-1 C
Prijedor
Subota, 16 Januara, 2021

U našu redakciju stiglo je pismo naše sugrađanke, prenosimo ga u cjelosti.

0

“Nije zabavno ručati pod dekom!”

“Dilema je bilo mnogo na početku grejne sezone. Da li ostaviti centralno u stanu, zbog cijene prvenstveno, ili se odlučiti za neki  drugi vid grijanja. Na struju ili na drva. I familijarno odlučimo da i ove godine poklonimo povjerenje „Toplani“. Ispostaviće se, da je to u našem slučaju bila greška, a svaka se naravno plaća. Pa, pošto grijanja nije bilo nekoliko dana, na početku sezone, dok se uhodavao sistem i otklanjali sitniji kvarovi, grijali smo se na struju. Ceh je u vidu dvostruko većeg računa ispostavila Elektrodistribucija, a račun, kao da je sve teklo kao med i mlijeko „Toplana“. Tako jednostavnom logikom duplo plaćate nešto čega nije bilo. A po iskustvu iz ranijih sezona neće biti ni umanjenja računa za nešto što niste dobili. I onda se grijanje uhodalo, na opštu radost dijela familije koja je navijala za „Toplanu“.

Uhodalo jeste, ali s mlakim radijatorima bar u našem slučaju. Tako da smo u kući svi na  „prijatnih“ 16, 17 a možda i „nevjerovatnih“ 18 stepeni celzijusa, u džemperima, pod jorganima, obavezno ogrnuti dekama dok gledamo tv ili ručamo. I opet, pogotovo uveče, kad radijatori postaju hladna prijetnja, opet dogrijavanje. Na struju.  Što bi naš narod rekao svaka naivnost se plaća, a pogotovo uvjeravanja da je grijanje u Prijedoru po starim cijenama kvalitetan energent koji nas zagrijava 24 sata dnevno.

Ako na lagerima Toplane ima dovoljno drvne biomase ne znam zašto štednja. Kod mene sigurno, mada sam duboko uvjerena da nisam usamljen slučaj u Prijedoru, jer vjerujem da onih koji kunu odluku da se griju na ovakav način ima još. Nikom naravno ne želim sugerisati kako će se grijati, šta će i koliko plaćati da bi im bilo toplije, ali u svoje ime mogu reći da će od naredne godine radijatori u mom stanu biti isključivo i samo ukras. Tako bar ništa ne koštaju.”

Svima vama koji vičete “neću da nosim masku”

0

Vjerujte u ljubav, hindu boga Šivu, vanzemaljce, reinkarnaciju, da 5G mreža širi koronu, da ćete se izliječiti od neizliječive bolesti ako zagrlite drvo i da su uvek drugi krivi za sve što vas muči. Zapravo možete verovati u sto čudnih čuda i to je samo vaša stvar.

Sve dok ne izađete na ulicu i počnete da ugrožavate mene ili nekog drugog. Ljudi koji odbijaju da nose maske u doba pandemije me podsećaju na to kako neki među nama doživljavaju slobodu.

Ako vjeruju u ljubav u stanju su da te siluju. Ako veruju da će ih 5G ubiti, napašće radnike kablovske i pretiti im robijom, a ako ne vjeruju u koronu – neće nositi maske ni u busu, ni u prodavnici.

Prije neki dan sam prisustvovala toj jednoj od stotine scena u kojoj mlađi čovjek sjedi u autobusu bez maske. Žena preko puta njega mu diskretno rukom pokaže da bi trebalo da je stavi. On se bezobrazno nasmije i nastavi da žvaće žvaku. Druga koja stoji pored mu kaže “pa stavite masku”, i onda…on viče, urla, psuje, suština je “ako mene pitate ja ne vjerujem u koronu, ona je izmišljena, vi ste idioti što ih nosite, neću da je stavim, neće niko da me natjera, imam ja svoja prava, koliko ljudi je prošle godine umrlo od gripa”.

Prvo – niko te nije pitao. Drugo – umro mi rođak od korone, mlad čovek 37 godina. Treće – obavezno je, samo nema ko da ti naplati kaznu. I četvrto – imaš prava, al’ ta koja pominješ – u svoja četiri zida.

Svima kojima je teško jer ih guši, pašće u nesvijest ili se deru kao onaj lik iz busa, mogu samo da poručim da maskom štitite mene od sebe i možete slobodno da se preselite na neko poljanče gde ćete svoje “slobodoumne” stavove dijeliti s biljkama i životinjama. Civilizacija, to je nešto drugo. U civilizaciji smo se složili – kad nas je mnogo, ne možemo gledati baš samo svoje dupe. Nikako ne ugrožavamo ljude koji žive oko nas. Postoje pravila i da, moramo poštovati zakone. Čak i ovde, gde je pravda često teško opipljiva.

