasvjetu. To je katastrofa. U ovoj godini mi smo u kontinuitetu radili infrastrukturne projekte. Asfaltiralo se tamo gdje ima ljudi koji idu na posao, omladine, djece koja idu u školu, a ne po lošoj praksi, prema nečijim privatnim kućama, vikendicama, užoj, široj rodbini. Odlučivanje o tim i ostalim stvarima
treba vratiti u mjesne zajednice. Pobornik sam priče da se te stvari rješavaju zvanično, na Savjetima mjesnih zajednica gdje će okupljeni mještani iznijeti probleme. Ključ je da mještani kažu jasno i glasno koji je putni pravac prioritet za određeno mjesto. To ne može znati gradonačelnik, već ljudi koji tu žive. Želim da sve bitne odluke donose građani. A samo u ovoj godini asfaltirali smo preko 20 kilometara putnih pravaca, obnovili mnogo ulica i slobodno mogu reći da se nikad više nije radilo po tom pitanju.

Nažalost, krajem godine Prijedorčani su se opet suočili s poplavama. Šta treba uraditi za miran san onih čija strijepnja počinje s prvim većim kišama?
Nažalost, grad Prijedor se s poplavama suočava već duži niz godina. Tom se godinama nije pridavao veći značaj. Zbog čega, to treba pitati nekog drugog, ali je činjenica da tu imamo ozbiljnih problema. Ove godine nažalost dva puta smo imali poplavu, šteta je velika, a poplave su se ponavljale u istim naseljima, Topoliku, Vrbicama, a ova posljednja je pokazala da poplavljenih ima i tamo gdje voda nikad nije dolazila. Dobra je vijest
da je Evropska investiciona banka odabrala nadzor nad sanacijom korita Miloševice i izabran je najpovljniji ponuđač, firma „Prijedorputevi“. Predugo se čekalo, ali to nije bilo u nadležnosti ni grada, ni „Voda Republike Srpske“, već isključivo Evropske investiocione banke. Kroz nekoliko dana očekujemo potpisivanje ugovora sa nadzorom nakon čega ulazimo u radove. To bi trebalo dosta umanjiti mogućnost plavljenja, ali nažalost
neće ga u potpunosti spriječiti. Ljudima koji su pretrpjeli štetu pokušavamo da pomognemo, formirali smo trinaest komisija za procjene štete, a i Vlada Srpske uputila je
za te namjene interventna sredstva. U poplavama je oštećeno preko 70 putnih pravaca, oštećeni su i propusti, mostovi i to je prema nekoj prvoj procjeni šteta od preko
milion i po maraka.

Pominjemo često i pojedina preduzeća čiji se direktori, to često ističite oslanjaju isključivo na gradski budžet. Kako mijenjati tu lagodnu praksu?
Ima tu dosta propusta, nelogičnosti i slobodno to mogu reći i dosta nerada. To stanje je zatečeno, borimo se s njim, uporedo servisiramo sve te obaveze i radimo na poboljšanju standarda za naše sugrađane. Mi smo u socijalnom budžetu. I sva preduzeća su se naslonila na budžet. I nije sporno da neko preduzeće ili ustanova ima podršku grada,
ali je sporno što smo došli u situaciju da se komplet budžet jedne ustanove ili preduzeća finansira iz budžeta grada. Ima sjajnih direktora, ima i onih loših. I njima ćemo se, jer su svi dobili konkretne zadatke, posebno pozabaviti u narednoj godini. Praktično, došli smo u situaciju da u preduzećima, čiji je osnivač grad, 12 mjeseci moramo finansirati i plate i pojedine obaveze, a direktori i dalje nemaju jasan plan povećanja prihoda. Sve ćemo detaljno analizirati već krajem januara. A nekim ćemo se, nakon tih analiza morati zahvaliti.


