13.8 C
Prijedor
Četvrtak, 25 Aprila, 2024
Facebook
Intervju Stranica 4

Intervju

Najpopularnije

USKORO ORALNA HIRURGIJA I CENTAR ZA PREVENCIJU

Objavio
admin
-
0

Prijedorski Dom zdravlјa među rijetkima je u Republici Srpskoj koji posluje pozitivno i nema zaostalih dugovanja. U ovoj zdravstvenoj ustanovi vjeruju da će tako biti i u narednom periodu. Planirane su i u toku su određene investicije, što će proširiti nivo usluga i kvalitet podići na viši nivo. O tome smo razgovarali sa direktorom Milošem Marjanovićem.

Većina zdravstvenh ustanova u Republici Srpskoj ima finansijskih problema, a dugovanja za poreze i doprinose postala su nerješiva enigma. Kako posluje Dom zdravlјa Prijedor?

Dom zdravlјa je javna zdravstvena ustanova čiji je osnivač Grad Prijedor. Stanje zdravstva na republičkom nivou dosta je teško u finansijskom smislu, ali mi takvih problema nemamo. Sve obaveze izmirujemo na vrijeme. Praktično se samofinansiramo u zakonskom okviru koji nam dozvolјava finansiranje preko fondova i kroz pružanje određenih komercijalnih usluga. U tom kontekstu, održavamo finansijsku disciplinu i siguran sam da ćemo je u srednjoročnom periodu održati narednih par godina. U odnosu na prije desetak godina, broj osigurnih lica na području grada Prijedora se smanjuje. Sa nekih 78.000 (2009.), na 54.000. Očekujemo novi pad osiguranih lica naredne godine. Znači manji prihod, manji ugovor sa Fondom, a paradoksalno, mi sad imamo manjka doktora na Birou, za razliku od prije 10-15 godina, kada ih je bilo viška. To je najveći problem s kojim se suočavamo, da ćemo u narednom periodu imati manje doktora porodične medicine i opšte prakse.

Smanjuje se broj osiguranih lica, a veće su nam potrebe za očuvanjem zdravlјa, više smo bolesni. Trend je odlaska radne snage, kako ćemo se liječiti?

Danas su doktori zbog korištenja programa, novih softvera i ostalih poslova, više pretvoreni u administrativne radnike, nego što su to ranije bili. Dakle, taj smanjeni broj pacijenata ne znači manje posla. Čak znači i više, zato što će fokus biti dosta na prevenciji zdravlјa. U tom kontekstu, i Dom zdravlјa Prijedor će se do kraja godine fokusirati na osnivanje Centra za prevenciju u okviru centralnog objekta, i pokušaćemo na neki način da rasteretimo porodične doktore poslova koje su do sada obavlјali i koje i dalјe obavlјaju, a vezani su za prevenciju zdravlјa i usluge prevencije. To je fokus u budućem periodu. Naši pacijenti će biti pozivani da se odazovu, da više pažnje posvete tome, i da se na neki način rasterete doktori u sistemu.    

Kakav je nivo opreme u Domu zdravlјa, pogotovo u kontekstu konkurentnosti sa privatnim sektorom?

Što se tiče konkurencije privatnih ustanova u odnosu na Dom zdravlјa, mi praktično tu nismo konkurencija. Zato što su to uglavnom ambulante specijalističke medicine. To je više pitanje za direktora Bolnice. Osim za stomatologiju, gdje naši pacijenti većinom idu privatno, jer takva je praksa i navika. Stomatologiju u Domu zdravlјa unaprijedili smo tako da smo je sveli na nivo opšte stomatologije i dječije prevencije, i u tom kontekstu, kako nam je zakon omogućio, mi djelujemo. Nastojimo da usluge opšte stomatologije budu i dječije što više, što dostupnije pacijentima i osiguranim licima. U tom kontekstu, otvorili smo ambulantu i u Brezičanima, a u narednom periodu ćemo otvoriti i u Ljubiji. Dječiju stomatologiju smo proširili  i na Osnovnu školu “Petar Kočić”, a do kraja godine biće u još nekim školama.  U Kozarcu smo uveli puno radno vrijeme stomatološke ambulante.

Šta će značiti nabavka novog ortopana, savremenog rentgenskog uređaja, za stomatologiju Doma zdravlјa?

Možemo pričati o proširenju komercijalnih stomatoloških djelatnosti Doma zdravlјa Prijedor kroz nabavku novog ortopana, koji nam dolazi slјedeće sedmice, o čemu će i javnost  biti obaviještena. To je digitalni uređaj zadnje generacije, naši tehničari će imati obuku i sve to će nam svakako pobolјšati stomatološke usluge. Stomatologiju ćemo unaprijediti i oralnom hirurgijom, koja će biti u Domu zdravlјa na Urijama. Ovdje će se ta komercijalna djelatnost nadopunjavati i na te usluge. Krenuli smo sa postepenom rekonstrukcijom fizijatrije, koja će dobiti novi izgled. Idemo prostoriju po prostoriju i mislimo da će pacijenti sa tim biti zadovolјni. Idemo ka dodatnoj komercijalizaciji usluga u laboratoriji u narednom periodu. Od ostalih službi, Hitna služba nam radi odlično, i tu smo postavili dosta visok standard u pružanju usluga hitnoće.

