15 C
Prijedor
Četvrtak, 28 Maja, 2020

„„DON“ je nastao iz ljubavi prema gradu, htjeli smo pokazati da ovdje vrijedi živjeti“

0

U skraćenici Udruženja građana „DON“ je „Demokratija-Organizovanje-Napredak“ i ciljevi poput jačanja civilnog društva, zaštite potrošača, lokalnog volonterskog servisa…Dovoljno  za prepoznatljivost u cijeloj BiH, kao što je prepoznatljivo i ime izvršne direktorice Udruženja Murise Marić. Nema medija u regionu koji je nije citirao u zaštiti potrošača ili nekim drugim aspektima Udruženja koje se zahvaljujući njoj nametnulo kao nezaobilazan faktor domaće zbilje.

Nema namjeru odustati, jer kod nje ta riječ jednostavno ne postoji u imeniku. I sve garnira neodoljivim osmijehom koji budi nadu da će upravo „DON“ biti rješenje nečijeg problema. Nanizali su mnoštvo priznanja, a jedno od njih je i to da su u društvu 20 najfilantropa u BiH. Na pitanje da li joj to godi, Murisa odgovara da je Udruženje na čijem je čelu dalo velik doprinos razvoju civilnog društva kod nas.

– Biti među 20 organizacija, filantropa u BiH zaista nije mala stvar. Ponosni smo što smo dobili i nagradu Grada Prijedora. Da smo u svom gradu, a tu je najteže biti prvi, prepoznati kao neko ko zaslužuje tu nagradu. Tu su još brojna priznanja, plakete koje su obilježile tih 20 godina postojanja „DON“-a  priča Murisa i dodaje „da je cijela priča počela tako što je  nekolicina njih u tom periodu htjela da pokaže da Prijedor ima i svoju pozitivnu priču. Bez  obzira na onu negativnu ratnu. Valjda iz naše ljubavi prema gradu, započeli smo tu neku priču da ovdje vrijedi živjeti. I radili na razvoju civilnog društva na način kako se to već negdje radi u svijetu. Tako je u stvari počelo. Radili smo iznajmljenim prostorijama, selili se, imali tu neku nesreću da smo nekoliko puta bili i opljačkani. Ali smo ostali i opstali. I danas „DON“ ima svoj prostor u centru grada, pored gradske tržnice, gdje nas ljudi mogu i najlakše naći. To smo riješili prije 12 godina – priča Murisa.

Pojašnjava da je taj period obilježilo i mnogo projekata, gradnje kuća, donacija, humanitarnih aktivnosti…

– Realizovano je mnoštvo ideja, počev od socijalnog stanovanja, da bi danas postali  prepoznatljivi kao jedno od najpoznatijih Udruženja za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini kojem se svakodnevno obraća velik broj ljudi. Preponosni smo na to da svako ko dođe u „DON“ ode zadovoljan iz naših prostorija, kad nam se javi telefonom pa mu objasnimo šta treba raditi, „svrati“ na naše WEB ili FB stranice na koje „dolaze“ i ljudi iz Srbije. U toj nekoj potrošačkoj priči podjednako postupamo prema svima i svima nastojimo da pomognemo, u skladu s našim mogućnostima i naravno sa zakonom – kaže Murisa.

Dodaje da dobro sarađuju s  prijedorskom gradskom upravom, ali i s ostalim u okruženju.

– Osim u projektima dio smo i radnih grupa, komisija, ukratko svega onog što je vrlo važno za razvoj grada. I evo naš rad i trud se i na  taj način isplatio i vidljivo je koliko možemo na tom polju dati svoj doprinos – kaže Murisa.

Manje poznato je da je „DON“, uz tu nekolicinu ljudi koju ona počesto pominje, osnovala sa suprugom Željkom. Upoznali su se u ratu, poslije njega zasnovali bračnu zajednicu i zajedno se, kako ističe borili da Prijedor i u tom segmentu, mješovitih brakova, opstaje onakav kakav je bio i prije rata.

– I Prijedor je i sad poznat po velikom broju mješovitih brakova, pa ako smo mi nekad bili začetnici jedne takve priče, ponosni smo i na to. U tom periodu bili smo formirane ličnosti, znali šta želimo od života pa je zato naša zajednica i ova bračna i ova poslovna vrlo uspješna. Sve ostalo je život – iskrena je Murisa.

O privatnom životu malo priča, jer smatra da je današnja uloga „DON-a“ mnogo zanimljivija tema.

