Kako se grad Prijedor izborio i dalje se bori sa pandemijom KOVIDA 19, prije svega u zdravstvenom i privrednom sektoru. Vaš mandat približava se kraju, kako biste ga ocijenili i da li ste zadovoljni urađenim? Koliko je infrastrukturnih projekata pokrenuto, koliko ih je realizovano, a šta to nije završeno?
Proteklih mjeseci građani su skretali pažnju na određene nezavršene projekte, napominjemo samo neke. Projekat nezavršene kanalizacije u naselju Tukovima, ulica Milana Tepića i još dosta infrastrukturnih projekata. Kako to komentarišete? Prethodna skupštinska većina usvojila je određene amandmane na infrastrukturne projekte, kojih je bilo najviše. Međutim političkim previranjem u skupštinskim klupama došlo je do stopiranje određenih infrastrukturnih projekata koji su tada usvojeni amandmanima. Kako to komentarišete, zbog čega je došlo do toga i da li će biti realizovani ti projekti?
Do danas nisu imenovani načelnici Odjeljenja za društvene djelatnosti i privredu i poljoprivredu, da li će do kraja vašeg mandata biti imenovani i ko obavlja njihove funkcije?
Dosta polemike izazvala je i ostavka vašeg zamjenika Aleksandra Miljuša, ko obavlja tu funkciju i kakva je tu situacija?
I za kraj ovog razgovora, ono što najviše interesuje brojne Prijedorčane, zašto Vi niste kandidat DNS-a za gradonačelnika Prijedora na predstojećim izborima?
Šta možete da ponudite građanima Prijedora, što drugi kandidati ne mogu?
Ne želim da govorim o svojim protivkandidatima, šta oni mogu, a šta ne, nije to moj put politike. Ali govoreći o onome šta ja mogu da ponudim svojim sugrađanima kao gradonačelnik je sljedeće. Prije svega bolji život za sve, na način što ćemo privredu podići na mnogo veći nivo u Prijedoru, privući investitore, ali prednost dati domaćim privrednicima.
Na taj način stvoriti nova radna mjesta. Poljoprivredu staviti na tržište grada, a kroz resorno ministarstvo lobirati za veću podršku i podsticaje. Sve proizvedeno, mora biti kupljeno. Borci, socijalne kategorije, invalidi, višečlane porodice, mladi bračni parovi, studenti, zdravstveni radnici – godinama su zapostavljeni i podcijenjeni, jer su među njima imali prioritet oni sa određenom članskom knjižicom. Tome mora doći kraj u Prijedoru.
Prijedor zaslužuje Bolnicu koje se nećemo stidjeti. Zbog čega da naši sugrađani odlaze u Banjaluku na mnoge intervencije i preglede, kad imamo stručnjake ovdje.Ali, ljekarima treba oprema i sredstvo za rad, za šta planiram posebno da se založim putem Vlade Republike Srpske. U Prijedoru, konačno moraju da budu završeni svi projekti koji su započeti, utrošeni milioni u njih, a kraja na vidiku nema. Kanalizacija Tukovi, projekat odbrane od poplava, legalizacija placeva u izbjegličkim naseljima – samo su dio toga. Prijedor ponovo mora doći na mjesto drugog grada u Srpskoj, za šta ću kao gradonačelnik, imati odriješene ruke i punu podršku Vlade RS.
Da li biste odbacili kandidaturu za gradonačelnika da danas dobijete milion maraka na lutriji?
Odbacivanje kandidature nije moja opcija, pa ni u slučaju loto dobitka. Nema tog novca zbog kojeg bih odustao od mogućnosti da naš lijepi, ali nažalost uništeni grad dovedem u bolje stanje za sve građane, da ovdje ostanemo svi zajedno i gradimo budućnost.To cijenu nema!
Kako biste opisali sebe u 5 riječi?
Opisati sebe u pet riječi; pošten, porodičan, skroman, radoholičar, borac za pravdu i bolji život.
Koje su Vaše vrline?
Neka kažu drugi!