Šta znači dodatno komercijalizovati laboratorijske usluge?

To znači da bismo, mimo usluga za koje se plaća participacija, mogli uvesti i dodatne usluge koje pružaju privatne laboratorije. Mi te usluge imamo, da se razumijemo, ali ćemo ih dodatno proširiti u narednom periodu, kroz nabavku dodatnih aparata i kroz bržu obradu određenih nalaza. Obavijestićemo javnost kad to bude aktivno, ali ne prije septembra.

MANјAK DOKTORA SISTEMSKI RJEŠAVATI

Problem manjka doktora prouzrokovan je nekim objektivnim faktorima. Danas je manji broj doktora koji završe obrazovanje, a oni koji završe, dođu i prođu, nije im atraktivna porodična medicina, idu dalјe. Nude im se bolјe opcije i atraktivnije specijalizacije. U 2026. godini, šest  doktora porodične medicine završiće radni vijek i otići u penziju. U ovom trenutku, kratkoročno gledano, nemamo problema sa brojem doktora porodične medicine, osim u dvije-tri ambulante. I naravno, u ovom periodu godišnjih odmora.  Moraju se i doktori odmoriti, već smo poslali apel stanovništvu da malo imaju razumijevanja. Dugoročno gledano, to je sistemski problem koji ne možemo mi riješiti. Rješava se na nivou Ministarstva, Fonda, aktiva direktora domova zdravlјa i bolnica.

INVESTICIJE IZ VLASTITIH SREDSTAVA

Sve investicije koje trenutno radimo su vlastita sredstva. Jedna smo od rijetkih ustanova u RS koja nema zaostalih dugovanja iz prethodnog perioda. Sve aktivnosti finansiramo iz vlastitih sredstava, a neke projekte uputili smo Ministarstvu zdravlјa i nevladinom sektoru i nadamo se povolјnom ishodu. Imamo kapaciteta da završimo većinu planiranog samostalno, no naravno, uvijek su nam potrebna i dodatna sredstva. Očekujemo i podršku Grada, s obzirom da smo jedini dom zdravlјa u Republici Srpskoj koji ne dobija sredstva iz gradskog budžeta. Krajem godine ćemo ući u, da tako kažem, pregovore sa Gradskom upravom i vjerujem da će biti razumijevanja i da  ćemo naći zajednički i opšti interes.

Z. Sovilј/Kozarski

EGIĆ: JEDINSTVENI BORAČKI DODATAK NAJVEĆI POMAK U POSLJEDNЈOJ DECENIJI

Objavio
admin
-
0
Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS

– Borci su najvažnija kategorija društva. To su lјudi koji su stvorili Republiku Srpsku. Preko 22.000 lјudi je ugradilo svoje živote u temelјe naše otadžbine. Mnogi od njih su dali i dijelove tijela. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite i Vlada RS, posebno imaju empatiju prema ovim kategorijama i kontinuirano radimo na pobolјšanju uslova rada i života ove populacije. Vlada je ispunila ono što su borci tražili. Da je dovolјno – nije, ali je zadovolјavajuće i u ovom trenutku jedino moguće – rekao je za „Kozarski vjesnik“ Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS.

• Nedavno ste oštro osudili proteste boraca. Opozicija tvrdi da je Boračka organizacija u službi režima, a od vas su zatražili ostavku. Kako to komentarišete?

– To okuplјanje je bilo čisto opoziciono. Gospodin koji je to predvodio, narodni je poslanik u ovom mandatu, a prije toga je 20 godina bio na vlasti na raznoraznim funkcijama, od opštinskih do republičkih, za to vrijeme ništa nije učinio po pitanju boračke populacije, a imao je više puta šansu. Što se tiče samog okuplјanja, nisam pristalica toga. Sva prava treba da se traže i ostvaruju kroz institucije, ako imamo probleme ili kakve ideje, treba to da se artikuliše kroz boračku organizaciju ili da osnuju neku drugu organizaciju, pa da normalno kao civilizovani lјudi sjednemo, razgovaramo i dođemo do određenih rješenja. Ulica nikada nije rješenje, a to bi on, kao političar sa toliko staža, trebao da zna.

• U kojoj mjeri će uvođenje jedinstvenog boračkog dodatka pravilnije i pravednije riješiti vrednovanje i zasluge demobilisanih boraca?

– Ove razgovore oko boračkog dodatka vodili smo gotovo šest mjeseci, od mog imenovanja na mjesto ministra. Boračka organizacija je prošle godine u avgustu imala skupštinu, jedan od najviših organa svoje organizacije, i na toj skupštini su doneseni određeni zaklјučci koji su prezentovani rukovodstvu Republike Srpske, meni kao ministru, premijeru, ministru finansija i predsjedniku RS. Ono što su borci zahtijevali, Vlada RS je potpuno ispunila. Ovo naglašavam zbog mogućih malverzacija sa ovom temom. Mislim da je jedna od najvažnijih stvari bila ta pravičnost, da svi borci uđu u pravo ostvarivanja mjesečnog boračkog dodatka, bez obzira na broj mjeseci učešća u zoni borbenih dejstava. Razgovarali smo koliko će se plaćati. Dogovor glasi da od septembra do kraja ove godine svi borci ulaze u pravo, dakle šesta i sedma kategorija. Starosna granica se pomjera sa 60 na 45 godina, oko 194.000 boraca ostvaruje pravo na mjesečni borački dodatak od 2,20 po mjesecu učešća u zoni borbenih dejstava do Nove godine, od Nove godine to će biti 3,00 KM. Da je dovolјno – nije, ali mi ćemo raditi na tome u narednom periodu. Ovo je najveći pomak u ovoj oblasti, poslјednjih 10 godina. Dalјe nastavlјamo da radimo na unapređenju statusa ovih kategorija stanovništva.