– Pratimo izborni proces, dio smo Koalicije pod lupom gdje se trudimo da dođe do izmjena izbornog zakona, pokušavamo vratiti gerontologiju u zakonske i institucionalne  okvire. Zakon je propisao da ta pomoć i njega u kući mora proći kroz Centar za socijalni rad, da svi ljudi koji su bez staranja, dakle oni koji nemaju porodicu, nemaju djece, imaju pravo na tu uslugu. Obučili smo određen broj žena za te poslove, mada su neke nažalost u međuvremenu taj posao nastavile raditi vani. Prijedor je prvi grad koji je počeo tu vrstu priče, a onda se dogodilo da je Banjaluka već izdvojila sredstva za taj projekat, a mi eto nismo. Tu je naravno i naša potrošačka priča a od 2015. godine Prijedor je prvi grad u RS koji je pri gradskoj upravi osnovao i savjetodavno tijelo za zaštitu potrošača, a tu su i komisije u javnim preduzećima takođe za zaštitu potrošača. I to u cijeloj ovoj regiji i to smatram ogromnim pomacima – kaže Murisa i naglašava da nastoje doći do mnogih, a najviše onih koji nemaju, jer to je, kako naglašava, negdje i njihova misija da je dobro biti dobar.   

„PEDIJATRIJA JE MOJA LJUBAV!“

0

Pripada energičnim ženama koje definitivno znaju šta hoće. U karakter joj se mora dodati taj neki vječni optimizam, nesebičnost i ljubav koju pokazuje prema ljudima…Možete je voljeti, ili ne, ali poštovati morate, jer primarijus doktor Azra Pašalić, secijalista pedijatrije i porodične medicine, je i neko ko je cijeli svoj radni vijek poklonio najmlađim Prijedorčanima.

I to po mišljenju mama i tata, a u tim nekim dječijim ambulantama u koje dovodimo svoju djecu povjerenje je ipak na prvom mjestu, prilično uspješno. Azra kaže da je njen ljekarski poziv počeo s pedijatrijom.

– Počela sam raditi te neke davne 1975. godine. U dječijem dispanzeru. Radila sam sa specijalistom doktorom Ćatovićem. Dobila sam priliku, a to je i najbolje, da posao učim od dobrih i pametnih ljudi na koje se možeš ugledati – kaže ova prijedorska doktorica koja i danas u bijelom mantilu sa širokim osmijehom uspješno liječi djecu.

– Davno sam počela raditi, ali i danas radim na pedijatriji. To je moja ljubav . Moj posao s kojim sam počela karijeru i posao kojim ću tu karijeru i završiti. I to u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, mada sam povremeno radila i u bolnici. Na ovom prvom je bar po mom mišljenju daleko teže raditi – kaže Pašalić.

Mišljenja je da za male pacijente moraš kao ljekar biti dobro pripremljen.

– Oni su i najosjetljiviji pacijenti koji ne znaju reći šta ih i gdje boli. Tu su i zbunjeni i po pravilu za dijete uplašeni roditelji. Tako da u jednom trenutku moraš brzo reagovati, djecu odmah pregledati, a roditelje smiriti. Malim pacijentima prilaziš kao nečem najdragocijenijem i uvijek s optimizmom. U kombinaciji sa znanjem i voljom za tim poslom volim reći „I Bog daje“. I djeca su zdravija, a roditelji smireniji – smatra ova prijedorska doktorica.

Dodaje da uvijek sebi, saradnicima, kolegama, ali i medicinskim sestrama ponavlja zlatno pravilo „stavite se u tuđu kožu i pođite od sebe“. Kako bi stajali pred vratima s bolesnim djetetom?

– Kažem im, ponašajte se prema njima onako kako bi Vi željeli da se ponašaju prema vama da ste u toj situaciji. U toj situaciji pokušavam da dam najbolje od sebe, taj neki maksimum i ljudski i ljekarski – kaže doktorica Azra.

Smatra da je ljekarska struka vidno uznapredovala i da mi ovdje na ovim BiH prostorima, čast pojedinim, još uvijek kaskamo za svijetom.