Koje su Vaše mane?
Pitajte moju porodicu i moje prijatelje.
Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se s tim nosite?
Najviše me nervira laž. Nosim se tako, da i kada znam da je laž, prećutim, ali moj odnos prema tim ljudima više nije isti.
Koji je Vaš najveći strah?
Nisam čovjek koji razmišlja o strahovima.
Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?
Premalo godina imam da bih žalio za nečim u životu. Bilo je uspona i padova, gubitaka, sreće, svega, ali naprosto čovjek mora da živi s tim. Skroman sam, nemam velike prohtjeve, tako da materijalno i nemam razloga da žalim za nečim.
Koji automobil vozite?
Opel Astru
Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta u ovom trenutku, šta biste izabrali?
Prijedor. Moj svijet je u gradu gdje sam rođen, odrastao, stvorio porodicu, život. Samo mi je žao što su taj „moj svijet“, uništili pohlepni ljudi, zarad svojih interesa i privatnih džepova.
Koju ste knjigu poslednju pročitali?
“Rukopis mog brata”, Brankice Damjanović
Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?
Umjesto filma, radije biram knjigu, porodicu, prijatelje, kumove. Jer, zbog prirode posla kojim se bavim, ali i političkih obaveza sve manje imam slobodnog vremena.
Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?
Uložio bih dobar dio novca za školovanje djece bez roditeljskog staranja. Ostalo ne znam, jer milion nikad nisam ni zamislio, ali našao bi novac put do onih kojima je najpotrebniji, u to sam siguran. Pare čovjeka ne čine srećnim, moja materijalna i duhovna sreća su moja porodica i prijatelji.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Jako malo imam slobodnog vremena, ali ga najviše volim provoditi sa porodicom i meni dragim ljudima.
Da možete da promjenite jednu stvar kod vaše porodice, šta bi to bilo?
Ne bih mijenjao ništa kod svoje porodice, jer ih baš takve volim.Oni su moje bogatstvo.
Imate li hobi?
Košarka, fudbal, ali i radne aktivnosti na imanju mojih roditelja na selu. Jako sam vezan za to mjesto, naročito nakon što je moj otac preminuo. To imanje me podsjeća na djetinjstvo, mir i spokoj.
Kakvu muziku volite da slušate?
Nema posebne vrste muzike koju volim. Mogu da slušam sve, zavisno od mjesta i povoda za to.
Što Vas nasmijava?
Nasmijava me moj sin Petar i njegove vragolije.
Ako bi imali priliku održati 30 sekundi govora cijelom svijetu, šta biste rekli?
Budite tolerantni, pošteni, nemojte uzimati za sebe što nije vaše, pomozite drugima, jer nikad niko ne zna kada će njemu pomoć biti potrebna.
Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli: koliko ste stari?
Da ne znam koliko godina imam, koliko bih sebi dao – evo neka kažu drugi.
Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Da mogu promijeniti jednu stvar na svijetu, to bi bilo da zauvijek stanu ratovi i da živimo svi u miru. Jer, sve i jedna politika u miru može donijeti dobro svim narodima. Dok je u ratu svaka politika gubitnik.
I za kraj, koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?
Obećanje koje sam sebi dao; obraz, čast i poštenje cijenu nemaju!
Tvrdi da na mjesto narodnog poslanika, a potom potpredsjednika Narodne skupštine, nije došao zbog plate, jer je gotovo ista primanja imao i kao predsjednik Skupštine Grada Prijedora. Došao je, kaže, isključivo s ciljem da s nove pozicije pomogne svom gradu.
Za sebe kaže da je legitimniji predstavnik izborne volje Bošnjaka nego neko iz SDA. Zagovornicima ukidanja Republike Srpske uzvraća pitanjem da li su za to da se istovremeno ukine Federacija BiH, njeni kantoni, a sa njima i sva njihova radna mjesta.
Sa Prijedorčaninom i bivšim funkcionerom DF, Mirsadom Duratovićem, razgovarali smo i o sudbini Pokreta za državu, posjeti delegacije Narodne skupštine Rusiji, ali i o kontroverznoj izjavi prijedorskog imama Amira Mahića o SPC i Svetom Savi.