Svi vi koji ugrožavate mene, moje dijete, komšije i prijatelje ste mnogo više od puke anomalije ovog pandemijskog pakla… Vi ste uvijek bolji, jači, vi ste oni koji su jeli viljuškom i nožem dok je ostatak svijeta hranu kidao rukama, među vama osjećam nagoveštaj lika koji nosi krst oko vrata i ima brojanicu na retrovizoru, a sinoć je prebio ženu, tu je i ona gospođa koja u kašičici s pričesti vidi Boga, jer samo Srbi su nebeski narod. Ovi ostali što “lažu” da je korona do sada ubila 1.256.558 ljudi su onako nekako više prizemni, budale je l’?

Baš me briga za krizni štab i za televizijska obraćanja onog čije ime se ne izgovara. Oni u svemu ovome nisu važni. Ali mi jesmo, ljekari u bolnicama jesu, naša djeca jesu. Hoću da sve ovo što prije prođe. Da više nikad ne nosimo maske. Da odemo na neko dobro đuskanje i pijanku. Samo sjednemo u kola i otputujemo u Grčku na more ili kako reče onaj – u Italiju u šoping. Želim da mi se sin otisne gde želi. Želim i vama ponovno osvajanje slobode, ali ne one koju glasno propagirate. To nije sloboda, već bahatost, glupost i primitivizam. A poljanče vas i dalje čeka.

Ivana Stojanov

Za one koji nisu baš shvatili odluku Kriznog štaba Marko Ćurić Ćure je napravio rezime

0

– Privatne zabave se ne mogu održavati preko 10 osoba, osim u restoranima i kafićima gdje je moguće ispoštovati propisane mjere. Isto to nije moguće u šatorima u privatnom posjedu.

– Ukoliko ugostiteljski objekat ima dovoljnu kvadraturu, moguće je imati i preko 100 osoba…. ali istovremeno ne smije preko 50, odnosno 10 osoba ali samo za svadbe, rođendane i slično…. hmm… a u stvari je moguće i 300 ako se imaju uslovi za to?!?

– Muzika uživo se ne smije održavati! Da li se tu ubraja akustična svirka bez razglasa ako nije preglasna… ustvari smijemo li uopšte pjevati?

– Zabranjuje se preglasna muzika u ugostiteljskim objektima. Koliko decibela je granica dozvoljenog? Ako će inspektori na licu mjesta to određivati na osnovu “čula sluha”, onda ni policiji ne treba radar za kontrolu brzine kada imaju “čulo vida”…

– Radite sve kako bi sačuvali ekonomiju, odnosno plate, penzije i socijalna davanja – šta je sa platama u privatnom sektoru? Moramo ih zaraditi a u stvari ne smijemo raditi kada ima posla jer je gužva… samo ih zarađujemo kada nema posla ni gužve, jer tada ne kršimo propisane mjere ?!? Istovremeno sve obaveze prema državi moramo izmiriti u punom iznosu kako ne bi trpio javni sektor koji zavisi od privatnog sektora?!? Sjajno zamišljeno😀

– Šta je sa onima koji još uvijek ne rade ili rade u kapacitetu do 30%.? Oni nemaju platu, kako ćete im pomoći da je sačuvaju kada su bez nje od aprila? Kako sačuvati nešto što je izgubljeno?

– Nošenje maske na otvorenom je obavezno, osim sportskih dešavanja, takmičarskih ili rekreativnih. Znači li to da je grupa od 10 sportista ili rekreativaca manje opasna od pojedinca koji sam šeta ulicom?!? Možemo li u rekreativnu šetnju do prodavnice bez maske?

– Sportisti i rekreativci mogu se okupljati u grupama većim od 10 osoba ukoliko su u zatvorenom prostoru, dok na otvorenom to nije dozvoljeno. Ipak je virus opasniji na otvorenom… ili… ?!?

Eto, sad je svima vjerujem sve jasno!

Marko Ćurić Ćure

“ Ko to može meni ili bilo kom drugom da “udari” zabranu na disanje!?”

0

Na adresu redakcije Infoprijedor.ba stiglo je pismo naše čitateljke Aleksandre Knežević koja otvoreno iznosi lične dileme vezane za najnoviju odluku republičkog i kriznog Štaba Grada Prijedora u vezi obaveznog nošenja zaštitne maske na otvorenom. Aleksandrino otvoreno pismo naslovljeno na adrese nadležnih Štabova, uz uvažavanje i drugačijih stavova ali i postojećih odluka vezanih za postojeću epidemiološku situaciju, prenosimo u cjelosti.