– Moramo biti i otvoreniji i humaniji. Mislim da je u ovom poslu humanost izuzetno važna, kao i da poslu, ali i onim koje liječimo pristupamo s ljubavlju. S druge strane u zdravstvo se, bez obzira koliko to bilo skupo, ipak mora ulagati. Ulaganje u opremu, edukacije ljekara, medicinskog osoblja…Ljuti me kad neko misli da ljekari samo hodaju po seminarima, kongresima, da je to nešto za džabe… A pri tom ne znaju da je taj svaki seminar bukvalno biser za jednog ljekara, a samim tim i njegovog pacijenta. Jer, medicina izuzetno brzo napreduje. One koji posjeduju znanja u toj oblasti moramo stići, ići bar mali korak iza njih, jer to od nas očekuju naši i mali i veliki pacijenti. Oni zaslužuju najbolju medicinu. Smatram, s pravom – energična je prijedorska doktorica koja naglašava da je ponosna na sebe što još uvijek može raditi.

– Ponosna sam na sebe i zato što me pacijenti biraju, kao izabranog pedijatra. Znači da mi vjeruju, a to je ono što je i najvažnije. U penziji sam, ali radim u dječijem dispanzeru Doma zdravlja na ugovor o djelu.  Nije bilo dovoljno pedijatara, na jednog dolazi oko 800 djece, tako da sam potrebna. Radi nas četvoro i imamo sreću da su nam dvije mlade koleginice na specijalizaciji. A ovdje ću biti sve dok mogu raditi i dok me ljudi budu trebali, jer opet ponavljam, ovaj posao volim, a volim i svoje male pacijente – kaže Azra koja se uz ljekarski poziv intenzivno bavi i politikom.

Predsjednik je Regionalnog odbora PDA Prijedor, partije koja je i njenim zalaganjem na prošlim parlamentarnim izborima zaživjela u Krajini i Prijedoru. Kaže da ne odustaje, jer želi dati svoj doprinos razvoju Prijedora i okoline.

– Neki bi možda voljeli da odustanem, ali ne mogu zbog ljudi, jer želim da žive bolje, bar približno kao većina naprednog svijeta. Taj dio napretka želim bukvalno prenijeti ovdje. Jer, mene politika nikad nije zanimala u sferi ličnog, pogotovo ne interesa. Hvala Bogu zadovoljna sam, imam svoj zlatan posao, radim… Politika mi zato nikad nije bila moranje ili odskočna daska za nešto. Nikad, dok sam u politici nisam molila za sebe, uvijek za neke druge kojim sam željela pomoći. A želim i da mi grad u kojem živim bude bolji. Ukoliko nakon narednih lokalnih izbora u ime svoje stranke uđem u gradski parlament kao odbornica  želje će mi ostati iste, da pomognem mladim ljudima da nađu posao, riješe stambeno pitanje … I to je ono što me motiviše da sam još uvijek politički aktivna – kaže Azra.

Ističe da joj puno u svemu što radi pomaže suprug.

– Sigurno ne bi istovremeno mogla biti uspješna u poslu, baviti se politikom, nevladinim sektorom, sve to ne bi mogla da nemam veliku podršku porodice. Muž me tu potpuno podržava, ali i svi moji prijatelji. To prijateljstvo mora biti obostrano, a ja sam imala tu sreću da se nisam razočarala u svoje prijatelje. I oni na mene i ja na njih uvijek možemo računati, i onda kad se ne vidimo duže vrijeme. U krajnjem svi ne mogu, ali i ne moraju da me vole. Mogu me poštovati zbog onog šta jesam i šta radim, isto kao i ja druge. Pripadam ljudima koji ne vrludaju u obećanjima, kod mene nema ono „vidjećemo, biće ili slično“, jer uvijek kažem da nešto mogu ili ne mogu- kaže Azra.

Nema namjeru odustati od profesionalnog usavršavanja. Priznaje da puno čita, da puno putuje, da posjećuje brojne seminare. Nema ni neostavrenih želja, jer živi po principu da što zacrta, to i ostvari.

– Moguće zato i što nemam nekih velikih ni prohtijeva, ni zahtijeva. Moje su želje obične ljudske, neko malo putovanje s prijateljima kojim želim da ugodim, jer ako je meni lijepo želim da tako bude i ljudima koje volim. S njima volim da dijelim i ta putovanja, neke lijepe trenutke. Ako neko nema a ja imam, halalom mu dajem. Dijelim to a i meni Bog daje – poručuje Azra.