– Već su me pitali zašto se javno niti ograđujem, niti osuđujem. A, zašto bih ja komentarisao izjavu nekog? To je rekao tamo neko, bez obzira što je on imam. Da li sada svaka osoba srpske nacionalnosti u Republici Srpskoj treba da se ogradi od ubica moga brata, oca, djeda, bake? Da li svaka osoba srpske nacionalnosti treba javno da se ogradi od Karadžića, Mladića, Plavšićke, Koljevića? Do sada je 50 ratnih zločinaca samo iz Prijedora – kaže Duratović u intervjuu za Srpskainfo.
Tvrdi da bi reagovao da je slična izjava došla od nekoga ko je član njegove stranke ili čak predsjednik.
– Tada bih mogao da se ogradim, da kažem da to nije moj stav, da ja nisam takav. Ili da se pridružim. Ali, izjavio je tamo neko ko nije uopšte iz političkog života, nego iz vjerskog. Neka se ogradi sistem kome pripadaš. Islamska zajednica u BiH se ogradila od te izjave, pokrenut je disciplinski postupak unutar IZ, imam se izvinio, MUP pokrenuo istragu. Nisam vidio potrebu da se bilo šta dalje dešava. Zato mislim da nije trebalo doći do posebne sjednice Skupštine Prijedora na tu temu, pogotovo 15 dana nakon slučaja. Svako neka nosi teret svoje izgovorene riječi. Ja je nosim u politici – poručuje Duratović.
Da li Vas je bivša pozicija predsjednika Skupštine Grada Prijedora preporučila za potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske?
Između ostalog. Ali, znate da poslije svakih izbora kreću novi dogovori oko formiranja skupštinske većine, pa unutar nje ide raspodjela tih glavnih pozicija, pa da li ste spremni ta neku funkciju. Pokret za državu je tražio i mjesto potpredsjednika NSRS koje pripada Bošnjacima. Treba poštovati instituciju, brinuti o imidžu institucije i o imidžu pozicije potpredsjednika NSRS. Ne možete poslati bilo koga, pa da kažu „ako im je on potpredsjednik, kakvi su onda ostali“.
Na prvom mjestu mi je moj Prijedor. Ako bude jača moja zajednica, biće jača i Republika Srpska, biće jača i država BiH i svi ćemo komotnije živjeti. Ako u Prijedoru završimo neke veće stvari, pa nam ne trebaju sredstva iz budžeta entitetskog ili državnog, onda će se taj novac moći preusmjeriti u neku drugu lokalnu zajednicu koja nema toliko novca. To sam već pokazao kroz diskusije, načeo sam priču o bolnici u Prijedoru koja prokišnjava, govorio sam o Nacionalnom parku „Kozara“ i to je već pokrenulo neke stvari, neki drugi poslanici iz Prijedora su se uključili.
Da li je to aktuelna priča o tome da li dozvoliti gradnju u NP „Kozara“?
Da. Ljudi se fokusiraju samo na jednu tačku, poput toga da li treba graditi dodatne smještajne kapacitete, da li se treba uništavati NP, da li nam treba toliki NP. Taj park iziskuje određena sredstva da bi se puno toga zaštitilo. Odakle uzeti sredstva? Treba ih prvo zaraditi. Kažu da nisu za to da treba posjeći neku šumu. Pa, šuma se siječe i sada. Neka uđe inspekcija gore i neka vidi koliko će se danas drveta izvesti iz Nacionalnog parka i da li je sve u skladu sa zakonom. Naravno da postoje propisi kako i šta se može graditi u NP, samo ih treba poštovati. Ja jesam za to da se poprave ti kapaciteti.
Kada se u BiH priča o pozicijama koje pripadaju nekom narodu, uvijek je pitanje legitimiteta. Da li ste Vi legitiman predstavnik Bošnjaka ili treba da bude neko iz SDA?