Znači biće smjena?
Sigurno


Kako Prijedor na ljestvici razvoja vratiti na drugo mjesto u Republici Srpskoj. Sad je na šestom ili sedmom mjestu. Šta treba uraditi?
Pokušavam da gledam naprijed, od momenta kad sam preuzeo funkciju gradonačelnika. I godine koje nas čekaju. Možemo svašta pričati, ali ono što je urađeno u ovoj godini govori umjesto nas. I ono što je vidljivo golim okom. Budžet u ovoj godini bio je socijalni, ali to što smo opterećeni dugovanjima mi ne daje za pravo, da ja kao gradonačelnik imam taj luksuz da sjedim i govorim, „mi smo prezaduženi, para nema i slično“. Potrudili smo se da
obezbijedimo sredstva za neke ka pitalne projekte, zato da bi mogli funkcionisati, naravno uz podr šku Vlade Srpske bez koje se ni jedna lokalna zajednica ne može razvijati. Želimo da svi korisnici u budžetu nađu svoje mjesto. Tu mislim na brojne subvencije od privatnih prevoznika, roditelja čija su djeca u privatnim vrtićima, potom tu je isplaćena podrška zdravstvenim radnicima, Udruženju dijabetičara za nabavku senzora… S tim se, koliko znam nikad niko nije bavio, ali smo željeli da pomogemo. Završili smo i hladnjaču u Omarskoj, obezbijedili sredstva za gradnju prijeko potrebnog lifta u Centru „Sunce“, tu su stipendije za đake i studente, za perspektivne mlade sportiste, sredstva za Kulturno umjetnička društva… Budžet je usvojen jednoglasno, što znači da smo se zaista potrudili da napravimo budžet po mjeri svih građana. I prijedlog budžeta za narednu godinu zadržaće te karakteristike podrške, pomoć poljoprivredi, privredi, tu je i kapitalni projekt kakav je vrtić na Pećanima, rekonstrukcija ulice Mitropolita Petra Zimonjića …


Da li ste kad pomislili da napustite Prijedor ?
Nikad, teški sam lokal patriota. To znaju svi moji prijatelji i rodbina. Nikad nisam pomislio na to da negdje odem, da se preselim negdje da živim. Običan sam građanim koji radi to što radi i želja mi je da napravimo nešto za naše sugrađane. Nešto što valja. Sugrađanima
pokušavam ukazati da za sve naravno treba vremena i da vjeruju u ono što radimo kao gradska vlast. I pokušati svakoj generaciji obezbijediti ono što im treba. Rezultati najbolje govore. Poslije određenog vremena nikog ne možete lagati, ili ima ono što ste pričali, ili
nema. A sve što radimo, radimo zbog tog da zadržimo naše sugrađane kako mlade, tako i one radno sposobne. I da iz godinu u godinu imamo sve manje ljudi koji nas napuštaju. A osnov su jaka privreda i privrednici, prije svega naši do maći, koji će nas u svemu tom podržati.

Kozarski/Mira Zgonjanin

Od Zagora, preko Hollywooda, do Đeda

0
Boris Eremić, foto: zamisli.ba

Boris Eremić, akademski slikar iz Prijedora, imao je oko 12 godina kada je počeo crtati. Crtao je Zagora, i čitao ga, uz svijeću, uz rat. Kad godinama kasnije naiđe na te crteže, vrate ga u ondašnju, dječiju zapitanost postoji li na svijetu neko ko to radi, radi samo to i od toga živi. A onda je počne objavljivati po italijanskim strip forumima. Ubrzo dolazi poziv iz jedne od vodećih izdavačkih kuća u Evropi. Potpisuje ugovor o probnom radu sa kompanijom Sergio Bonelli Editore, tvorcima Duha sa sjekirom. Na tome će se saradnja i okončati, jer još brže magija iz djetinjstva je nestala.

Eremić: Radio sam dok sam uživao. A onda je to postalo teret i shvatio sam da ne mogu. Vrate ti crtež, traže da popraviš podočnjak. Ili liniju na potkoljenici. Radiš i po 18 sati dnevno. A ja nisam takav temperament. Jeste bio solidno plaćen posao, za naše uslove pogotovo. Ljudi mi govorili da sam lud, da niko ne propušta priliku kad jednom uspije ući. Kao kad bi glumac stigao do Hollywooda, pa odustao. Baš me briga! Meni je bio važan samo povratak u djetinjstvo i evociranje onih slika i emocija zbog kojih sam i počeo crtati. Ej, a imam i epizodu za Hollywood, znaš to?