• Boračke kategorije sve su starije, sve narušenijeg zdravlјa. Može li Vlada RS više učiniti kada je u pitanju zdravstvena rehabilitacija?

– Vlada RS preko resornog ministarstva obezbjeđuje banjsku rehabilitaciju za ratne vojne invalide, borce, obezbjeđujemo ortopedska pomagala. Do kraja godine biće izdvojeno oko 535 miliona u ovu oblast. Možda bi bilo i pametnije o drugačijoj raspodjeli da jedan segment pobolјšamo, drugi smanjimo, ali to su okviri u kojima se kreće budžet za ovu godinu. Za narednu godinu dobijamo dodatnih 150 miliona i to će ići na mjesečni borački dodatak. Što se tiče boračkog dodatka, mi smo u ovoj godini izdvajali oko 90 miliona, a sad će se 230 miliona izdvajati za mjesečni borački dodatak. I još jednom ponavlјam, ako pogledamo okruženje, postoje priče istih koji  prave proteste, koji zbunjuju borce, prave razliku, da u Federaciji BiH borački dodatak iznosi 5,00 KM. U Federaciji za ovu namjenu Vlada izdvaja 50 miliona, to je 10 puta manje nego u RS. Obuhvaćene su samo dvije kategorije boraca. To može biti samo 10 – 20 odsto boračke populacije u Federaciji BiH. Stvarno je učinjen maksimalan napor, obuhvatili smo sve borce i u narednom periodu ćemo raditi na pobolјšanju svih kategorija koje pripadaju ovoj populaciji.

• Ima li prostora za povećanje vojne civilne invalidnine u narednom periodu?

– Jedan od zahtjeva u ovom sporazumu, koji je naravno ispunjen, dogovor je bio dva puta po 5 odsto da se ide sa povećanjem invalidnine, 5 odsto u oktobru i 5 odsto do Nove godine. Ako gledamo trenutno odnos invalidnine i prosječne plate je 1:07, sa ovih 10 odsto dolazimo na 1:08, a u narednim godinama je težnja i plan da to izjednačimo. Visina invalidnine da bude kao visina prosječne plate u Republici Srpskoj.

• Na čelu ste Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, koliko se Ministarstvo, pored problema boračke populacije, može baviti  problematikom rada i radnih odnosa?

– Može i mora. Ovih dana smo to aktuelizovali i zakonska obaveza je da u zadnjem kvartalu tekuće godine razgovaramo o najnižoj plati. Imali smo sastanak Ekonomsko-socijalnog savjeta, gdje smo otvorili tu temu. Ranije smo razgovarali o nekim drugim temama. Konstantno radimo na analizi Zakona o radu, o penzijsko-invalidskim odnosima i mnogo toga što obuhvata resor rada. Međutim, s obzirom na ovakav publicitet, nekako uvijek je taj borački dio u prvom planu. Međutim, vjerujte da uopšte ne zapostavlјamo resor rada. Kao što sam rekao, razgovori i pregovori o najnižoj plati krenuli su sa socijalnim partnerima. Na poslјednjem sastanku, koji je održan prošle sedmice, nije postignut nikakav dogovor, osim da ima potrebe za povećanje najniže cijene rada i da su socijalni partneri saglasni da se razgovori nastave u što kraćem roku. Svako od partnera ima svoje ideje, kako da do toga dođe, od možda uvođenja određenog pravilnika ili pravila na osnovu kojih se izračunava najniža plata. Bitno je da smo sjeli i u konstruktivnoj atmosferi, shvatajući momenat u kojem se naše društvo nalazi, a prije svega mislim na odlazak radne snage, potrebe za angažovanjem radne snage iz trećih zemalјa. Razgovarali smo i mislim da ćemo ove godine imati zajednički dogovor na Ekonomsko-socijalnom savjetu i da Vlada neće biti primorana da to presiječe i da sama usvoji najnižu cijenu rada.

• Sa predstavnicima Inspektorata RS razgovarali ste o analizi primjene Zakona o radu, inspekcijskim poslovima i ostalim temama značajnim za poslovnu zajednicu i sindikate Srpske. Za pregovaračkim stolom svako ima svoje zahtjeve. Čiji su realniji?