Zašto bi bio neko iz SDA? Zašto neko smatra da su Bošnjaci iz SDA legitimni predstavnici?
To je mantra nekoliko stranaka u BiH koje smatraju da su one predstavnici nekog naroda.
To je njihova mantra. Birači su u prijedorskoj izbornoj jedinici rekli da Mirsad Duratović kao Bošnjak, koji je tada bio član DF, zaslužuje najveće povjerenje Bošnjaka u toj jedinici. Dobio sam direktni mandat i imao više glasova i od kandidata SDA. Legitimnost daju birači. Ne može se praviti paralela Federacija – Republika Srpska zbog odnosa, ustavnog uređenja FBiH, kantona, načina izbora… Ali kada govorimo o RS, nemamo situaciju da, recimo, u Prijedoru Bošnjak dobije 500 glasova Srba, pa da kažu “njega su tamo izabrali Srbi”.
Kada sam došao u NSRS, bila je i ta priča da sam izabran za potpredsjednika glasovima SNSD. Svaki potpredsjednik NSRS Bošnjak, a ja sam sedmi, svi su birani glasovima skupštinske većine i svaki put je predvodio SNSD. I nijedan Bošnjak nikada ovdje nije izabran, niti će kada biti, samo glasovima Bošnjaka. Jer nikada Bošnjaci ovdje neće činiti sami skupštinsku većinu. Nikada nijedan ministar Bošnjak u Savjetu ministara BiH, niti rukovodstvo PS BiH, nisu izabrani samo glasovima Bošnjaka. Zašto je problem onda ako neki Bošnjak u RS bude izabran glasovima skupštinske većine koju predvodi neka stranka?
Isključeni ste iz DF zbog podrške Savjetu ministara BiH. Kako to komentarišete i gdje ste politički sada?
Trenutno sam član Pokreta za državu (PZD) koji je kao politički subjekt učestvovao na izborima. Ja sam bio član DF, a što se tiče stranačke pripadnosti, trenutno nisam član nijedne stranke i nema namjeru da postanem član bilo koje stranke.
Kakvi su međusobni odnosi u PZD? Da li on postoji osim formalno i kakav je u njemu status Ramiza Salkića iz SDA?
Možete doći pred sjednicu NSRS na sjednicu Kluba PZD i možete vidjeti kako se Pokret dogovara oko određenih pitanja. Naravno, pet poslanika dolazi iz četiri različita politička subjekta. Imamo neke koji su kao ljevica, one koji su neki centar, a i one koji su malo udesno. Naravno da pet poslanika biraju različite puteve da dođu do cilja i tu dolazi do razmene mišljenja. Ljudi su vojnici stranke, moraju da ispoštuju komande koje dolaze s vrha. Nekada, na žalost, pojedini poslanici odluče da prate ono što je stranka rekla, a ne ono što bi bilo bolje za ljude koje predstavljaju.
Različito smo glasali po pitanju budžeta RS, izbora Vlade. Što se tiče skupštinskog rukovodstva, gospodin Salkić je glasao i na klubu i potpisao da sam ja kandidat ispred PZD za potpredsjednika NSRS. Tamo na glasanju je opet bilo drugo, jer je stranka rekla “ne možete glasati”. Zašto je tako, oni treba da obrazlože. Da li je zbog toga što oni nisu dobili tu poziciju, što nisu zadovoljni raspodjelom drugih pozicija, ili je to generalno stav da SDA ne želi nigdje sa SNSD? A, trenutno, SDA je u skupštinskoj većini, u koaliciji sa SNSD u Novom Gradu, Dubici, Bratuncu, Osmacima… Nema tu neke dosljednosti. Ako kažu ne idemo – onda ne idemo, od vrha do dna. Ali, vidjeli ste da smo u Pokretu za državu jedinstveno glasali u NSRS i u Vijeću naroda RS o temama koje su bitne za PZD, kao što je zakon o korištenju državne imovine.
Da zaokružimo priču, da li je PZD dio vlasti u RS?