Atelje Borisa Eremića, foto: Boris Eremić, foto: privatna arhiva

/Razgovaramo u njegovom ateljeu, za vrijeme časa za najstariju grupu polaznika škole slikanja i crtanja koju vodi već 12 godina. Novo u odnosu na prije tri godine kad sam ga ovdje prvi put intervjuisala su i veliki formati, radovi u nastajanju, za izložbu Razgovori s đedom, planiranu za maj iduće godine u Muzeju Kozare./

Koliko dugo je pripremaš? 

Eremić: Uh, bogami, ima dvije godine. Kroz ovaj proces istražujem neke, meni važne momente u umjetnosti, kao što je dijalog. Zato se izložba tako i zove. Razgovaram sa svim đedovima koji su mi važni. Od praistorijske skulpture i slike, afričke maske, srpskog srednjevjekovnog slikarstva najviše, Lubarde, savremenih umjetnika koji su mi bliski. A suštinski je razgovor sa samim sobom i pitanje šta je slika danas i na koji način je meni važna. Interesuje me magija teksture na našim starim freskama i momenat materijalnog propadanja, a duhovnog uzleta. Ovo je nulti đed. Ostali su jedan, dva, tri…jer su tematski povezani. Suština je da su monumentalni. Vidiš da nemaju mimiku, nemaju izraz lica, oni su likovi, sjene, imaju mir, ne govore, nemaju gest. Nemaju ni vrat, nos i uši su im predimenzionirani. To su likovi koji dolaze iz duboke prošlosti, pomaljaju se iz pozadine, lebde u prostoru. Ima jedna dobra pjesma, zove se U selu praočeva, mogu ti je poslati. /Govori je, cijelu./Fantastična pjesma! Relativno skoro sam je našao. Čitam Vaska Popu godinama, a nisam je znao. Ha, reko’, šta je ovo? To je ova izložba!

Razgovor s đedom, foto: zamisli.ba

Dioplomirao si na odnosu nacionalno – univerzalno. Je li i ovo odgovor na to pitanje? 

Eremić: To je to. Ja oduvijek i smatram da umjetnik mora poći od onoga što jeste, jer ne može samog sebe izmisliti. Najgore je ići podvalama, odvajati se od suštinskog koje je važno nama. Ako je važno tebi, može biti i drugome. Radi ono što možeš naći duboko u sebi, izorati, iskopati. Od nacionalne, da ne kažem lokalne teme, stvoriti djelo univerzalne vrijednosti, to je umjetnost. Zato ja pokušavam slikati ove đedove arhetipski. A neko pita kako se đed zove. ’Ajd’ bježi!

Napustio si mjesto prvog čovjeka Udruženja likovnih umjetnika Prijedor poslije 11 godina. Zašto? 

Eremić: Ja sam dao svoj maksimum oko iznalaženja prostora i da se ono prelijepo mjesto proglasi galerijom ULUP-a. Što se kaže, nisam napustio brod koji tone. I lijepo je kad ljudi sami odu. Ja volim čuti kad neko da ostavku. Uvijek kažem, svaka čast, a ne kao neki što se uhvate za nešto i ne odstupaju ni milimetra.

/Ćao, Majo! Gjde si ti, čovječe? Ala, kad dolaziš, pa kol’ko je sati? Aaa, genije… Čovječe… Imaš neki portret što si radila? Sad završavam jedan. Je l’ tu ti? Nije. Donesi sebi stolicu./

Ona je nasljednik Nataše Bubalo. /…/ Bilo je krajnje vrijeme da se taj prostor dobije. Nije najsrećnije rješenje. Nije Boris tamo došao sam. Ja ovo svoje ovdje plaćam. Ovdje sam godinama, atelje je intimna stvar, čak intimnija od kuće. Čim sam završio akademiju, iznajmio sam ga i od tada to traje. Faktički sam i započeo školu slikanja i crtanja da iz članarine mogu plaćati ovaj prostor. Atelje je pojam, centar energije stvaralačke. Tu se prave planovi, rađaju ideje, ima i romantiku neku.

Boris Eremić sa polaznicima i polaznicama škole slikanja i crtanja, foto: privatna arhiva

Neki od tvojih kolega s kojima sam razgovarala vjeruju da je taj prostor ustupak lokalne vlasti slikarskoj zajednici nakon imenovanja prvog direktora Galerije Sreten Stojanović koji nije iz te zajednice, oko čega je bilo mnogo buke. 