– Sjeli smo i razgovarali o onome šta je sad trenutno najaktuelnije. Sve to proizilazi iz stvari koje sam rekao, nedostatka radne snage, potrebe za angažovanjem radne snage. Na terenu se pojavlјuju određeni oblici angažovanja radnika. Radi se o angažovanju penzionera, studenata, đaka na praksi tokom lјetnog rasputa. To su najčešće zahtjevi iz oblasti ugostitelјstva, trgovine, građevine. Mi sad tu moramo da nađemo rješenje, kako da te pojednostavlјene oblike rada legalizujemo, da što manje uvozimo radnu snagu sa strane.

• Šta bi bila Vaša poruka borcima, radnicima i penzionerima?

– Što se tiče boraca, ostvarili smo istorijski napredak. Ovo je veliki pomak u ovoj oblasti. Mi ćemo i dalјe raditi i sarađivati sa legalnim predstavnicima boračkih organizacija i drugih organizacija koje se bave ovom problematikom, na konstantnom pobolјšanju ove populacije. Mi mnogo novca trošimo i na obilјežavanje značajnih datuma, njegujući kulturu pamćenja. Zbog poginulih drugova i istorije koja nam je burna, mi moramo da to prenosimo na naše buduće generacije, moramo da objasnimo našu borbu, s obzirom da sa Zapada imamo oštre napade. Što se tiče radnika, situacija nije sjajna, ali se čine maksimalni napori. Pretpostavlјam da će doći do povećanja najniže plate, a  radnici i sami moraju nešto da učine za sebe, ako svi znamo da postoji ona famozna koverta. Razgovarali smo sa inspekcijom rada, ona dođe u firmu i utvrdi da je 100 radnika prijavlјeno na minimalac i NK radnik i radnik sa srednjom stručnom spremom i dobar majstor i inženjeri i to je prosto nemoguće. Radnik se boji za svoje radno mjesto i ima strah od moguće reakcije poslodavca. To treba da se prijavi. To je pozitivno za ovu državu, doći će do više para u budžetu, kroz poreze i doprinose, tako da ćemo to moći da vratimo i damo prosvjeti i zdravstvu. To je jedan začarani krug, u kojem svi treba da imamo udjela. Patriotizam nije samo ono što smo radili od 1992. do 1995, pogotovo u ovim složenim okolnostima, kada su nas zatvorili sa svih strana, kada veoma teško možemo doći do svježeg kapitala i da na taj način  sam radnik može da doprinese bolјem punjenju budžeta. Penzioneri su jedna od naših najstabilnijih populacija, oni shvataju položaj ovog društva, penzije idu redovno, nisu prevelike, čak za ove životne prilike su male, ali ti lјudi svjesno se žrtvuju i znaju u kojoj je situaciji Srpska. Imamo redovna usklađivanja, penzije polako rastu svake godine, znam da to ne prati rad životnog standarda, ali to oni prihvataju kao realnost.

PATRIOTE I U MIRU

– Kao što smo bili patriote u ratu, kao što smo u tom momentu uzeli pušku u ruke i odbranili Srpsku, treba da znamo da moramo da budemo patriote i u miru. Ovo rješenje nije i ne može se smatrati dovolјnim, ali je zadovolјavajuće i jedino moguće. Maksimalni napori su uloženi da se ovo ostvari. Iluzorne su priče sa ulice da mjesečni borački dodatak po mjesecu učešća u zoni borbenih dejstava treba da bude 7,00 KM, to ne mogu izdržati ni mnogo bogatije države. Srbija, koja je mnogo veća od nas, ima 40.000 boraca, a mi ih imamo oko 194.000 boraca. Mislim da, što se tiče boraca, treba raditi na pobolјšanju njihovog statusa u društvu, a to se ne izražava samo kroz materijalni dio.

Tanja Mandić/Kozarski

Od Zagora, preko Hollywooda, do Đeda

Objavio
Igor Jauz
-
0
Boris Eremić, foto: zamisli.ba

Boris Eremić, akademski slikar iz Prijedora, imao je oko 12 godina kada je počeo crtati. Crtao je Zagora, i čitao ga, uz svijeću, uz rat. Kad godinama kasnije naiđe na te crteže, vrate ga u ondašnju, dječiju zapitanost postoji li na svijetu neko ko to radi, radi samo to i od toga živi. A onda je počne objavljivati po italijanskim strip forumima. Ubrzo dolazi poziv iz jedne od vodećih izdavačkih kuća u Evropi. Potpisuje ugovor o probnom radu sa kompanijom Sergio Bonelli Editore, tvorcima Duha sa sjekirom. Na tome će se saradnja i okončati, jer još brže magija iz djetinjstva je nestala.

Eremić: Radio sam dok sam uživao. A onda je to postalo teret i shvatio sam da ne mogu. Vrate ti crtež, traže da popraviš podočnjak. Ili liniju na potkoljenici. Radiš i po 18 sati dnevno. A ja nisam takav temperament. Jeste bio solidno plaćen posao, za naše uslove pogotovo. Ljudi mi govorili da sam lud, da niko ne propušta priliku kad jednom uspije ući. Kao kad bi glumac stigao do Hollywooda, pa odustao. Baš me briga! Meni je bio važan samo povratak u djetinjstvo i evociranje onih slika i emocija zbog kojih sam i počeo crtati. Ej, a imam i epizodu za Hollywood, znaš to?