Da.
Zajedno sa SDA?
SDA nema trenutno nijednu poziciju unutar vlasti. PZD je dio skupštinke većine i dio vlasti u RS. Mi još nismo dobili ni od jednog poslanika, niti od jedne stranke koja čini PZD, zvaničan dopis da oni povlače svoj potpis i da više nisu dio pokreta. To što pojedinci iz stranaka izađu pa iznesu negativno mišljenje o PZD ili kažu da on za njih više ne postoji – nisu oni potpisnici sporazuma nego predsjednici 10 političkih stranaka.
Šta ste mislili kada ste izjavili: „Radije ću s Dodikom u blokadu države, nego sa SDS-om u rov”?
Ja sam rekao šta pod tim mislim, samo su mediji izvukli samo tu rečenicu. Znači, Dodik prijeti blokadom države, institucija, projekata. Tada sam rekao da smo imali situaciju kada je SDS 1992. prijetio blokadama i svačim nečim, pa znamo šta je uslijedilo nakon toga. Sada imamo Dodika koji kaže – otcijepićemo RS nekim demokratskim putem. Tada sam rekao da je bolje sa Dodikom sjesti za sto, ići na Ustavni sud BiH, voditi referendumsku borbu, nego sa SDS. Pitajte SDS ili bilo koju političku stranka sa sjedištem u RS da li je za otcjepljenje Republike Srpske i za pripajanje Srbiji. Naravno da će reći da jesu. To su politički stavovi stranaka, ali i vi imate svoj stav. Onda sam rekao: OK, i SDS ima za politički cilj otcjepljenje, ima i SNSD. Bolje je sa SNSD jer on hoće na ovaj način, a SDS je to pokušao 1992. na drugi način. Bolje je pregovarati 100 godina, nego dan ići u rov, pa onda opet ići pregovarati. To je poenta.
Isto tako, u strankama u Srpskoj tvrde da nema nijedne partije sa sjedištem u Sarajevu koja nije za ukidanje Srpske?
Republika Srpska je centralizovana. Federacija je decentralizovana. Ne pita se samo Sarajevo, i to u vrhu, spustite se u kantone. Mi smo u Prijedoru naslonjeni na bihaćki kanton, pitajte njih da li je za ukidanje Republike Srpske. Pitajte sve te u FBiH koji kažu “mi jesmo za ukidanje RS”, da li oni znaju da to znači i ukidanje Federacije BiH, da li znaju da to znači ukidanje kantona. Hajde da pitamo premijere kantona, ministre, sve njihove službenike, da li su oni za ukidanje kantona i svih pozicija koje sada imaju. Pa da vidimo šta će svi oni silni kabineti u FBiH. Deset kantona puta ministarstva, premijeri, plus federalni nivo. To je 160 do 170 kabineta. Treba pitati sve te ljude da li su za to da im ukinu radna mjesta. Vjerujem da bi odgovor bio “ne”. E, ne može i jare i pare.
ZASTAVA BIH U MOSKVI IZNENAĐENJE
Kako komentarišete odlazak delegacije Narodne skupštine Republike Srpske u Rusiju u ovom osjetljivom momentu, poruke koje stižu iz Moskve i da li vas je iko pozvao da budete dio delegacije?
– Koliko sam upoznat od predsjednika Skupštine, poziv je došao od ruske Dume ciljano za određene osobe imenom ili po funkcijama. Na tom pozivu kao potpredsjednik NSRS nisam bio, ali sam se dobrovoljno javio, ako ima nešto – da ne idem. Malo šale. Ne bih želio da komentarišem da li je bilo ili nije bilo potrebno ići, odluku o tome ne donosi NSRS, nema glasanja da li će se prihvatiti poziv. O pozivima odlučuje sam predsjednik; on je smatrao da treba ići. Ne mogu reći ni da sam posebno analizirao poruke iz Rusije. Meni je posebno zapelo za oko da je uz zastave Republike Srpske i Ruske Federacije u sredini bila državna zastava BiH. Predstavnici ruske Vlade i Ambasade stalno govore da poštuju suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Sama činjenica da se zastava BiH nalazi prilikom posjete, može se svakako tumačiti i vjerovatno će biti različitih tumačenja. Mene je pozitivno iznenadilo da je zastava BiH bila tu.