Eremić: ULUP je davno trebalo da dobije prostorije. Ja ni od koga nikad ništa nisam tražio za sebe. Jesam za druge. I smatrao sam da neko drugi to treba i sam da vidi. A onda se ispostavi da sistem funkcioniše samo kad je pod pritiskom. To me je negdje rastužilo, razočaralo. Zar mora svako da nekog hvata za vrat da bi ga pogledao? Je li to dotle došlo?

ULUP je zaslužan i za projekat Prijedor grad murala? 

Eremić: Takođe sam ponosan na taj projekat. Njemu sam posvetio posljednjih deset godina. To je misionarski posao i bilo je godina kada je bilo jako teško naći sredstva da bi se zadržao kontinuitet. Koliko je teško trajati u kulturi u današnjem vremenu i prostoru znaju samo oni koji su uložili svoju energiju, živce i vrijeme da bi nešto uradili na tom polju. Bilo je tu ovih i onih komentara, ali priča ide dalje. To je jedan novi brend kulture u našem gradu.

Šta je s kravom? 

Eremić: Wuper je sjajan dečko, mlad i ekstremo talentovan. Biće svjetski kalibar. Njegov rad je jedna seoska idila, priča o djetinjstvu i odrastanju na selu. Licemjerje je da može Zadruga, mogu razmrskane glave, može najgora pornografija, ali ne može krava. Pitaj i druge, /Miroslava/ Stakića,/Igora/ Sovilja, pričaće ti o tome. Krava nas odhranila, Radovan Kragulj napravio umjetničku karijeru na kravama, u 21. vijeku čitav se svijet vraća prirodi, a smeta krava. Pokušavam to gledati drugim očima, ali ne ide. Nisam našao razlog koji bi bio suvisao. U umjetnosti, i ne samo kod nas, danas je veća cenzura i autocenzura nego 60-ih i 70-ih godina. Kad smo kao studenti oslikavali zid stadiona, /Igor/ Sovilj je uradio kravu sa šarom fudbalske lopte, a loptu sa šarom krave. I bilo je sukoba s navijačima. Pitali su jesmo li mi to sada krave. Niti je autor reagovao, niti grad koji je to plaćao. I rad je ostao do danas. To govori i o percepciji tokom vremena. Danas nikom ne smeta, čak je simpatičnije od svega drugog možda. Tako da i ova na pošti krava da je preživjela, možda poslije nekog vremena ne bi nikom smetala.

Predaješ u osnovnoj školi i u gimnaziji. Ranije si govorio da je nastava likovne kulture obesmišljena jer je broj časova sveden na minimum? 

Eremić: A jako važan predmet, uz matematiku, tvrdim, najvažniji za razvoj apstraktnog mišljenja. Djeca kad pitaju šta će nama likovno, ja im kažem: ako se oslobodiš u crtanju, oslobodićeš se u svemu drugom. Ako dublje gledaš crtež, dublje gledaš sve drugo. Emocionalne i intelektualne funkcije idu na viši nivo, opažanje i misaone konstrukcije isto. Onaj tekst što si pisala, koliko je značajno šta djeca rade, drže li olovku u ruci, znaju li pertle vezati, šta će biti za 30 ili 50 godina? U kojem se pravcu kreće tehnokratkso društvo?

Jesi li protiv toga? 

Eremić: Apsolutno. Ja sam to rekao Stakiću u nekom intervjuu. Dajem jedan isti zadatak svim generacijama i tačno vidim pad. Pad imaginacije, nemogućnost zamišljanja, vizualizacije. Najprije, kad im zadam temu, krišom uzmu telefon, kopaju da precrtavaju. Sve živo. Nema više uopšte ni želje ni potrebe ni hrabrosti da sami nešto smisle, pa makar to bilo totalno suludo, kreativno blesavo. To je prosto nevjerovatno i ja to vidim na tom mikorouzorku djece kojoj predajem.

Škola slikanja i crtanja Borisa Erimiča, foto: zamisli.ba

A ova ovdje djeca? 

Eremić: Ona su posebna, sa integritetom, sa personalitetom. Sve ukupno ih je tridesetak, u tri termina. Najmlađi su prvi razred, a najstariji srednja škola. Dvije djevojke se spremaju za arhitekturu, jedna za ilustraciju. To mi je isto jedan dio posla. Lani sam imao troje za akademije, i pretprošle godine isto troje, ove godine nemam.