Željko Kurnoga OTVORENO: “Danas je “HIT” Taksi firma sa 34 zaposlena”

0

Željko Kurnoga, vlasnik vrlo prepoznatljivog „HIT“ taksija viziju o kvalitetnom i jeftinom taksi prevozu realizovao je za kratko vrijeme. I što je najvažnije uspio da je održi i da proširi posao. Sam tvrdi da nije teklo „bezbolno“, prvenstveno zbog nelojalne konkurencije. No, odustajanje nije dolazilo u obzir. Ova vozila Prijedorčanima i ne samo njima nametnula su se kao dobar izbor, planova ima i za dalje, poput razvijanja rent-a cara, potom uvođenja teretnog vozila, pa i jednog vrlo zanimljivog poklona koji pripremaju svojim sugrađanima. Cilj je pokazati i da su društveno odgovorna firma.  

-Moram priznati da je u početku bilo jako teško. Prvenstveno kad je riječ o nelojalnoj konkurenciji, pogotovo divljih taksi vozila, mada se naš izlazak na cestu nije dopao ni pojedinim koji su imali registrovanu tu vrstu djelatnosti. Nažalost, to je i danas prisutno, ali mnogo manje. Ovim poslom se bavim od 2002. godine, a prije pet godina smo predstavili „HIT“ taksi i rent-a car. Pored toga bavimo se prevozom i uvozom auta iz Evropske Unije i prodajom vozila. U našoj firmi trenutno je 18 taksi vozila i 34 zaposlena radnika. I to je trenutna slika, jer na proljeće planiramo proširenje i voznog parka i samim tim i nova zapošljavanja. U rent-a caru okvirno nudimo oko 30-tak vozila s tim da svake godine vozila starije generacije prodajemo i na njihovo mjesto ubacujemo nova. – kaže Kurnoga i dodaje da je blizu željene vizije koju je imao u trenutku kad je od samostalnog taksiranja pokrenuo „HIT“ taksi.

– Upravo tako, zadovoljan sam ovim poslom a nadam se da moje mišljenje dijele i zaposleni. Platu, sve obaveze i doprinose uplaćujemo na vrijeme. Naravno u prvom planu je zadovoljan putnik, a da nije tako, mada opet ponavljam da je zbog nelojalne konkurencije bilo teško u startu, ne bi danas bili ovo što jesmo. – ističe Kurnoga.

Nada se i da su građani prepoznali njihov kvalitet i po pitanju cijene koju nisu mijenjali posljednjih 15 godina.

– U Prijedoru i regiji smo po cijenama taksi prevoza najpovoljniji, daleko ispred ostalih iz ove branše. I kad je riječ o unutrašnjim linijama, ali i onim vanjskim. Imamo i četiri kombi vozila sa devet mjesta. Dva su potpuno nova, 2018 i 2019 godište koja iznajmljujemo. Prema povratnim informacijama ljudi su izuzetno zadovoljni našim uslugama, i s cijenom i s kvalitetom – kaže Kurnoga.  

Dodaje da „HIT“ taksi gradu kojem je na svoj način dao i svoj pečat želi i da nešto pokloni.

– To je takozvana teretana na otvorenom. Dobili smo lokaciju koja s nalazi između Dvorane „Mladost „ i Gimnazije „Sveti Sava“. Praznici su malo „usporili“ papirologiju, ali toplo se nadam da ćemo to ovih dana završiti. S početkom proljeća tu ćemo postaviti ranije nabavljene sprave za vježbanje i to je poklon „HIT“ taksija gradu Prijedoru i prilika da se tim poklonom na neki način klijentima odužimo na ukazanom povjerenju. Naravno potrudićemo se da to bude kvalitetno kako bi oni koji tu budu dolazili i vježbali bili zadovoljni – kaže Kurnoga.  

Otkriva i da je „HIT“ taksi prošle nedjelje dobio licencu za prevoz stvari u međunarodnom drumskom saobraćaju. Proširenje posla zahtijevalo je i nabavku novih vozila, tako da su kupili kamion sa prikolicom.

– To je kamion do sedam tona za prevoz vozila i paleta, kombinacija automobila i paleta. Možemo da vozimo tri vozila ili kombinacija paleta i jedno ili dva vozila. Završavamo papirologiju, kamion je spreman, servisiran i tu planiramo zaposliti još dva radnika. U planu imamo i to da u Bihaću, za početak, otvorimo renta car. U toku je pribavljanje potrebne dokumentacije i očekujemo da tu neće biti nekih većih problema. To su ukratko planovi, a u Prijedoru ostaje i najveći broj taksi vozila i rent-a cara – otkriva Kurnoga poslovne planove i dodaje da nastavljaju i s posebnim akcijama poput one ranije u kojoj su njihov besplatan taksi prevoz ponudili svim porodiljama.