Dalibor Pavlović, šef odborničkog kluba SNSD-a u Skupštini grada, smatra „da ni svi DNS-ovi članovi neće u Prijedoru glasati za svoju stranku“. Obrazlaže to nakaradnom politikom koju ta stranka ovdje vodi i tvrdnjom „ da je DNS zapostavio građane“.
– Forsirali su samo one ljude od kojih su oni imali koristi. Obični građani i da tako kažem „obični“ članovi DNS-a u toj politici bili su zapostavljeni. Dakle, da sam kojim nesretnim slučajem član DNS, a sretan sam što nisam, ne bi ovdje sad glasao za tu partiju. Zbog politike koju je u Prijedoru vodila u proteklih 16 godina – kaže Pavlović.
Ističe da je tokom obilaska područja Prijedora vidljivo da ovom gradu mnogo šta nedostaje.
– U mnogim mjestima nedostaje voda, kanalizacija, cijela komunalna infastruktura je jako loša. Posebno u ovim takozvanim novim naseljima u kojim ljudi od dolaska ovdje, a to je preko 20 godina, nemaju osnovno, kanalizaciju, donedavno im je i voda bila problem, a da ne govorimo o neasfaltiranim putevima. Problem kanalizacije vidljiv je posebno u Tukovima. Radovi su počeli, pa stali. Zbog čega, očito je da znaju samo oni koji su ih dogovarali. Problemi tih mještana su i naši problemi, jer oni pune gradski budžet – kaže Pavlović koji često govori i to „da je Prijedor grad nedovršenih projekata“.
– Nešto se počinjalo, ali ništa nije završilo. Smatram da ako nisu postojali uslovi da se završe svi projekti, trebalo je realizovati jedan po jedan. Čini mi se da gradonačelnici i gradska uprava nisu bili uporni u traganju za eksternim izvorima finansiranja i nažalost izlaz se prečesto , umjesto u tom, tražio u kreditnim sredstvima s visokim kamatnim stopama – smatra Pavlović.
Dodaje da nije normalno da se u 21. vijeku priča o problemima koji su davno trebali biti riješeni, poput kanalizacije, putne infrastrkture, uređenih gradskih i ruralnih područja.- Nerijetko mi građani prilaze i govore da ih Grad doživljava kao građane drugog reda. Misle da su zbog tih neriješenih problema zapostavljeni i ne kriju da ih to boli. Zato valjda i žele promjene, a ne maćehinski odnos koji traje. Primjetne su i podjele, na podobne i nepodobne građane Grada Prijedora. Podobni su oni koji su DNS-u davali podršku a zauzvrat dobivali poneki metar asfalta, a tamo gdje te podrške nije bilo, nije se moglo ni računati na to da se nešto uradi – kaže Pavlović.
Ističe da je najteže i najgore ljudima obećavati. Treba, kako dodaje, vidjeti situaciju u kojoj se grad nalazi, jasno odrediti pravce razvoja i projekte koji bi se trebali realizovati.
– Treba sjesti s ljudima, razgovarati i odrediti priorite. Po potrebama i onda krenuti u realizaciju. Ljudi mi kažu da im najteže pada to što nisu imali komunikaciju s gradonačelnikom i gradskom upravom, već se sva ta komunikacija svela na razgovore s podobnim predsjednicima mjesnih odbora DNS-a ili Savjeta mjesnih zajednica koji su u većini opet bili DNS-ovi. Oni su određivali gdje će se i šta raditi. Sad, evo iz Službe za mjesne zajednice Savjetima šalju upit da im kažu šta je potrebno uraditi u tim mjesnim zajednicima. Zna se i zašto, kako bi dobili odgovor na pitanje šta im treba i slijedom tog u izbornoj kampanji opet obećali da će te probleme i riješiti. Obećanja više nema. Mislim da građani znaju da će one koji su im 16 godina nudili prazna obećanja ostaviti bez podrške – tvrdi Pavlović.