Ima li ih da su se pripremali kod tebe, a da se nisu uspjeli upisati na fakultete ili akademije? 

Eremić: Znači, stvarno je istina da ko god se spremao upisao se. I tako, evo, već 12-13 godina. Stvarno, živa istina. Onda ovima sad kažem, djeco, nemoj da kvarite prosjek, da vi sad padnete. To se ja šalim s njima. Mada, činjenica je da je i akademije sve lakše upisati, ima ih sve više, kriterijumi su sve niži, budimo iskreni. Nažalost, uvijek je tako da se radi o kvantitetu.

Tržište? 

Eremić: Svako ima kompromise. Neko radi po narudžbi, neko nešto treće, ja radim u školama po mdanu, naveče vodim ovu školu, a noću slikam. To su moji kompromisi. Ja se na to ne žalim. Što se mog stvaralaštva samog tiče, tu ne pravim kompromise. Nikad. Kod nas razvijeno tržište ne postoji. U svijetu je to biznis. Nekad je umjetnik bio prvi, pa svi ostali za njim. A danas su u tom zatvorenom krugu prije njega i menadžeri i galeristi i korporacije i kolekcionari i kustosi i likovni kritičari, a umjetnik je potrošna roba.

/Djeco, ostavljajte telefone, sad će Kaća da vas uslika!/

Slika je u savremenom poimanju enterijera izgubilana značaju, a nekad se podrazumijevala. Bilo je sveto trojstvo slika – knjiga – biljka. Ako to troje nemaš, kuća ti je mrtva. To znaju stariji arhitekti, a današnji na zidove stavljaju laminate, vještačke teksture… I još zašto nema tržišta je što je nekad slike kupovala srednja klasa, prosvjeta, zdravstvo, a danas niti oni mogu odvojiti novac za sliku niti slika može koštati 50 KM. Ne može. I onda, ne znam, od mene najčešće kupuju institucije ili se skupi više ljudi, pa zajedno uzmu sliku nekome za poklon. Ima i da pitaju ima li neka slika za toliko i toliko para. Malo ko dođe i kaže da hoće tu i tu sliku. I plati koliko košta. Baš tog đeda hoću, jer me to dira – toga gotovo i nema.

B.B. King – jedna od dva rada poklonjena Hollywoodu, foto: privatna arhiva

I šta reče za Hollywood? 

Eremić: Radio sam džez i bluz portrete. I dobijem mejl, bi li ustupio svoja dva rada za biografski film o Nini Simone. Ja mislio neki spam ili me neko me zeza, ignorišem. Opet stiže mejl, izvršna producentkinja kuće te neke, malo izguglam, zadnje što su radili je Avatar. Jedan bi, kaže, bio iskorišten za dekoraciju u dnevnoj sobi, kao dio scenografije, a drugi za omot ekskluzivnog albuma koji će izaći uz film. A vidi ovo: piše da je budžet 50 miliona dolara, ali da je dio za dekoraciju već potrošen i bi li ja to njima ustupio za dž. /smijeh/ I pristanem. Poslije mi šalju fotografije sa seta, moji radovi se vide, a glumcima zamaglili lica. Potpisao sam ’volki ugovor s njima. Frizerka me jednom pita jesam li ja radio likove za Avatara. Bio jedan novinar, ovako pričali, k’o sad s tobom, napravili naslovnicu, pola izmislili! Piše, Boris se sprema za Ameriku. Ćaća me zove, pita šta je ovo.

A šta je ovo? 

Eremić: To je serija radnog naziva Izgubljeni dom. Srušene, prazne kuće pričaju o domu, momentu koji se gubi u 21. vijeku, posebno kad gledaš ove migrante koji ostavljaju kuće, odlaze, napuštaja jezgro energije. Likovno su slične s đedovima, radim ih uporedo, kad se odmaram od đedova. Jer đedovi su naporni. Teški su ljudi /smijeh/, baš teški!

Iz serijala “Izgubljeni dom”, foto: privatna arhiva

izvor: zamisli.ba

DRAŽEN VRHOVAC: Plasirali smo tri milijarde u Republiku Srpsku, IRB je veoma značajan za našu privredu

0
Dražen Vrhovac/ foto: Srpskainfo

Direktor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske Dražen Vrhovac u intervju za Nacional.live otkriva šta je tajna dobrog rezultata SNSD-a u Prijedoru, ali i šta najvaćim uspjesima IRB-a od kada se on nalazi na čelu ove institucije.