“Obraćam Vam se sa velikim uvažavanjem i sa velikim problemom koje imam u vezi sa najnovijom odlukom o nošenju maski na otvorenom.

Prvo da naglasim da ja nemam nikakav problem odnosno prigovor oko nošenja maski u zatvorenom ili čak i na otvorenom gdje su neke gužve i nemoguće je održati fizičku distancu u svakom momentu. Isto tako želim da navedem da sam svjesno i savjesno biće kako za sebe lično tako čak i u većoj mjeri za druge jer sam mišljenja da sebi može raditi šta ko želi kao pojedinac ali zato drugima niko nema pravo ni da utiče a kamoli direktno ugrozi osnovna ljudska prava ili u konkretnom slučaju zdravlje i život.

Tu dolazimo do toga da sam ja mišljenja (a i to je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na slobodu mišljenja) da ove maske mogu samo više da naštete ljudima i njihovom zdravlju nego što će realno da spriječe širenje bilo kojeg pa i ovog virusa. Stoga ovo i pišem…jer ne želim da stojim po strani dok se sprovodi nešto što je nehumano, mučenje i ponižavanje. Izvinite ali ja to tako doživljavam – kao napad na ličnost svakog pojedinca ili je to samo potreba da se malo popuni budžet pa preko čijih leđa nego narodnih kao i uvijek.

Naime, dolazi zimski period u kojem svakako imuni sistem samo slabi sve do proljeća usljed nedovoljnog boravka vani na zraku i nedostatka sunca gdje smo stoga svakako podložniji virusima i uopšteno smo lošijeg zdravlja u tim zimskim mjesecima. Ja, konkretno, radim u trgovini svaki dan po 7-8 sati gdje uredno nosim masku po propisima i to od samog početka pandemije što nimalo nije lako jer se fizički radi i te kako. Nosim, dakle, masku i na otvorenom gdje je više ljudi i u redovima vani i čak sam je nosila i VANI i kada to nije bilo obavezno, Ono što nikako ne mogu da podnesem i prihvatim ni fizički ni psihički ni zdrvstveno je nošenje maski na otvorenom kad šetam sama ili sa 1-3 osobe s kojima inače imam redovne socijalne i fizičke kontakte gdje jedino imam priliku da dišem kako treba i da primim dovoljnu količinu kiseonika ionako uskraćenim dužim boravkom vani usljed hladnijeg vremena ili kada vozim bicikl sama ili sa 1-2 osobe negdje u prirodi.

Vjerujem da ste toliko upućeni i informisani da vidite javno mišljenje po ovom pitanju i o konstantnom negodovanju Vaših građana/Vašeg stanovništva/Vaših glasača o ovom pitanju i koje je skoro potpuno kao i moje, pa Vas molim da malo „doradite“ te Vaše odredbe, uredbe ili kako ih već nazivate. Konkretno ja kao neko ko nosi naočale ne može nositi i masku i naočale u isto vrijeme posebno po hladnom vremenu jer sam ja onda totalni „slijepac“ ili ću to postati do proljeća skidajući konstantno naočale da bih nosila masku. Pored naočala imam i hronični problem sa disanjem usljed bronhitisa i alergija. Tako da se pitam ko to može da se usudi da meni ili bilo kojem pojedincu „udari“ zabranu na disanje – KOJIM PRAVOM?

S poštovanjem i u nadi da ću kao građanin/stanovnik/državljanin/glasač dobiti odgovor nadležnog organa.

S poštovanjem, Alexandra Knežević

Cijena smrti – Koliko košta umrijeti u Bosni i Hercegovini?

0

Koliki su uistinu troškovi sahrane i popratni troškovi u zemlji u kojoj se ne zna ni od čega ljudi žive, a kamoli od čega plaćaju sahranu?

Uz prosječnu plaću od 950 maraka i sindikalnu potrošačku korpu od skoro 2.000 maraka, stanovnici Bosne i Hercegovine pravi su mađioničari preživljavanja.

O minimalnim penzijama od 382 marke da i ne govorimo.

Upravo ti najugroženiji među nama nose breme strepnje do kraja života. Naime, penzioneri u Bosni i Hercegovini nemaju osiguranu bezbrižnu starost.

Naprotiv, primorani su jesen svog života provoditi u grču svakodnevne borbe za golu egzistenciju i s mislima o još jednom ogromnom trošku, sahrani.