Atelje Borisa Eremića, foto: Boris Eremić, foto: privatna arhiva

/Razgovaramo u njegovom ateljeu, za vrijeme časa za najstariju grupu polaznika škole slikanja i crtanja koju vodi već 12 godina. Novo u odnosu na prije tri godine kad sam ga ovdje prvi put intervjuisala su i veliki formati, radovi u nastajanju, za izložbu Razgovori s đedom, planiranu za maj iduće godine u Muzeju Kozare./

Koliko dugo je pripremaš? 

Eremić: Uh, bogami, ima dvije godine. Kroz ovaj proces istražujem neke, meni važne momente u umjetnosti, kao što je dijalog. Zato se izložba tako i zove. Razgovaram sa svim đedovima koji su mi važni. Od praistorijske skulpture i slike, afričke maske, srpskog srednjevjekovnog slikarstva najviše, Lubarde, savremenih umjetnika koji su mi bliski. A suštinski je razgovor sa samim sobom i pitanje šta je slika danas i na koji način je meni važna. Interesuje me magija teksture na našim starim freskama i momenat materijalnog propadanja, a duhovnog uzleta. Ovo je nulti đed. Ostali su jedan, dva, tri…jer su tematski povezani. Suština je da su monumentalni. Vidiš da nemaju mimiku, nemaju izraz lica, oni su likovi, sjene, imaju mir, ne govore, nemaju gest. Nemaju ni vrat, nos i uši su im predimenzionirani. To su likovi koji dolaze iz duboke prošlosti, pomaljaju se iz pozadine, lebde u prostoru. Ima jedna dobra pjesma, zove se U selu praočeva, mogu ti je poslati. /Govori je, cijelu./Fantastična pjesma! Relativno skoro sam je našao. Čitam Vaska Popu godinama, a nisam je znao. Ha, reko’, šta je ovo? To je ova izložba!

Razgovor s đedom, foto: zamisli.ba

Dioplomirao si na odnosu nacionalno – univerzalno. Je li i ovo odgovor na to pitanje? 

Eremić: To je to. Ja oduvijek i smatram da umjetnik mora poći od onoga što jeste, jer ne može samog sebe izmisliti. Najgore je ići podvalama, odvajati se od suštinskog koje je važno nama. Ako je važno tebi, može biti i drugome. Radi ono što možeš naći duboko u sebi, izorati, iskopati. Od nacionalne, da ne kažem lokalne teme, stvoriti djelo univerzalne vrijednosti, to je umjetnost. Zato ja pokušavam slikati ove đedove arhetipski. A neko pita kako se đed zove. ’Ajd’ bježi!

Napustio si mjesto prvog čovjeka Udruženja likovnih umjetnika Prijedor poslije 11 godina. Zašto? 

Eremić: Ja sam dao svoj maksimum oko iznalaženja prostora i da se ono prelijepo mjesto proglasi galerijom ULUP-a. Što se kaže, nisam napustio brod koji tone. I lijepo je kad ljudi sami odu. Ja volim čuti kad neko da ostavku. Uvijek kažem, svaka čast, a ne kao neki što se uhvate za nešto i ne odstupaju ni milimetra.

/Ćao, Majo! Gjde si ti, čovječe? Ala, kad dolaziš, pa kol’ko je sati? Aaa, genije… Čovječe… Imaš neki portret što si radila? Sad završavam jedan. Je l’ tu ti? Nije. Donesi sebi stolicu./

Ona je nasljednik Nataše Bubalo. /…/ Bilo je krajnje vrijeme da se taj prostor dobije. Nije najsrećnije rješenje. Nije Boris tamo došao sam. Ja ovo svoje ovdje plaćam. Ovdje sam godinama, atelje je intimna stvar, čak intimnija od kuće. Čim sam završio akademiju, iznajmio sam ga i od tada to traje. Faktički sam i započeo školu slikanja i crtanja da iz članarine mogu plaćati ovaj prostor. Atelje je pojam, centar energije stvaralačke. Tu se prave planovi, rađaju ideje, ima i romantiku neku.

Boris Eremić sa polaznicima i polaznicama škole slikanja i crtanja, foto: privatna arhiva

Neki od tvojih kolega s kojima sam razgovarala vjeruju da je taj prostor ustupak lokalne vlasti slikarskoj zajednici nakon imenovanja prvog direktora Galerije Sreten Stojanović koji nije iz te zajednice, oko čega je bilo mnogo buke. 

Eremić: ULUP je davno trebalo da dobije prostorije. Ja ni od koga nikad ništa nisam tražio za sebe. Jesam za druge. I smatrao sam da neko drugi to treba i sam da vidi. A onda se ispostavi da sistem funkcioniše samo kad je pod pritiskom. To me je negdje rastužilo, razočaralo. Zar mora svako da nekog hvata za vrat da bi ga pogledao? Je li to dotle došlo?

ULUP je zaslužan i za projekat Prijedor grad murala? 

Eremić: Takođe sam ponosan na taj projekat. Njemu sam posvetio posljednjih deset godina. To je misionarski posao i bilo je godina kada je bilo jako teško naći sredstva da bi se zadržao kontinuitet. Koliko je teško trajati u kulturi u današnjem vremenu i prostoru znaju samo oni koji su uložili svoju energiju, živce i vrijeme da bi nešto uradili na tom polju. Bilo je tu ovih i onih komentara, ali priča ide dalje. To je jedan novi brend kulture u našem gradu.

