Info Prijedor – Na čelu ste JP „Zavod za izgradnju grada“ Prijedor. Kakvi stanje ste zatekli i čime se trenutno bavite?
Tihomir Timarac – Osim poslova na lokalnom nivou, odnosno pružanja stručnih usluga fizičkim i pravnim licima, učestvujemo i u javnim nabavkama na području Republike Srpske i Federacije BiH. Svakodnevno radimo na opremanju, usavršavanju i proširenju djelatnosti iz oblasti građevinarstva, kako bismo što stručnije i kvalitetnije pružali stručne usluge. Kvalitet našeg rada je poznat i stranim investitorima, te na obostrano zadovoljstvo i njima pružamo stručne usluge.
Info Prijedor – Koji projekti su primarni i kakva je saradnja sa gradskom upravom u tom segmentu?
Tihomir Timarac – Trenutno JP „ZIG“ Prijedor, između ostalog, radi i na projektima od interesa za lokalnu zajednicu. Uključeni smo u izvođenje radova komunalne infrastrukture po „MEG“ projektu, unapređenje vodovodne infrastrukture, modernizaciju sistema javne rasvjete i održavanje javne rasvjete kroz model finansiranja iz ušteda električne energije na području grada Prijedora, kao i drugim projektima od interesa za lokalnu zajednicu.
Info Prijedor – Da li je neke probleme trebalo prioritetno rješavati i da li je unutar JP „ZIG“ Prijedor bilo otpora po tom pitanju?
Tihomir Timarac – U JP „ZIG“ Prijedor je tokom tekuće godine izvršen niz aktivnosti koji je doveo do pozitivnih poslovnih rezultata, porasta prihoda, smanjenja negativnih finansijskih ishoda poslovanja, smanjenja troškova neproizvodnih usluga i ukupnog porasta uspješnosti poslovanja.
Info Prijedor – Urbanistički, kako vidite Prijedor u narednom periodu i šta bi po tom pitanju još trebalo uraditi?
Tihomir Timarac – JP „ZIG“ Prijedor ima značaj za lokalnu zajednicu. Kao preduzeće koje se bavi izradom sprovedbenih prostorno – planskih dokumenata, stručnih mišljenja, urbanističko – tehničkih uslova, izradom tehničke dokumentacije, revizijom tehničke dokumentacije, stručnim nadzorom nad građenjem objekata, tehničkim prijemima objekata, mi možemo da pružimo sve potrebne usluge u smislu izgradnje i legalizacije objekata fizičkim i pravnim licima u lokalnoj zajednici.
Info Prijedor – Da li nedostaje kadrova i ako da, koji su trenutno najpotrebniji?
Tihomir Timarac, direktor JP „Zavod za izgradnju grada“ Prijedor
Tihomir Timarac – U JP „ZIG“ Prijedor su uglavnom zaposleni radnici sa visokom stručnom spremom, odnosno diplomirani inženjeri građevine, elektrotehnike, mašinstva, arhitekture, prostorni planeri, kao i radnici ostalih struka neophodnih za uspješan i kvalitetan rad. Stručnih kadrova u Zavodu trenutno ima dovoljno, međutim, kako je potreba za stalnim usavršavanjem procesa rada stalno prisutna, novi radnici su uvijek dobrodošli u JP „ZIG“ Prijedor.
Info Prijedor – Zavod se građanima Prijedora uvijek činio kao cjelina zatvorena za javnost. Ovo je prilika da njegov rad približite malo javnosti, pa ne bi bilo loše da objasnite koliko ste bitni lokalnoj zajednici.
Tihomir Timarac – Građani Prijedora svaki dan oko sebe mogu da vide rezultate rada JP „ZIG“ Prijedor. Ovo preduzeće je, pored brojnih završenih projekata izgradnje i rekonstrukcije objekata, dalo značajan doprinos i izgradnji neophodne infrastrukture za razvoj svih oblasti koja je ne samo potrebna i korisna za život građana, nego i da učini naš grad savremenijim.
Šta možete da ponudite građanima Prijedora što drugi kandidati ne mogu?