Jer, apsurd življenja u Bosni i Hercegovini leži u groznoj činjenici da građani ove države nisu dočekali svoj mir nakon što zauvijek zatvore oči, već umiru s tegobnom i mučnom zadnjom mišlju, a ta je od čega će ih njihovi najmiliji sahraniti.

Umrijeti u Bosni i Hercegovini – prisiljeni luksuz

I dok u uređenim zemljama građani mogu kupiti i pripremiti grobno mjesto, mnogim stanovnicima Bosne i Hercegovine taj izdatak je neizvodljiv.

Jednostavno, cijene grobnih mjesta u Bosni i Hercegovini su preskupe.

Primjerice, za dvojno grobno mjesto na mostarskom gradskom groblju Sutina potrebno je izdvojiti 2.400 konvertibilnih maraka. Bez nadgrobnog spomenika, spomen ploče ili nišana.

I dok je na Centralnom gradskom groblju Vrbanja, u Banja Luci, za betonsku grobnicu potrebno izdvojiti skoro 4.000 maraka, također bez oblaganja i dizanja spomenika, na sarajevskom gradskom groblju Bare cijena grobnog mjesta s nadgrobnim spomenikom ili nišanom kreće se od 4.590 pa do 5.280 maraka.

Dakle, možemo zasigurno zaključiti da cijena grobnog mjesta, s pristojnom nadgrobnom pločom, spomenikom ili nišanom, u Bosni i Hercegovini iznosi minimalno 5.000 maraka.

Prilično zahtjevan i mnogima od nas nimalo beznačajan iznos za izdvojiti.

No, troškovi tu ne staju

Potrebno je izdvojiti i novac za sanduk (uz cijenu koja se kreće od 600 maraka pa do 3.000 maraka), zatim za vijence, osmrtnice (printane i online, koje svoju korist imaju u velikoj brzini objavljivanja), usluge pogrebnog preduzeća (ispraćaj, presvlačenje, prevoz, itd.), usluge fotografa, naravno, vjerskeo baveze, hrana i piće u kući ili svojevrsne daće u restoranu.

Kao što vidimo, cijena jedne sahrane, uz sve nabrojane obaveze, dostižu i vrtoglavih 10.000 konvertibilnih maraka.

Izuzetno velika suma novca koja visi nad glavom svakog stanovnika Bosne i Hercegovine, kao Damoklov mač, jer niko od nas ne zna kad će po posljednji put sklopiti oči i zauvijek napustiti svoje najmilije.

Može li se trošak smanjiti?

Da, srećom, postoje određene olakšice koje mogu znatno smanjiti onu astronomsku sumu od 10.000 maraka.

Kao najisplativiju olakšicu možemo spomenuti pripadanje određenom pogrebnom društvu ili Medžlisu Islamske zajednice.

Uz određenu mjesečnu ili godišnju naknadu u vidu članarine, ovisno o broju godina ili o dugoročnosti plaćanja, pripadnici sve tri konfesije stiču pravo na besplatne (ili cijenom umanjene) vjerske i ukopne sadržaje.

Veliki broj pripadnika katoličke vjeroispovijesti koji žive u Bosni i Hercegovini zadržali su običaj iz davnina, a taj je da se u vidu plaćanja misa potpomogne obitelji pokojnika u organizaciji pogreba.

Isto tako, pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti solidarišu se u troškovima sahrane kroz dobrovoljne priloge koji se prilažu u posebno pripremljenu kutiju za pripomoć ožalošćenoj obitelji.

Treba reći i da pripadnici braniteljskih/boračkih udruženja, preko Ministarstva branitelja/boraca, imaju određena prava u slučaju smrti (primjerice, pravo na naknadu troškova sahrane te pravo na naknadu za podizanje nadgrobnog spomenika ili spomen obilježja, itd.).

Također, uštedu od nekoliko stotina maraka porodica pokojnika može postići ako, umjesto printanih osmrtnica objave online osmrtnicu.

Kao još jedna olakšica koja bi se mogla iskoristiti bila bi da se, tijekom aktivnog životnog razdoblja, na kredit kupi i otplati grobno mjesto.

Kroz ovaj vid svojevrsne investicije osigurava se mjesto ukopa, a obitelj se oslobađa najvećeg izdatka koji je potreban u procesu pogreba.

I da, i ova olakšica dolazi kao svojevrstan apsurd pa možemo zaključiti da stanovnici Bosne i Hercegovine ne samo da žive na dug već i da se pripremaju za smrt kroz dug, a uz dug i umiru.

Realnost BH društva, nažalost.

izvor

Prijedor
clear sky
-1 ° C
-1 °
-1 °
93 %
2.6kmh
0 %
sub
0 °
ned
2 °
pon
1 °
uto
4 °
sri
8 °