Šta je s kravom? 

Eremić: Wuper je sjajan dečko, mlad i ekstremo talentovan. Biće svjetski kalibar. Njegov rad je jedna seoska idila, priča o djetinjstvu i odrastanju na selu. Licemjerje je da može Zadruga, mogu razmrskane glave, može najgora pornografija, ali ne može krava. Pitaj i druge, /Miroslava/ Stakića,/Igora/ Sovilja, pričaće ti o tome. Krava nas odhranila, Radovan Kragulj napravio umjetničku karijeru na kravama, u 21. vijeku čitav se svijet vraća prirodi, a smeta krava. Pokušavam to gledati drugim očima, ali ne ide. Nisam našao razlog koji bi bio suvisao. U umjetnosti, i ne samo kod nas, danas je veća cenzura i autocenzura nego 60-ih i 70-ih godina. Kad smo kao studenti oslikavali zid stadiona, /Igor/ Sovilj je uradio kravu sa šarom fudbalske lopte, a loptu sa šarom krave. I bilo je sukoba s navijačima. Pitali su jesmo li mi to sada krave. Niti je autor reagovao, niti grad koji je to plaćao. I rad je ostao do danas. To govori i o percepciji tokom vremena. Danas nikom ne smeta, čak je simpatičnije od svega drugog možda. Tako da i ova na pošti krava da je preživjela, možda poslije nekog vremena ne bi nikom smetala.

Predaješ u osnovnoj školi i u gimnaziji. Ranije si govorio da je nastava likovne kulture obesmišljena jer je broj časova sveden na minimum? 

Eremić: A jako važan predmet, uz matematiku, tvrdim, najvažniji za razvoj apstraktnog mišljenja. Djeca kad pitaju šta će nama likovno, ja im kažem: ako se oslobodiš u crtanju, oslobodićeš se u svemu drugom. Ako dublje gledaš crtež, dublje gledaš sve drugo. Emocionalne i intelektualne funkcije idu na viši nivo, opažanje i misaone konstrukcije isto. Onaj tekst što si pisala, koliko je značajno šta djeca rade, drže li olovku u ruci, znaju li pertle vezati, šta će biti za 30 ili 50 godina? U kojem se pravcu kreće tehnokratkso društvo?

Jesi li protiv toga? 

Eremić: Apsolutno. Ja sam to rekao Stakiću u nekom intervjuu. Dajem jedan isti zadatak svim generacijama i tačno vidim pad. Pad imaginacije, nemogućnost zamišljanja, vizualizacije. Najprije, kad im zadam temu, krišom uzmu telefon, kopaju da precrtavaju. Sve živo. Nema više uopšte ni želje ni potrebe ni hrabrosti da sami nešto smisle, pa makar to bilo totalno suludo, kreativno blesavo. To je prosto nevjerovatno i ja to vidim na tom mikorouzorku djece kojoj predajem.

Škola slikanja i crtanja Borisa Erimiča, foto: zamisli.ba

A ova ovdje djeca? 

Eremić: Ona su posebna, sa integritetom, sa personalitetom. Sve ukupno ih je tridesetak, u tri termina. Najmlađi su prvi razred, a najstariji srednja škola. Dvije djevojke se spremaju za arhitekturu, jedna za ilustraciju. To mi je isto jedan dio posla. Lani sam imao troje za akademije, i pretprošle godine isto troje, ove godine nemam.

Ima li ih da su se pripremali kod tebe, a da se nisu uspjeli upisati na fakultete ili akademije? 

Eremić: Znači, stvarno je istina da ko god se spremao upisao se. I tako, evo, već 12-13 godina. Stvarno, živa istina. Onda ovima sad kažem, djeco, nemoj da kvarite prosjek, da vi sad padnete. To se ja šalim s njima. Mada, činjenica je da je i akademije sve lakše upisati, ima ih sve više, kriterijumi su sve niži, budimo iskreni. Nažalost, uvijek je tako da se radi o kvantitetu.

Tržište? 

Eremić: Svako ima kompromise. Neko radi po narudžbi, neko nešto treće, ja radim u školama po mdanu, naveče vodim ovu školu, a noću slikam. To su moji kompromisi. Ja se na to ne žalim. Što se mog stvaralaštva samog tiče, tu ne pravim kompromise. Nikad. Kod nas razvijeno tržište ne postoji. U svijetu je to biznis. Nekad je umjetnik bio prvi, pa svi ostali za njim. A danas su u tom zatvorenom krugu prije njega i menadžeri i galeristi i korporacije i kolekcionari i kustosi i likovni kritičari, a umjetnik je potrošna roba.