Iza nas su opšti izbori, da li ste zadovoljni rezultatom SNSD-a i vašim ličnim rezultatom?

Izuzetno sam zadovoljan. SNSD je iz naše izborne jedinice dobio tri direktna mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske, povećali smo rezultat stranke za Narodnu skupštinu Republike Srpske za više od 25 odsto. Doprinos tome je dao svako od nas svojim ličnim rezultatom i slobodno mogu da kažem da sam ponosan, i na svoj rezultat i na sve nas zajedno.

Ovo su treći izbori u Prijedoru za vrlo kratko vrijeme – lokalni izbori na kojima smo preuzeli grad od višegodišnje, užasno loše vladavine DNS, prijevremeni izbori za gradonačelnika i sad opšti izbori – i na svim smo pokazali koliko smo jaki i koliki je značaj SNSD.

SNSD je u izbornoj jedinici jedan ostvario jedan od najboljih rezultata, šta je tajna vašeg rezultata?

Predanost, posvećenost, timski rad. DNS je višegodišnjom vladavinom uništio grad, za vrijeme njihove vlasti Prijedor je nazadovao na svim poljima – od prihoda po osnovu PDV do broja zaposlenih. Danas je, otkako SNSD vodi grad, sve drugačije. Prijedor je sada atraktivan grad, poželjan i za život i za ulaganje.

Otkako smo mi vlast povećan je broj investicija, ne samo Vladinih. Prijedor je danas izuzetno privlačan stranim ulagačima. Građani su to osjetili i zato je i logično da su ovi izbori, slobodno možemo da kažemo, istorijski.
Bili ste prisutni na prvoj sjednici novog saziva NSRS, šta možemo očekivati u naredne četiri godine u najvišem predstavničkom tijelu Republike Srpske?

Očekujem da Narodna skupština Republike Srpske i dalje bude mjesto najvažnijih političkih odluka. Uključujući i one odluke koje obavezuju sve nas koji se bavimo politikom i koju god funkciju obavljamo, u Republici Srpskoj ili u zajedničkim institucijama, bez obzira na političku partiju iz koje dolazimo.

Vjerujem da će Narodna skupština dodatno politički jačati, a samim tim i položaj i ugled Republike Srpske. Očekujem dosljedno poštovanje Ustava i slova Dejtona, jer samo tako možemo naprijed. Uloga Narodne skupštine u procesu očuvanja interesa Republike Srpske je nemjerljiva.

Osim što ste narodni poslanik, Vi ste i direktor IRB-a. Kakvo ste stanje zatekli kada ste došli u IRB i koliko se situacija promijenila od kada ste Vi na čelu ove institucije?

Regionalno smo se proširili, otvorili smo poslovnice širom Republike Srpske, kako bismo i privredi i građanima bili fizički bliže i dostupni za njihove potrebe. Pokrenuli smo međunarodnu konferenciju o investiranju u Republiku Srpsku i njen razvoj, a ove godine smo, organizacijom Druge investicione konferencije, potvrdili da to već polako prerasta u tradiciju.

Započeli smo snažnu promociju potencijala Republike Srpske u regionu i svijetu, kako bismo privukli što više kvalitetnih investicija. Kreirali smo bazu donatorskih sredstava namijenjenu preduzetnicima, preduzećima i ostalim privrednim subjektima, s ciljem redovnog praćenja i efikasnijeg korištenja bespovratnih sredstava koja nude brojne domaće i međunarodne donatorske organizacije i institucije… Sve to radimo kako bismo ojačali našu privredu i učinile je konkurentnijom u domaćim i međunarodnim okvirima.

Oko IRBRS se pravila velika fama, uz razne pokušaje da se ta priča o instituciji koja je, navodno, otuđena od naroda i dalje zadrži. Opozicija i dalje to pokušava. Međutim, uspio sam – i proaktivnim radom sa svojim timom, ali i kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske, da javnost informišem o tome šta je istina i kakva je stvarna situacija u Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske. Jedina istina je da je IRBRS oslonac i privredi i građanima Republike Srpske i o tome svjedoče naši rezultati. I to će i ostati. Narodna skupština Republike Srpske usvojila je izvještaj o našem radu koji svjedoči o dobrim poslovnim rezultatima IRBRS.