Građanima obećavam da ćemo Prijedor učiniti najboljim mjestom za život u državi. A garantujem ne riječima, nego činjenicom da sve u čemu sam učestvovao u ovih 16 godina ljudi mogu dodirnuti i vidjeti. Nisam čovjek prazne priče nego rezultata. Prijedor je do prije 16 godina i dolaska DNS-a na čelo grada bio prosječan gradić za koji niko nije čuo. Ja sam svih 16 godina bio važan dio tima koji je Prijedor transformisao u grad razvoja, sređenog centra grada, konstantnog ulaganja u infrastrukturu, odgovornog prema kulturi i prema mladima i najvažnije – postali smo jedno od najboljih mjesta za ulaganje na prostoru ovog dijela Evrope.
Da li biste odbacili kandidaturu da dobijete milion maraka?
Duhovito, moram priznati. I vjerovatno pitanje koje dolazi iz percepcije da je politika posao za bogaćenje. Vidite, Prijedor smo učinili boljim mjestom za život zato što odudaramo od politike koja nameće takve predrasude. Ja imam djecu i to je sve bogatsvo koje meni treba uz njihovo zdravlje. Ne bih odbacio kandidaturu jer nema tih para koje mogu isplatiti ono što želim sebi u životu – da dobijem i šetam unučiće i na svakom koraku im pokažem šta je za naš grad uradio njihov deda.
Kako biste sebe opisali u 5 reči?
Obrazovan, miran, strpljiv, istrajan i odgovoran.
Koje su Vaše vrline?
Učešćem u pravljenju Prijedora ozbiljnim gradom i zadržavanjem čiste biografije za sve to vrijeme, pokazao sam sposobnost i poštenje. Razumijem probleme građana zato što među njima ne pravim razliku jer onaj koji voli svoj grad taj ga ne dijeli. Umijem na pristojan način da ne dam na sebe i uvijek sam tu za druge pružene ruke. Može mi se vjerovati jer sam ispunio svaki zadatak koji je razvoj Prijedora stavio pred mene.
Koje su Vaše mane?
Nisam sebe do ove kampanje isticao u prvi plan, iako sam učestvovao u većini dobrih projekata za ovaj grad. U ulozi kandidata razumijem koliko mi je to bila mana, i zato sam 24 sata posvećen kampanji i borbi da zajedno nastavimo razvoj Prijedora, za sve njegove ljude.
Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se sa tim nosite?
Lijenost i neodgovornost me najviše nerviraju. A sa time se 16 godina nosim izbornim pobjedama.
Koji je Vaš najveći strah?
Strah za zdravlje i mir svoje porodice.
Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?
Žao mi je svake suze koju su moji prijatelji i porodica, moji sugrađani, prolili zbog svih loših stvari koje su nam se desile s kraja 20 vijeka. Svaku sam osjetio kao svoju. To me je i guralo ka rezultatima koji su od Prijedora napravili republičkog lidera u 21. vijeku.
Koji automobil vozite?
Pežo 206. Produženi. Volim kulinarstvo i potreban je veliki gepek za hranu kad pozovem prijatelje u Gornju Dragotinju.
Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta šta biste izabrali?
Bio bih u Prijedoru, koji je rame uz rame sa razvijenim gradovima centralne Evrope. I tamo ćemo i biti, to sam mjesto za sebe izabrao. U Prijedoru čije ambicije samo nebo može vidjeti cijele. Dakle, u gradu koji ima još mnogo novih preduzeća i radnih mjesta.
Koju ste knjigu poslednju pročitali?
Sidarta, Hermana Hesea. Po treći put.
Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?
“Bili smo vojnici”, sa Mel Gibsonom. Iako je stariji film, nosi snažnu poruku. Otišli smo u rat da se borimo za državu a borili smo se da sačuvamo jedni druge. Tako pristupam politici. Takmičim se sa odraslim ljudima, ali moja vizija je uspjeh Prijedora i bolji život za sve naše ljude.
Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?
Ništa u životu nisam dobio i vjerujem da se stvari zasluže.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Volim da provodim vrijeme u Gornjoj Dragotinji.
Da možete da promijenite jednu stvar kod vaše porodice šta bi to bilo?
Baš ništa. Svi su zdravi.
Imate li hobi?
Kulinarstvo, čitanje i košarku. Prije 30 godina redoslijed je bio obrnut.
Kakvu muziku volite da slušate?
Svaku muziku uz koju je društvo dobro raspoloženo.
Šta Vas zasmijava?