– Ta akcija počinje prvog februara. I trajaće tri mjeseca. Biće tu naravno još puno poklona za naše vjerne klijente, ali to zasad ostaje mala tajna. Trudimo se da uvijek našu firmu podignemo za stepenicu više od naše konkurencije. Mislim da to ljudi i prepoznaju, jer se broj korisnika naših usluga povećava iz dana u dan. – kaže Kurnoga koji se iskreno zahvalio svim putnicima „HIT“ taksija ali i onim koji koriste usluge njihovog rent-a cara.       

Semira Hoffmann otvoreno:„ Naroda je sve manje, nema ga i to nažalost nije noćna mora iz koje se možeš probuditi“

0

Pripada zanimljivim i lijepim ženama. Humanitarnim radom je uveliko pokazala i da je dobar čovjek, ali se nije eksponirala poput nekih na velika vrata, tako da će broj onih kojim je pomogla, kako mnogi vole reći ova „dobra vila iz Amerike“ ostati samo njoj poznati. I naravno ona njima. Otvoreno je za naš portal govorila o Prijedoru, gradu kojeg voli, o Fondaciji „Zajednički put“ koja je trebala biti odskočna daska za mlade kojih je sve manje, o svom životu i poslovnim uspjesima tamo u Americi gdje živi već dugo. Semira Hoffmann nije krila ni tugu zbog činjenice da je naroda sve manje i manje…

– Ponosna sam na Fondaciju. I neko ko nije zaljubljen u tu samu ideju, u Bosnu i u Prijedor, u to podneblje odakle potičemo ja i moja porodica mislim da bi davnih dana okrenuo svima leđa. Ja eto, nisam još. Glavni sam donator kad je riječ o Zaštitnoj radionici i jednostavno mislim da ću sad u martu kad dođem napraviti neke promjene… Moram da vidim da li će Fondacija nastaviti s radom, jer zamisao je bila da se pomogne prvenstveno mladim ljudima a onda naravno i svim ostalim populacijama koje su ugrožene. Starijim ljudima ili upravo osobama s invaliditetom. Međutim, gdje su nam sada ti mladi ljudi? To se često pitam. Dugo nisam bila u Prijedoru, neke tri godine prvenstveno zbog posla kojim se ovdje u Americi bavim, no informacije kojim raspolažem, one koje su mi dostupne su jednostavno zastrašujuće, toliko da se iskreno bojim. Ja mogu da primijetim razliku, ali i mnogi drugi ljudi, poput mog brata, mojih prijatelja, moje radnice koja dugo radi u Fondaciji… Svi kažu nema naroda. Onda se pitam ko će biti ta osoba koja će ugasiti svjetlo u našoj državi? Nikad u životu nisam bila pesimista, to dobro znaju oni koji me poznaju, no činjenice su zaista poražavajuće. I nije mi jasno šta se čeka, da to neko riješi nekim čarobnim potezom ili samo od sebe da se riješi. Poredim to s noćnom morom iz koje jedva čekam da se probudim i da budna kažem „Baš mi je drago da to nije istina. Sanjala sam ružan san. Nažalost nije san, ali mora jeste“ – kaže Semira.

Iskreno smatra da je davno bilo vrijeme u kojem je BiH trebala početi rješavati neke ključne probleme.

– No očito je da prioriteti leže na jako pogrešnim stranama i to se nažalost potvrđuje svakim danom. Opisala bi to kao političku katastrofu, godinama prisutnu. I šta je posljedica? Pa to da niko normalan neće da ulaže u jednu državu politički nestabilnu. S druge strane Bosna je uvijek bila multietnička i jedini način na koji mi možemo dalje da živimo je u tom kontekstu. Upravo iz tog razloga nedavno sam na svom FB napisala što me boli i što mi je teško… A to je da su  ljudi zaboravili da se vole. Mladi ljudi uče se mržnji, da mrze generacijama samo zato što se neko zove onako ili ovako. Ogroman problem je i korupcija. Mišljenja sam da nam treba željezna metla. S njom treba da pometemo prvo ispred svojih kuća. I to svi, pa onda dalje redom. Da ne govorimo o institucijama. Tu ne znam ni da li bi metla pomogla – iskrena je Hoffmann.