Šta smatrate najvećim uspjehom IRB od kada ste Vi na mjestu direktora?

Podsjetiću vas da sam funkciju direktora IRB preuzeo u samo predvečerje velike globalne epidemiološke i ekonomske krize izazvane pojavom virusa korona, početkom 2020. godine. U tim izazovnim i po mnogo čemu za sve nas nepoznatim uslovima, reagovali smo trenutno, sa jasnim opredjeljenjem da doprinesemo očuvanju socio-ekonomske stabilnosti i privredne aktivnosti Republike Srpske. Kako bi to postigli, omogućili smo olakšice fizičkim i pravnim licima u vidu dodatnog grejs-perioda i moratorijuma u otplati dospjelih kreditnih obaveza. Zatim smo dodatno umanjili kamatne stope na kredite namijenjene privredi i jedinicama lokalne samouprave, s ciljem održavanja njihove likvidnosti i stimulisanja novih ulaganja. IRB je prvi u Republici Srpskoj dobio dozvolu za obavljanje poslova faktoringa, u skladu sa novim Zakonom o faktoringu.

S obzirom na sve ono što smo radili i rezultate koje smo postigli u tom izazovnom periodu, mišljenja sam, a i šira javnost tako smatra, da je IRB imala ključnu ulogu i da je dala nesporan doprinos očuvanju makroekonsomske i ukupne socijalne stabilnosti Republike Srpske.

Koliko je IRB važan u razvoju privrede Republike Srpske?

Pružanje finansijske podrške razvojnim i ostalim prioritetnim projektima u Republici Srpskoj, po povoljnim i stimulativnim uslovima, jedan je od prioriteta u radu Investiciono-razvojne banke Republike Srpske. Do sada smo plasirali oko tri milijarde KM, od toga putem kredita 2,4 milijarde KM. Oko 70% naših kreditnih plasmana odobreno je privredi Republike Srpske.

U prilog uloge i značaja IRB za razvoj domaće privrede najbolje govori i podatak da naši krediti čine oko 16% ukupnih kreditnih plasmana bankarskog sektora u privredu Republike Srpske.

Takođe, istakao bih i stambene kredite IRBRS putem kojih je do sada plasirano oko 730 miliona KM za gotovo 14.000 korisnika. Naši krediti čine oko 40% ukupno odobrenih kredita bankarskog sektora Republike Srpske za ove namjene. Zahvaljujući povoljnim uslovima korišćenja IRBRS je podstakla i komercijalne banke na značajniju korekciju kreditnih uslova i snižavanje kamatne stope, što je svakako u najboljem interesu naših građana. Stambeni krediti IRBRS uticali su i na povećanje potražnje za proizvodima domaće građevinske operative i zaposlenosti u ovom sektoru, posredno utičući i na ukupnu ekonomsku aktivnost i zaposlenost u Republici Srpskoj.

Da li je IRB ispunio svoj plan za 2022. godinu i da li već sada znate šta je cilj u 2023. godini?

Kada su u pitanju ukupni plasmani i plan za 2022. godinu, već u ovom momentu on je ispunjen i do kraja godine očekujemo da će biti značajnije premašen. To je prije svega rezultat našeg proakativnog odnosa prema potrebama i zahtjevima domaće privrede i stanovništva gdje nastojimo maksimalno uvažiti aktuelne izazove i dešavanja koja potiču iz regiona i šire, iz globalnog okruženja.

Zasigurno, jedan od najvećih ekonomskih i socijalnih izazova sa kojim ćemo se suočiti u narednoj godini povezan je sa intenziviranjem inflatornih kretanja i uticajima koje će imati na stanje i trendove u finansijskom i realnom sektoru. Otuda i naša namjera da nastavimo sa pružanjem finansijske i ostalih vidova podrške koji odgovaraju domaćim potrebama i razvojnim izazovima. Dakle, nastojaćemo ponuditi odgovore na sve specifične zahtjeve i potrebe naše privrede i ostalih ciljnih i prioritetnih grupa od značaja za Republiku Srpsku, kao što smo to činili i u proteklom periodu.

Izvor: Nacional.live