Šta se desilo s ljudima?

0

U jednoj seoskoj školi učiteljica je upitala jednog učenika: “Na koliko grupa se dijele živa bića? Učenik je samouvjereno odgovorio: “U četiri grupe učiteljice.” Učiteljica je zastala na trenutak pa mu reče, “Mislim da griješiš, ali nabroji da čujemo.” Učenik je bez razmišljanja počeo da nabraja. “Biljke, životinje, ljudi i djeca.”

“Zar djeca nisu ljudi?” upita učiteljica. “U pravu ste učiteljice, dijele se na tri grupe.” zaključio je učenik. “Odlično, nabroji ih opet da svi čujemo.”rekla je učiteljica. “Biljke, životinje i djeca.” odgovori učenik. “Hm, a šta se desilo s ljudima?” upita učiteljica. Učenik je na momenat zastao kao da duboko razmišlja pa odgovori. “Učiteljice, ljudi čija su srca puna ljubavi i ljubaznosti ostali su u grupi djece, dok su se ostali podijelili u grupe biljaka i životinja.”

Priča o ukradenom satu i mudrom profesoru

0

Starac sedi u parku, prilazi mu mladić koji ga upita:
“Da li me se sjećate?”
“Ne” krako mu odgovori starac. Tada mu mladić reče da mu je bio učenik, a učitelj upita:
„Šta radiš, čime se baviš u životu?“
Mladić odgovara:
„Pa, postao sam učitelj.“
“Ah, divno, poput mene?” reče starac.
“Pa da. U stvari, postao sam učitelj jer ste me inspirisali da budem poput Vas.“
Starac, radoznalo upita mladića kada i kako je odlučio da postane učitelj. Na to mu ovaj ispriča sledeću priču:
„Jednog dana je u školu došao moj drug sa lijepim novim satom, mnogo mi se svidio i ukrao sam ga”, reče mladić i nastavi:
“Ubrzo nakon toga, on je primjetio da mu je sat nestao i odmah Vam se požalio.”
Vi ste došli ​​u učionicu i rekli:
“Vašem drugu je danas ukraden sat u školi. Ko god da ga je ukrao, ​​molim da ga vrati.”
“Nisam ga vratio jer nisam želeo. Tada ste zatvorili vrata i rekli da ustanemo i da ćete nas pretražiti, jedno po jedno dok sat ne bude pronađen.
Ali, rekli ste nam da zatvorimo oči, jer biste tražili njegov sat samo ako bismo svi imali zatvorene oči.
Tako smo i učinili, i išli ste od učenika do učenika, od džepa do džepa, a kad ste prepipali moj džep, našli ste sat i uzeli ga.
Nastavili ste pretraživati i ostale džepove iako ste našli sat. Kada ste završili, rekli ste da ste našli sat i da možemo da otvorimo oči.
Ništa niste rekli i nikada niste spomenuli tu epizodu. Nikada niste rekli ko je ukrao sat. Tog dana ste zauvek spasili moje dostojanstvo. Bio je to najsramniji dan u mom životu.
Na taj dan kada je moje dostojanstvo spašeno odlučio sam da ne postanem lopov, loša osoba. Nikada ništa niste rekli, niti me izgrdili, ili odveli u stranu da biste mi očitali lekciju, ali jasno sam primio vašu poruku.
Zahvaljujući Vama razumio sam šta pravi vaspitač treba da radi. Da li se sjećate tog događaja, profesore?”
A profesor reče:
“Sjećam se situacije, ukradenog sata, koji sam tražio u džepovima svih učenika, ali se ne sjećam Vas, jer sam i ja zatvarao oči dok sam ga tražio”
Ovo je suština pedagoškog rada – ako nekoga morate poniziti da biste ga naučili, vi onda ne znate kako da predajete.

Kontrola bijesa

0

Bio jednom jedan dječak koji je imao lošu narav. Da bi mu pomogao, otac mu je dao vreću punu eksera, rekavši neka svaki put kad osjeti navalu srdžbe, ili kad izgubi kontrolu nad sobom, zabije po jedan ekser u ogradu ispred kuće.

Prvog dana dječak je zabio 40 eksera u ogradu. Sljedećih nekoliko mjeseci on je učio kontrolirati svoj bijes, i broj zabijenih eksera se smanjivao.
Vremenom je otkrio da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati eksere u ogradu. Došlo je vrijeme kada je tokom cijelog dana nije zabio ni jedan jedini ekser u ogradu.

Kada je to rekao svom ocu, on mu je dao drugi zadatak: svakoga dana tokom kojeg uspije kontrolirati svoje ponašanje… neka iz ograde iščupa po jedan ekser.