Film “Ko to tamo peva”, kada Taško Načić opali puškom u autobusu, koja je inače prazna. To me zasmijava i u politici, kad se puca u prazno i bez pokrića.
Ako bi imali priliku da održite govor cijelom svijetu šta biste rekli?
Nikada ne potcijenjujte snagu prirode jer danas živimo u vremenu korone koje nam pokazuje koliko smo nemoćni pred njenim silama.
Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli koliko ste stari?
Kad stanem na liniju slobodnih bacanja jasno mi je da imam svojih 62 godine. Projektima koje ću sprovesti kao gradonačelnik pristupam sa rješenošću čovjeka koji ima 20 godina manje.
Da možete da promijenite jednu stvar na svijetu šta bi to bilo?
Ne želim da promijenim jednu. Ko je promijenio jedan zivot, promijenio je svijet. Ja sam posvećen projektima koji mijenjaju hiljade života na bolje.
Koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?
Kao gradonačelnik nikada ni sebe ni Prijedor neću dovesti u poziciju da zbog sitnog politikanstva izgubimo i jedan jedini dan a kamoli više od toga.
Šta možete da ponudite građanima Prijedora, što drugi kandidati ne mogu?
Ne želim da govorim o svojim protivkandidatima, šta oni mogu, a šta ne, nije to moj put politike. Ali govoreći o onome šta ja mogu da ponudim svojim sugrađanima kao gradonačelnik je sljedeće. Prije svega bolji život za sve, na način što ćemo privredu podići na mnogo veći nivo u Prijedoru, privući investitore, ali prednost dati domaćim privrednicima.
Na taj način stvoriti nova radna mjesta. Poljoprivredu staviti na tržište grada, a kroz resorno ministarstvo lobirati za veću podršku i podsticaje. Sve proizvedeno, mora biti kupljeno. Borci, socijalne kategorije, invalidi, višečlane porodice, mladi bračni parovi, studenti, zdravstveni radnici – godinama su zapostavljeni i podcijenjeni, jer su među njima imali prioritet oni sa određenom članskom knjižicom. Tome mora doći kraj u Prijedoru.
Prijedor zaslužuje Bolnicu koje se nećemo stidjeti. Zbog čega da naši sugrađani odlaze u Banjaluku na mnoge intervencije i preglede, kad imamo stručnjake ovdje.Ali, ljekarima treba oprema i sredstvo za rad, za šta planiram posebno da se založim putem Vlade Republike Srpske. U Prijedoru, konačno moraju da budu završeni svi projekti koji su započeti, utrošeni milioni u njih, a kraja na vidiku nema. Kanalizacija Tukovi, projekat odbrane od poplava, legalizacija placeva u izbjegličkim naseljima – samo su dio toga. Prijedor ponovo mora doći na mjesto drugog grada u Srpskoj, za šta ću kao gradonačelnik, imati odriješene ruke i punu podršku Vlade RS.
Da li biste odbacili kandidaturu za gradonačelnika da danas dobijete milion maraka na lutriji?
Odbacivanje kandidature nije moja opcija, pa ni u slučaju loto dobitka. Nema tog novca zbog kojeg bih odustao od mogućnosti da naš lijepi, ali nažalost uništeni grad dovedem u bolje stanje za sve građane, da ovdje ostanemo svi zajedno i gradimo budućnost.To cijenu nema!
Kako biste opisali sebe u 5 riječi?
Opisati sebe u pet riječi; pošten, porodičan, skroman, radoholičar, borac za pravdu i bolji život.
Koje su Vaše vrline?
Neka kažu drugi!
Koje su Vaše mane?
Pitajte moju porodicu i moje prijatelje.
Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se s tim nosite?
Najviše me nervira laž. Nosim se tako, da i kada znam da je laž, prećutim, ali moj odnos prema tim ljudima više nije isti.
Koji je Vaš najveći strah?
Nisam čovjek koji razmišlja o strahovima.
Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?
Premalo godina imam da bih žalio za nečim u životu. Bilo je uspona i padova, gubitaka, sreće, svega, ali naprosto čovjek mora da živi s tim. Skroman sam, nemam velike prohtjeve, tako da materijalno i nemam razloga da žalim za nečim.
Koji automobil vozite?
Opel Astru
Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta u ovom trenutku, šta biste izabrali?