/Djeco, ostavljajte telefone, sad će Kaća da vas uslika!/

Slika je u savremenom poimanju enterijera izgubilana značaju, a nekad se podrazumijevala. Bilo je sveto trojstvo slika – knjiga – biljka. Ako to troje nemaš, kuća ti je mrtva. To znaju stariji arhitekti, a današnji na zidove stavljaju laminate, vještačke teksture… I još zašto nema tržišta je što je nekad slike kupovala srednja klasa, prosvjeta, zdravstvo, a danas niti oni mogu odvojiti novac za sliku niti slika može koštati 50 KM. Ne može. I onda, ne znam, od mene najčešće kupuju institucije ili se skupi više ljudi, pa zajedno uzmu sliku nekome za poklon. Ima i da pitaju ima li neka slika za toliko i toliko para. Malo ko dođe i kaže da hoće tu i tu sliku. I plati koliko košta. Baš tog đeda hoću, jer me to dira – toga gotovo i nema.

B.B. King – jedna od dva rada poklonjena Hollywoodu, foto: privatna arhiva

I šta reče za Hollywood? 

Eremić: Radio sam džez i bluz portrete. I dobijem mejl, bi li ustupio svoja dva rada za biografski film o Nini Simone. Ja mislio neki spam ili me neko me zeza, ignorišem. Opet stiže mejl, izvršna producentkinja kuće te neke, malo izguglam, zadnje što su radili je Avatar. Jedan bi, kaže, bio iskorišten za dekoraciju u dnevnoj sobi, kao dio scenografije, a drugi za omot ekskluzivnog albuma koji će izaći uz film. A vidi ovo: piše da je budžet 50 miliona dolara, ali da je dio za dekoraciju već potrošen i bi li ja to njima ustupio za dž. /smijeh/ I pristanem. Poslije mi šalju fotografije sa seta, moji radovi se vide, a glumcima zamaglili lica. Potpisao sam ’volki ugovor s njima. Frizerka me jednom pita jesam li ja radio likove za Avatara. Bio jedan novinar, ovako pričali, k’o sad s tobom, napravili naslovnicu, pola izmislili! Piše, Boris se sprema za Ameriku. Ćaća me zove, pita šta je ovo.

A šta je ovo? 

Eremić: To je serija radnog naziva Izgubljeni dom. Srušene, prazne kuće pričaju o domu, momentu koji se gubi u 21. vijeku, posebno kad gledaš ove migrante koji ostavljaju kuće, odlaze, napuštaja jezgro energije. Likovno su slične s đedovima, radim ih uporedo, kad se odmaram od đedova. Jer đedovi su naporni. Teški su ljudi /smijeh/, baš teški!

Iz serijala “Izgubljeni dom”, foto: privatna arhiva

izvor: zamisli.ba

DRAGOSLAV KABIĆ: „NASTAVLjAMO SA AKTIVNOSTIMA KOJE ĆE PODIĆI GRAD ZA STEPENICU VIŠE!“

Objavio
admin
-
0

„Mi smo jedan od najbolјih gradskih i opštinskih odbora SNSD-a u Republici Srpskoj. Naši izborni rezultati pokazuju da svake godine bilјežimo rast naše organizacije i da građani vjeruju našoj politici. Mi smo složna ekipa u kojoj nema razmirica. Sve dileme rješavamo na organima Stranke“, kaže za “Kozarski vjesnik” predsjednik GrO SNSD-a Prijedor Dragoslav Kabić.

Ove godine obilјežavate 25 godina rada GrO SNSD-a. Jeste li zadovolјni rezultatima Odbora na čijem ste čelu od marta prošle godine ?

– Ove godine obilјežavamo 25 godina rada GrO SNSD-a, mada možemo slobodno reći da je to i 26 godina, jer je Inicijativni odbor za osnivanje Stranke ovdje napravlјen u jesen 1997. godine. Već 1998. formirani su organi SNSD-a, izabran je predsjednik GrO SNSD-a, predsjednici Aktiva mladih i Aktiva žena. Kao opoziciona partija, mi smo tada krenuli sa radom i borili se na političkoj sceni. Vidite da smo na zadnjim opštim izborima pobijedili na svim nivoima vlasti, za NS RS, predsjednika RS, Parlament BiH, srpskog člana Predsjedništva BiH i da smo za Narodnu skupštinu povećali broj glasova za oko 3.000. Tu politiku nastavlјamo. Vlast koja upravlјa gradom, nastavlјa kontinuirano da radi na projektima. Podržavamo sve manifestacije koje su važne za grad. Osim projekata koji se trenutno rade, mi smo na putu da i za slјedeću godinu obezbijedimo dodatna sredstva za izgradnju prvenstveno komunalne infrastrukture, ali i ustanova i objekata koji su neophodini za funkcionisanje jednog grada.

Koliko sada ima članova GrO SNSD Prijedor?

– Prema našoj evidenciji, imamo oko 6.000 aktivnih članova. Imamo i veliki broj pasivnih članova, koji su uz nas u izbornim kampanjama i prate naš rad. To su lјudi koji nisu članovi Stranke, ali podržavaju rad SNSD-a, jer prepoznaju naš rad.

Kakvi su planovi za dalјi rad?

– Svakodnevno komuniciramo s našim ministarstvima i sa Savjetom ministara BiH, kako bi za projekte dobili određena sredstva. Mi pratimo sve javne pozive za dodjelu sredstava i kandidujemo naše projekte i uspijevamo da dobijemo određeni iznos novca. Imamo spremnih nekoliko projekata koje ćemo kandidovati u narednom periodu, za koje smo tražili i podršku republičke vlasti. Mislimo da će to biti obezbijeđeno u narednoj godini. Uz naša lokalna sredstva iz budžeta, nastavićemo sa aktivnostima koje trebaju podići ovaj grad za stepenicu više.