Vrijeme je prolazilo i jednoga dana dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac je tada uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je:

“Dobro što si to učinio, sine moj, ali pogledaj… sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ustrijeliti rječju i povući riječ, povrijediti ga gestom i požaliti, ali poslije toga … ma koliko govorio da ti je žao … rane ostaju.”

Da li znamo koliko zaista vrijedimo?

0

Otac je rekao svom sinu: diplomirao si, evo ti na poklon onaj auto koji sam kupio prije 50 godina… Zbilja, dugo “leži” u garaži… Ali prije nego ti ga dam, odvezi ga na auto-pijacu,na kraju grada, gdje prodaju polovne automobile i reci im da ga želiš prodati i vidi koliko će ti novca oni ponudit. Sin je otišao na pijacu polovnih automobila, i nakon dva sata vratio se ocu i rekao:

“Ponudili su mi 1.000€ jer izgleda vrlo istrošeno.”

Otac je rekao: “Odvezi ga sad u zalagaonicu.” Sin je otišao u zalagaonicu, vratio se ocu i rekao: “Zalagaonica je ponudila 100€ jer je to zbilja jako stari auto.”

Onda je otac zamolio sina da ode u auto-klub i pokaže im auto. Sin je odvezao automobil i u klub, vratio se i rekao ocu oduševljeno:

“Neki ljudi u klubu ponudili su 50.000€ za taj auto, jer kažu da je to Nissan Skyline R34, kultni automobil i potražnja za njim je OGROMNA.”

Otac je potom rekao sinu: “Htio sam da znaš da pravo mjesto cijeni PRAVU VRIJEDNOST. Ako te ne cijene, ne brini, znači da si na pogrešnom mjestu i u pogrešnom društvu. Oni koji znaju tvoju vrijednost su oni koji te cijene i drži se njih… Nikada ne ostaj tamo gdje niko ne prepoznaje i ne cijeni tvoju istinsku vrijednost.”

nepoznat autor

Ko je opljačkao banku?

0

Tokom pljačke banke u Cirihu, u srcu Švajcarske, pljačkaš je prilikom upada vikao na sve prisutne u banci: “Svi dole na pod i tišina! Novac pripada državi, ali tvoj život pripada isključivo tebi”.
Svi u banci su uz najveću tišinu legli na pod. To se zove “KONCEPT PROMJENE RAZMIŠLJANJA”. To je menjanje konvencionalnog načina razmišljanja kod ljudi.
Kada je jedna gospođa veoma provokativno ležala na stolu, pljačkaš je povikao i na nju: “Molim te, budi civilizovana. Ovo je pljačka, a ne silovanje!”
To se zove “BITI PROFESIONALAC”. Fokus je samo na onome što ste obučeni da radite.
Kada su se pljačkaši vratili kući, mlađi pljačkaš, rekao je starijem pljačkašu (koji je završio samo 6 razreda osnovne škole): “Veliki brate, hajde da računamo koliko keša imamo?”
Stariji pljačkaš je to glatko odbio rekavši: “Ti si veoma glup. Imamo toliko novca da će nam trebati 3 dana da prebrojimo. Večeras kad upalimo TV, na vjestima će nam reći koliko smo odnjeli iz banke!”
To se zove “ISKUSTVO”. U današnje vrijeme, iskustvo je važnije od diploma i stečenog zvanja.
Dok su pljačkaši bili u bjekstvu, direktor banke rekao je supervizoru da momentalno pozove policiju. Ali supervizor mu je odgovorio: “čekaj! Uzmimo prvo 10 miliona $ od banke za sebe, i dodajmo ih na 70 miliona $ koje smo prethodno pronevjerili iz banke!”.
To se zove “PLIVAJTE SA PLIMOM.” To je konverzija nepovoljne situaciju u sopstvenu korist!
Supervizor reče: “Bilo bi dobro da nas ovako pljačkaju svaki mjesec.”
To se zove “UBIJANJE DOSADE”. Lična sreća je važnije od posla kojim se bavite.
Sutradan, na vjestima je stajalo saopštenje da je 100 miliona $ opljačkano iz banke. Pljačkaši broje, i broje, i računaju, ali nisu mogli izbrojati više od 20 miliona $.
Pljačkaši su bili jako ljuti i razočarani: “Rizikovali smo naše živote, a dobili smo samo 20 miliona $. Direktor banke je lagano uzeo 80 miliona $ vrhovima prstiju. Izgleda da bi bilo bolje da smo se obrazovali nego što smo postali razbojnici!”
To se zove “ZNANJE JE VRIJEDNO KOLIKO I SAMO ZLATO!”
Upravnik banke je nasmijan i sretan jer je svoje gubitke na tržištu pokrio ovom pljačkom.
To se zove “ISKORISTI PRILIKU”.
Dakle, ko je opljačkao banku u ovoj priči?