Prijedor. Moj svijet je u gradu gdje sam rođen, odrastao, stvorio porodicu, život. Samo mi je žao što su taj „moj svijet“, uništili pohlepni ljudi, zarad svojih interesa i privatnih džepova.
Koju ste knjigu poslednju pročitali?
“Rukopis mog brata”, Brankice Damjanović
Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?
Umjesto filma, radije biram knjigu, porodicu, prijatelje, kumove. Jer, zbog prirode posla kojim se bavim, ali i političkih obaveza sve manje imam slobodnog vremena.
Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?
Uložio bih dobar dio novca za školovanje djece bez roditeljskog staranja. Ostalo ne znam, jer milion nikad nisam ni zamislio, ali našao bi novac put do onih kojima je najpotrebniji, u to sam siguran. Pare čovjeka ne čine srećnim, moja materijalna i duhovna sreća su moja porodica i prijatelji.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Jako malo imam slobodnog vremena, ali ga najviše volim provoditi sa porodicom i meni dragim ljudima.
Da možete da promjenite jednu stvar kod vaše porodice, šta bi to bilo?
Ne bih mijenjao ništa kod svoje porodice, jer ih baš takve volim.Oni su moje bogatstvo.
Imate li hobi?
Košarka, fudbal, ali i radne aktivnosti na imanju mojih roditelja na selu. Jako sam vezan za to mjesto, naročito nakon što je moj otac preminuo. To imanje me podsjeća na djetinjstvo, mir i spokoj.
Kakvu muziku volite da slušate?
Nema posebne vrste muzike koju volim. Mogu da slušam sve, zavisno od mjesta i povoda za to.
Što Vas nasmijava?
Nasmijava me moj sin Petar i njegove vragolije.
Ako bi imali priliku održati 30 sekundi govora cijelom svijetu, šta biste rekli?
Budite tolerantni, pošteni, nemojte uzimati za sebe što nije vaše, pomozite drugima, jer nikad niko ne zna kada će njemu pomoć biti potrebna.
Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli: koliko ste stari?
Da ne znam koliko godina imam, koliko bih sebi dao – evo neka kažu drugi.
Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Da mogu promijeniti jednu stvar na svijetu, to bi bilo da zauvijek stanu ratovi i da živimo svi u miru. Jer, sve i jedna politika u miru može donijeti dobro svim narodima. Dok je u ratu svaka politika gubitnik.
I za kraj, koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?
Obećanje koje sam sebi dao; obraz, čast i poštenje cijenu nemaju!
Šta možete da ponudite građanima Prijedora, što drugi kandidati ne mogu?
Neko sam ko je u ovu političku trku ušao sa iskrenom željom i vjerom da se ovdje može živjeti bolje. Na poziciji gradonačelnika vodiću se odgovornom politikom angažovanja sposobnih, a ne partijski podobnih ljudi. Smatram da je nama potrebna nova energija i novi ljudi koji žele da misle svojom glavom i razvijaju nove ideje. Takav tim ljudi namjeravam okupiti oko sebe.
Da li biste odbacili kandidaturu za gradonačelnika da danas dobijete milion maraka na lutriji?
Ne. Novac mi nikada nije bio vodilja u životu, niti glavni prioritet. Nikada ne bih odstupila od svog plana, vizije i iskrene želje da radim u interesu svog naroda. To se ne može kupiti novcem.
Kako biste opisali sebe u 5 riječi?
Uporna, direktna, iskrena, energična, emotivna.
Koje su Vaše vrline?
Sebe smatram osobom čvrstog karaktera. Neko sam ko ne podliježe pritiscima i ostaje istrajan na svom putu ka zacrtanom cilju. Prijatelji mi često kažu da cijene moju direktnost i iskrenost.
Koje su Vaše mane?
Vrlo često sam nestrpljiva, a ponekad i tvrdoglava.
Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se s tim nosite?
Iako se trudim da ne osuđujem druge ljude, jer ne znam ko kakav „teret“ nosi, ono što zaista ne volim je bahatost, neodgovornost, samoživnost, neiskrenost…
Koji je Vaš najveći strah?
U politici kada čujem riječ „strah“ sjetim se najveće pouke našeg vojvode Živojina Mišića kada je rekao: „Ko sme, taj može, ko ne zna za strah taj ide napred!“. A u životu svakodnevno imamo svi te neke male strahove, ja iskreno ne volim da vidim insekte.
Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?