Kao čovjeku mu smeta to što vidi da ovaj grad stagnira.
– To vidim i kao političar i kao neko ko ovdje živi. Ovaj grad ne ide u dobrom pravcu, i to mišljenje dijeli solidan broj Prijedorčana. Iz Prijedora odlaze mladi ljudi, napuštaju ga, a gradska uprava žmiri na te odlaske. Uže gradsko jezgro je zapostavljeno, nemamo gradsko kupalište, šetalište pored Sane, sad nemamo ni bazen, ni običnu trim, pa čak ni biciklističku stazu u gradu, pa i ono najbanalnije, prostor u kojem bi građani mogli izvesti svoje ljubimce da ih prošetaju, a Banjaluka ima već tri ili četiri takve lokacije. Parkovi i dječija igrališta su nam neuređena, stambena gradnja je zamrla. To mi smeta, jer sve su to odlike jednog grada, ma šta ko pričao. Ovaj grad mora živnuti, moraju se privući investicije, ali se pri tom ne smiju zaboraviti domaći privrednici. Njima treba pomoći da prošire kapacitete i zaposle ljude – kaže Pavlović.
Vjeruje da se ipak može vratiti povjerenje ljudima na način da relacije između vlasti i građana budu iskrene i poštene.
– Odrastao sam u radničkoj porodici. Skromno. Otac mi je bio radnik, a majka domaćica. Naučili su me, a to se pokazalo kao odlično naslijeđe, tim porodičnim vrijednostima i tom da se svaki čovjek mora poštovati. Da ga treba saslušati i uvažiti to šta on misli. Treba cijeniti i njegovo vrijeme. Ja lično imam volju, želju i energiju da pomognem. Imam, a to ne treba zanemariti konekciju s Vladom RS, ministrima, direktorima preduzeća na republičkom nivou i neke značajne kontakte s jednim brojem privrednika u Srbiji. Da napravimo neki bolji život za naše građane. Meni lično ne treba ništa više od onog šta sad imam u životu. Zadovoljan sam, imam porodicu, zaposlen sam, imam i kredit koji vraćam. Dakle, normalno živim i ne treba mi da se preko noći obogatim. Ne želim to ni zbog svog obraza, ni zbog svog prezimena. Iskreno želim, a zbog tog se i bavim politikom, da ovom gradu donesemo neki napredak – kaže Pavlović.
Kaže da je na čekanju i 20-tak odborničkih pitanja koje su postavili u Skupštini grada, a na koje gradonačelnik nije odgovorio. Tu je i 70 amandmana koje su priložili na budžet za ovu godinu. Uvjeren je, jer su primijenjena tek dva ili tri, da se ostali neće ni provesti. Na kraju razgovora naglašava i da je Prijedor, kao grad bio bastion DNS-a.
– Sada je bastion DNS Istočno Sarajevo. Predsjednik DNS-a je u Istočnom Sarajevu i sve ono što je godinama bio mit da je DNS prijedorska partija ispostavilo se kao netačno. Sada dolaze neki drugi ljudi, preuzeli su ga i jačaju ga u Istočnom dijelu RS-a. I to je nešto što se ne može sakriti. Ni u Prijedoru čiji građani moraju prepoznati čestite i poštene ljude koji će ih voditi, a ne da to bude put unazad, onako kako je to bilo proteklih 16 godina – poručuje Pavlović.
“Intervju” je samo jedna od novih emisija RTV Prijedor, a gost prve emisije je gradonačelnik Prijedora, Dalibor Pavlović.
Razgovaralo se o infrastrukturnim projektima, deficitu u gradskom budžetu, sudskim presudama, koje gotovo svakodnevno stižu na adresu Gradske uprave, ali i neprimjerenim sadržajima, koji se u posljednje vrijeme pojavljuju na društvenim mrežama.