Na Floridi je nedavno otvorila novi Dnevni centar. Nakon mnogo uloženog truda sasavim je logično da to smatra svojim velikim uspjehom. Pojašnjava da je prešla na novu lokaciju, da je utrostručila broj klijenata, napravila jednu veliku senzorsku sobu koju nema ni jedan centar takve vrste u blizini.

– Bila sam fokusirana na taj posao. Ovdje u Americi je to do detalja regulisano, jednostavno sve mora da štima, do perfekcije, bukvalno u milimetar. Tu nema one naše priče, pozovi ovog ili onog i biće riješeno. Već samo zakon bez bilo kakvog odstupanja od originalnog plana. Ponosna sam što sam uspjela da u rekordno kratkom vremenu sve to završim. Osim toga, ja te ljude, korisnike Dnevnog centra volim. Prema njima osjećam veliku ljubav koju oni vraćaju na najljepši mogući način. Njihova ljubav je potpuno čista. Vole te zato što si dobar čovjek i ako išta vrijediš oni te slijepo prihvataju, bez bilo kakvih ograda i manipulacija. To je bio iskren motiv kod otvaranja Zaštitne radionice, no nažalost naši ljudi, bar većina, to ne prepoznaje – kaže Semira.

Otkriva da živi u velikoj kući, u prekrasnom naselju koje je oko tri minuta udaljeno od plaže. Ima i ljubimca, psa Sančija.

– Nas dvoje smo sami. Tu su mi i dva brata s porodicama, naravno imam i prijatelja i mnogo poznanika. Prijatelja mnogo, mnogo manje, tu sam baš jako oprezna. Mnogo radim, posao mi oduzima poprilično vremena. Volim i ljude koji rade za mene. Ima tu dosta naših ljudi. Postali su dio moje porodice, tako ih nekako gledam. Najmanje kao radnike, jer u ovom poslu si ili blizak ili nisi. Imam fantastičan tim i sreću da mnogo vremena provodim u krugu porodice. Moj stariji brat ima i dvoje unučadi a ja djecu obožavam i nerijetko kad zatreba „uskočim“ i kao bebisiterka. Lakše mi je da se izorganizujem a to i volim – kaže Semira.

Malo slobodnog vremena krati šetnjama, jogom, fitnesom, tim da što manje bude pod stresom.

– Ovo posljednje nije lako izbjeći, pogotovo kad gledam naše dnevnike. Milion puta sam sebi rekla „nećeš više“, ali eto radoznalost me ubi (smijeh) i želja da provjerim šta se dešava u mojoj BiH. – kaže Hoffmann.       

Pratite nas

17,317ObožavateljiLajkaj
2,176SljedbeniciSlijedi

Sport

U RAKELIĆIMA SE GRADI, STADION USKORO DOBIJA MODERAN OBJEKAT!

Objekat je za potrebe kluba u kojem će se nalaziti svlačionice, klupske prostorije, službene prostorije, ekonomat, restoran i sala za više namjena....

Demir Jakupović opet u Rudar Prijedoru

Doskorašnji fudbaler Borca Demir Jakupović potgpisao je dvogodišnji ugovor sa Rudar Prijedorom, ekipom koja će u narednoj sezoni biti glavni kandidat za...

Stvara se evropski Rudar

Ako se kockice poslože i realizujemo planirano, za maksimalno pet godina možemo izaći u Evropu, poručio je Darko Milunović, predsjednik Fudbalskog kluba...

MAGAZIN

Kada ovo pročitate, više nikada nećete bacati ljuske od jaja (video)

Jaja su jedno od omiljenih namirnica za doručak u mnogim domovima, bilo da ih kuvate ili pržite kao jaje na oko, omlet...

NAPRAVIO TAMBURICU OD OKLOPA KORNJAČE

Kada je u njivi pored Une pronašao uginulu kornjaču, Jefto Čolić, poznati graditelj žičanih instrumenata iz dubičkog sela Babinac, napravio je tamburicu...

Imate problema sa želucem, riješenje je veoma jednostavno!

Pored toga što je najbolji lijek za želudac, konzumiranje soka od sirovog krompira odlično je sredstvo za jačanje imuniteta, a pomaže i...

Humanost bez granica

Pomoć u akciji „za BiH bez corone“ stigla i u Prijedor: Bolnici donirano...

U akciji Udruženja građana Plaform BiH, sa sjedištem u Holandiji,  pod nazivom „za BiH bez corone" pomoć iz dijaspore zdravstvenim ustanovama i...