U životu mi bude teško i žao kada loše procjenim neke ljude i dozvolim da me povrijede, iako vremenom učim pa i toga bude sve manje.
Koji automobil vozite?
JEEP Compas. Ja sam neko ko se iskreno slabo razumije u automobile. I to mi nikada nije previše značilo. Time se više zanima moj suprug.
Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta u ovom trenutku, šta biste izabrali?
Izabrala bih ponovo da budem u svojoj zemlji i u svom gradu. Smatram da ovdje možemo biti srećni i zadovoljni. Bog nam je dao sve resurse, na nama je samo da to pametno iskoristimo.
Koju ste knjigu poslednju pročitali?
Trudim se zaista da što više čitam pisanu riječ, kako naših, tako i svjetskih autora. Poslednje što sam pročitala je „Grobnica za Borisa Davidoviča“, autora Danila Kiša.
Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?
„Balkanska međa“, definitino. Film koji šalje jaku poruku, i koji je na mene ostavio snažan utisak.
Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?
Iskreno, ne igram i nisam ljubitelj igara na sreću, pa i ne razmišljam o tome. Kada bi se to zaista desilo, vjerovatno bih uložila u nešto od čega će i šira zajednica imati korist i dobro.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme volim da provodim sa porodicom i meni dragim ljudima. Vrlo često čitam, a ako imam sreće da povežem više slobodnog vremena putovanje je uvijek dobar izbor.
Da možete da promijenite jednu stvar kod vaše porodice, šta bi to bilo?
Na porodičnom planu smatram se srećnom i ostvarenom ženom. Porodica je za mene nešto najsvetije. Jedino što bih promijenila, to je da je proširimo..
Imate li hobiji?
Kada ugrabim priliku volim da treniram i da se bavim sportom. Prvenstveno zbog zdravlja i to svakom uvijek preporučujem.
Kakvu muziku volite da slušate?
Sve zavisi od raspoloženja i trenutka. Pretežno je to domaći rok, ali volim da čujem i neke naše stare narodne hitove.
Što Vas nasmijava?
Srećni i duhoviti ljudi. Tada znam na kojoj sam vibraciji i trudim se da tu pozitinu energiju širim dalje.
Ako bi imali priliku održati 30 sekundi govora cijelom svijetu, šta biste rekli?
Radite na sebi. Postavite sebi visoke ciljeve. Pokušajte biti bolji nego što ste bili juče. Nikada nemojte izgubiti vjeru u sebe i u svoje snove. Budite uz svoje bližnje i pomozite im kada god to možete. Kao što je govorio naš patrijarh Pavle: „BUDIMO LJUDI!“ – tu staje sva suština poruke cijelom svijetu.
Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli: koliko ste stari?
Ovoliko koliko sada imam, ali pozitivna energija i vedar duh uvijek me čine sve mlađom i mlađom.
Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?
Da ratovi prestanu. Svaka dobra politika je ona koja vodi ka miru i kompromisu, a ne ka sukobu i podjelama. U miru možemo da stvaramo bolje uslove za sve nas.
I za kraj koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?
Da nikada neću odustati od svojih snova, kao i da nikada neću izgubiti vjeru u dobre ljude.
Doktor – kardiolog Maja Dragojević – Stojić jedina je žena u Republici Srpskoj u trci za gradonačelničku poziciju na predstojećim lokalnim izborima. Kandidatkinja je Srpske demokratske stranke u Prijedoru,koja je u martu ove godine, zbog izjave da je kriza izazvana korona virusom pokazala sve manjkavosti u zdravstvu, dobila prekršajnu prijavu, jer je njena izjava okarakterisana kao širenje panike.
Sa njom danas razgovaramo o kandidaturi, ženama u politici, za šta će se zalagati ako bude osvojila ovu poziciju, te da li je spremna otvoriti pravi dijalog na temu zločina u Prijedoru početkom 90-tih.
Majo, jedna ste od 12 žena kandidatkinja za načelničku, odnosno gradonačelničku poziciju na lokalnim izborima ove jeseni u Republici Srpskoj. To je, kada je riječ o ženama, samo 10 posto svih kandidata. Kako komentarišete to da nam je i u 2020. godini nesrazmjerno mali broj žena nositeljica stranačkih listi?
