Željka Paić, slikarka iz Prijedora, u septembru tekuće godine, na poziv tamošnjih kustosa, izlagaće na sajmu umjetnosti “Carrousel du Louvre” u čuvenom muzeju u Parizu.
Inače, Paićeva aktivno izlaže internacionalno i predstavlja svoj serijal slika inspirisan geometrijom i arhitekturom u posljednjih pet godina.
Njene slike je objavio “The Guardian” u artiklu “Budućnost umjetnosti u slikama”, “Art Aesthetics” magazin u artiklu “Top 5 umjetnika na TOAF u Londonu” i “The World of Interiors Magazine” u umjetničkim impresijama.
Radovi ove umjetnice trenutno su u privatnim kolekcijama u Americi, Kanadi, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Nizozemskoj, Švajcarskoj, Njemačkoj, Italiji, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Japanu, Južnoj Koreji, Singapuru i Hongkongu.
Njeni osnovni biografski podaci kažu da je diplomirala na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci 2011. godine, te da je četiri godine poslije u istom gradu kao student generacije u klasi profesorice Gorice Miletić Omčikus diplomirala i grafiku na Akademiji umjetnosti. O djelima koje će predstaviti u “Luvru” ovim lijepim povodom govorila je za “Nezavisne”.
NN: Kako je došlo do toga da izlažete u kompleksu jednog od najpoznatijih muzeja svijeta?
PAIĆ: Dobila sam poziv putem maila da izlažem na sajmu, a vjerovatno je na to uticalo moje prisustvo na dosadašnjim internacionalnim izložbama. Bila sam u Parizu mnogo puta, a prošle godine sam posebnu pažnju posvetila kompleksu “Luvra”. Dolazila sam tamo dan za danom. Uradila sam i mnoge fotografije čuvene “Luvrove” piramide i moguće je da je to takođe skrenulo pažnju preko društvenih mreža. Da mi je tad neko rekao da ću sljedeće godine izlagati u dijelu gdje je obrnuta piramida, definitivno bih mu rekla da se šali.
NN: Koja djela ćete izložiti u Parizu?
PAIĆ: Moj prostor za slike je zid dugačak šest metara na kojem ću predstaviti radove nastale prije pandemije, za vrijeme pandemije i postpandemije (2017-2022). Odabrala sam jednu klasičnu sliku sa klasičnim okvirom, minimalistične slike bez okvira u kombinovanoj tehnici i slike s izlaskom van okvira. Htjela sam da pokažem presjek kroz svoj rad, ali i da početna inspiracija vuče korijene iz Pariza.
NN: Uprkos pozivu kustosa iz Pariza, niste bili zadovoljni kako su kustosi Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske ocijenili Vaš rad po pitanju umjetničkog kvaliteta. O čemu se radi?
PAIĆ: To kako su me ocijenili izgleda nema veze s umjetničkim kvalitetom, nego jednostavno ne spadam u krug umjetnika koje oni podržavaju, bez obzira na moju internacionalnu afirmaciju. Sama činjenica da me nikad nisu pozvali da izlažem na kolektivnim izložbama svih ovih godina nešto govori. To i nije problem jer umjetnost je subjektivna kad se biraju izlagači u muzeju, ali kad dođe do važne internacionalne izložbe i neko iz muzeja vam stane na put nerealnim ocjenama da dobijete zasluženu finansijsku podršku, to jeste problem.
NN: Kako je došlo do Vaše internacionalne karijere i koliko je teško probiti se na svjetsko tržište umjetnina?
PAIĆ: Mislim da je pomoglo to što sam bila iskrena u svom likovnom izražavanju i što se nisam prilagođavala trendovima. Tako je lakše biti primijećen u moru konkurencije. Moje teme su univerzalne i mogu ih razumjeti razne kulture širom svijeta. Geometrija u umjetnosti je mnogo više cijenjena na Zapadu i Istoku. Tu su mi pomogli moja podloga iz arhitekture i grafike, kao i putovanja koja su mi proširila vidike. Isto tako čitanje i istraživanje, konstantno učenje…
NN: Uslovno rečeno, koliko je dobra, a koliko sigurna egzistencija umjetnika danas? Govorimo o onima koji žive isključivo od svoje umjetnosti…
PAIĆ: Pored talenta, produktivnosti i upornosti, važno je koliko je umjetnik jak da prebrodi teške periode i da se odriče nekih luksuza kada je to neophodno. Novac ne smije biti na prvom mjestu u životu jednog umjetnika, to je jedini način. Treba u svojoj glavi pobijediti strah od neimanja i biti zadovoljan onim što je već tu. A onda se čuda počnu dešavati i odjednom se nađete u luksuzu koji niste očekivali.
NN: Dolazite iz Prijedora koji je izrodio zaista velika slikarska imena. Prijedor u posljednje vrijeme važi i za grad murala. Na koji način se u Vašem gradu njeguje likovno nasljeđe danas i koliko ste zadovoljni aktuelnom slikarskom scenom?
PAIĆ: Mislim da je atmosfera u Prijedoru prepuna podrške za umjetnike, koja je prije svega psihološke prirode. Nije uvijek sve u finansijskoj podršci. Veliki broj jako uspješnih umjetnika je dobar uzor mladima. Murale samo vidim kao jedan segment u velikoj slici likovne umjetnosti u Prijedoru. Likovna kolonija “Sreten Stojanović” je poznata po tome što je jedna od najjačih po kvalitetu njenih učesnika i sigurno da ima svoj uticaj na razvoj kulture. Ne treba zaboraviti i jaku pozorišnu i muzičku scenu u Prijedoru, što je ove godine potvrdio “ŠA fest”.
NN: Na koji način Vi pratite likovnu scenu na prostoru bivše Jugoslavije? Ukratko, koji umjetnici, institucije i časopisi su vrijedni pažnje?
PAIĆ: S obzirom na to da sam više aktivna internacionalno i u Banjaluci, nisam u mogućnosti da posvetim dovoljno vremena detaljnijem praćenju likovne scene u regiji. Nadam se da ću imati više prilike za to u budućnosti.
Nezavisne