 Da li ste, kao predsjednik GrO, zadovolјni radom odbornika u Skupštini grada Prijedora?

– Imamo 11 odbornika i najveći odbornički klub u Skupštini grada Prijedora. Zadovolјan sam aktivnostima naših odbornika, a naravno da uvijek može bolјe. Naši odbornici su prisutni na terenu gdje od građana, koji su ih birali, prikuplјaju informacije o tome šta je potrebno da se rješava i onda to kandiduju na sjednicama Skupštine grada. U našu stranku prešla su i dva odbornika iz DNS-a koji rade u okviru našeg odborničkog kluba.

Kakva je saradnja sa ostalim političkim partijama u gradu Prijedoru? Postoji li opozicija?

– Ne možemo reći da ne postoji opozicija. Ima opozicije u gradu Prijedoru. Ona je konstruktivna i zahvalјujem im na svim konstruktivnim prijedlozima koje iznose kroz rad Skupštine grada i kroz rad u lokalnoj zajednici. Bitno je da nema tu neargumentovanih priča. Konkretno ukažu na probleme i imamo dobru saradnju sa opozicionim partijama. Bitno je da i oni konstruktivnim stavom doprinesu razvoju naše lokalne zajednice. Sa koalicionim partnerima je odlična saradnja. Održavamo sastanke, pripremamo se za sjednice Skupštine i oni učestvuju u radu i odlukama u vezi sa izgradnjom komunalne infrastrukture i svih objekata.

Naredna godina je izborna. Kakva su očekivanja od slјedećih lokalnih izbora?

– Mi smo stalno u pripremama za izbore. Radimo i u neizbornoj godini, a ne samo u godini kada su izbori. Na slјedećim izborima SNSD će imati svog kandidata za gradonačelnika. Očekujemo njegovu pobjedu i da nastavimo posao koji smo počeli prije tri godine, kada je i SNSD dobio svog gradonačelnika na čelu grada.

Kako komentarišete optužnicu protiv predsjednika RS Milorada Dodika i v.d. direktora “Službenog glasnika RS” Miloša Lukića zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika?

– Poznato je da je to kontinuirani napad, prije svega na predsjednika Dodika i našu političku partiju od međunarodne zajednice. Mi želimo samo ono što nam pripada Dejtonskim mirovnim sporazumom i želimo sami da odlučujemo o svojoj sudbini. To je proces koji traje 20-tak godina. Navikli smo na pritiske i jedan pritisak manje ili više, nama ništa ne znači. Čvrsto stojimo uz predsjednika Partije, kao što je i GrO SNSD-a Prijedor uz politike SNSD-a, i tako će biti i u narednom periodu.

Bojana Majstorović/Kozarski

Milenko Đaković, gost Hronike Potkozarja (video)

Objavio
D. Stojnić
-
0

Kako se grad Prijedor izborio i dalje se bori sa pandemijom KOVIDA 19, prije svega u zdravstvenom i privrednom sektoru. Vaš mandat približava se kraju, kako biste ga ocijenili i da li ste zadovoljni urađenim? Koliko je infrastrukturnih projekata pokrenuto, koliko ih je realizovano, a šta to nije završeno?

Proteklih mjeseci građani su skretali pažnju na određene nezavršene projekte, napominjemo samo neke. Projekat nezavršene kanalizacije u naselju Tukovima, ulica Milana Tepića i još dosta infrastrukturnih projekata. Kako to komentarišete? Prethodna skupštinska većina usvojila je određene amandmane na infrastrukturne projekte, kojih je bilo najviše. Međutim političkim previranjem u skupštinskim klupama došlo je do stopiranje određenih infrastrukturnih projekata koji su tada usvojeni amandmanima. Kako to komentarišete, zbog čega je došlo do toga i da li će biti realizovani ti projekti?

Do danas nisu imenovani načelnici Odjeljenja za društvene djelatnosti i privredu i poljoprivredu, da li će do kraja vašeg mandata biti imenovani i ko obavlja njihove funkcije?

Dosta polemike izazvala je i ostavka vašeg zamjenika Aleksandra Miljuša, ko obavlja tu funkciju i kakva je tu situacija?

I za kraj ovog razgovora, ono što najviše interesuje brojne Prijedorčane, zašto Vi niste kandidat DNS-a za gradonačelnika Prijedora na predstojećim izborima?

izvor: RTRS

1...345...10Stranica 4 od 10
Kako je većina lokalnih informativnih portala na domaćem web-u vezana za određene političke subjekte i njihove ciljeve, odnosno neobjektivna prema svojim krajnjim korisnicima, odlučili smo se za nešto potpuno drugačije. Upravo zato je InfoPrijedor prvi nezavisni portal grada Prijedora, koji će potpuno objektivno i transparentno informisati javnost o događajima i dešavanjima iz prijedorske regije.
Kontaktirajte nas: redakcija@infoprijedor.ba
© www.infoprijedor.ba