Žena u politici je jako malo zastupljeno u odnosu na muškarce, možda zbog neke ustaljene prakse gdje su se uglavnom muškarci kandidovali za važnije pozicije, možda i zbog našeg podneblja, jer kod nas se još žene ne cijene koliko bi trebalo. One se smatraju slabijim bićima, a istina je zapravo sasvim suprotna, one imaju neke potpuno druge osobine. Priroda je takva da smatram da smo jača bića, dajemo novi život, istovremeno smo i majke, i domaćice, i supruge, i zaposlene i zapravo smo jako sposobne, možda i sposobnije od naše, da tako kažem, muške, odnosno jače polovine. Ako žene mogu biti nosioci porodice i kuće, mislim da bi zastupljenost u političkom i društvenom životu sigurno donijela istu takvu stabilnost i promjene koje su nam svima neophodne.
Koliko je džender priča i uopšte uticaj i aktivnost žena u politici tek puka kvota, a koliko ima smisla pričati o ovome kao ozbiljnoj stvari?
Moguće je da je to samo puka kvota u pojedinim strankama, što se tiče učešća žena na listama, ali što se tiče stranke u kojoj sam ja, SDS-a, to nije slučaj. Ja imam apsolutnu podršku, kako predsjednika stranke, imam podršku i predsjednika Gradskog odbora, i moja kandidatura nikada nije bila upitna, jer mi smatramo da na svim nivoima trebamo pronaći najbolja riješenja kada su kandidature generalno u pitanju i u gradu Prijedoru su se svi složili da to upravo budem ja. Imam maksimalnu podršku i još veću ličnu odgovornost i obavezu.
Za šta se kao političarka zalažete?
Zalažem se prije svega da živimo u slobodnoj zemlji, gdje će se cijeniti prava i potrebe običnog čovjeka, gdje ćemo svi živjeti dostojanstveno i imati jednaka prava i gdje će biti cijenjen svačiji rad, bez obzira na pripadnost po bilo kojoj osnovi. Nama su potrebne korijenite promjene na svim nivoima, a ja ću se zalagati da svaki stanovnik naše zemlje i našeg grada bude zadovoljan i da se u takvom duhu i sa takvom emocijom zalaže i daje svoj maksimum, kako za svoju porodicu, kompletno društvo, tako na kraju i za sve nas.
Kada je život u Prijedoru u pitanju, koja oblast vam se čini najproblematičnijom, gdje je potrebna hitna i korijenita promjena?
Grad Prijedor je za vrijeme prethodne koalicije, koju mi ovdje imamo već 16 godina i zovemo je najduža koalicija na Balkanu, sa pozicije drugog grada u RS dospio na šesto mjesto. Za vrijeme vladavine te dvije stranke, DNS i SNSD, započeti su i nisu završeni infrastrukturni projekti. Godinama se u svakoj predizbornoj kampanji priča o asfaltiranju i nekim osnovnim potrebama, o kojima se ni ne treba pričati. Znači, asfaltiranja, zaobilaznica, kanalizacionoj mreži, obećavaju se zapošljavaja ogromnog broja ljudi, izgradnja sportskih centara, regulacija vlasničkih parcela, to ništa još uvijek nije urađeno i ne postoji i jedino što možemo da konstatujemo jeste da nam odlazi sve veći broj ljudi, odlaze cijele porodice koje svoju budućnost žele da grade na nekim drugim prostorima i nekim drugim zemljama i to je najveći problem našeg grada.
Šta biste vi ponudili kao alternativu i kakve biste novine donijeli, šta biste započeli?
Mi uveliko radimo na realnom i ostvarivom političkom programu, koji ćemo ponuditi našim sugrađanima i koji ćemo uskoro prezentovati. Okupili smo najbolje eksperte na realizaciji istog, u pitanju je sjajan tim i planiramo da angažujemo najbolje ljude, bez obzira na bilo kakvu pripadnost, i političku i bilo kakvu drugu, ne dolazi u obzir da se zapošljavaju samo stranački kadrovi Na prvom mjestu ćemo raditi na ekonomskom jačanju, ali i sanaciji dugova iz prethodnog perioda, trebaćemo uložiti veliki trud i znanje za pronalaženje rješenja u tom pravcu. Ono što mislim da je jako bitno i biće jedno od mojih prioritetnih zalaganja jeste da omogućimo rad malim i srednjim preduzećima, da se baziramo na rješenje problema i poboljšanje stanja u poljoprivredi, zdravstvu, sportu i kulturi. Moramo stvoriti uslove da naši građani sa zadovoljstvom žive u našem gradu i da svi radimo i gradimo našu budućnost ovdje.
Često kroz kampanje čujemo apstraktne pojmove, govori se o boljoj budućnosti, a gubi se iz vida problem običnog građanina koji jedva spaja kraj sa krajem. Posljednja analiza Svjetske banke kaže da će nam uz ovakvo stanje trebati još 100 godina da dostignemo evropski standard. Šta politika može uraditi da običnom čovjeku bude bolje?
To jeste najvažnije pitanje u svim ovim dešavanjima. Iskreno da vam kažem, i kroz svoj dugogodišnji rad kao doktor medicine, trenutno kardiolog, i u životu uopšte, na prvom mjestu mi je bio običan čovjek, što na kraju krajeva i sama jesam i to znaju svi koji me poznaju. U politiku sam i ušla zbog običnog čovjeka i to će biti najveća borba do sada. Realizacija prava i potreba običnog čovjeka je ono što svima nama treba i što treba da nam bude na prvom mjestu. To treba da bude motiv i zadatak svih političara, a ne ono na šta smo svi navikli – bogaćenje pojedinaca i nekoliko ljudi oko njih. Mi u ovoj zemlji više nismo građani prvog, ni drugog reda, mi smo izgubili savki red i upravo to će biti moj prioritet da vratimo dostojanstvo čovjeka, da se osjećamo lijepo u našoj zemlji, da imamo uslove za sve što nam je neophodno. Ekonomski razvoj je na prvom mjestu i tu nema price. Pogledajte koliko su samo penzije male, da nakon dugogodišnjeg rada sebi ne mogu da priušte voće i meso, da ne pričam o odmorima, banjama, a evo i zdravstveni sektor… Znamo da se u mnogim državnim firmama ne uplaćuju doprinosi, to je jedan začarani krug i pitanje je kako će se, ne samo penzioni, već i svi ostali fondovi puniti. Plate u zdravstvu su duplo manje od kolega u Federaciji, o uslovima rada da i ne pričam, i sve to apsolutno moramo da mijenjamo, jer to je za dobrobit svih nas.
To nisu stvari koje se mogu riješiti preko noći, za godinu, dvije, za to su potrebni dobri planovi, ostvarivi planovi i dug vremenski period.
Da, za to će trebati mnogo truda, najbolji eksperti, da riješe upravo te probleme iz ranijeg perioda i ovo sve što dolazi. Ja vjerujem da ću biti gradonačelnica, da će to biti najveća borba do sada i da ću sada uložiti svoj najveći trud u odnosu na sve ovo što sam postigla do sada.
Svih ovih godina nije otvoren pravi dijalog na temu zločina u Prijedoru početkom 90-tih, da li ste vi spremni to promijeniti i prekinuti zavjeru ćutanja dugu dvije decenije? I da li bi, ako budete gradonačelnica, Prijedor konačno mogao dobiti i spomenik za ubijenu djecu?
Ratni period je težak period, u gradu Prijedoru su zastupljene sve nacije, poštujemo se, sarađujemo na dnevnom nivou i svim aspektima. Zločini su se desili u mnogim sredinama, meni je iskreno žao zbog toga i saosjećam sa svim tim ljudima i onima koji su dali živote i njihovim porodicama koje su izgubile svoje namilije. Mi ćemo svakako razgovarati i svakako pokušati naći najbolje rješenje, tako da niko ne bude ugrožen i da svi u neku ruku budu zadovoljni, a sad teško je reći u ovom trenutku kako će se realizovati i na koji način će se postići dogovor i lokalizacija, obzirom da znam šta sve boli bošnjački narod i šta se sve desilo. To su teme malo šire, ozbiljnije, zahtijevaju duže razgovore, ali ćemo pokušati naći zajednički jezik.
I za kraj, koja je vaša osnovna poruka glasačima, onima koje pozivate da vam u novembru daju glas?
Prvo moramo da se oslobodimo straha, drugo, da otvorimo vidike, jer smo mi ti koji odlučujemo o svojoj budućnosti i ono treće, što ja najviše volim, jeste da puste svoje srce da odluči, zato što ih srce neće iznevjeriti.
