12 C
Prijedor
Srijeda, 28 Oktobra, 2020

Medo, Julka i Kralj ruše predrasude o prijateljstvu – mogli bi nešto i naučiti od njih?

0

Možda smo mi zaboravili dovoljno biti ljudi ljudima pa nas životinje na to podsjećaju svojim primjerima. Jedan pas Medo, veći je od svog imena, a njih troje se vole kao pas i mačka, ali istinski, onako svom snagom bića, životinjskog. I mi pametniji? Nema šanse.
Postali smo jako čudni. Mi ljudi, kobajagi. Barem ja tako mislim. Nismo svi isti, ali odavno je već primjetna praznina i bezdušnost u međuljudskim odnosima. Zato su tu životinje da nas podsjete kako ljudskost treba da izgleda. Da se oslonimo jedni na druge, kao psi i mačke, navodni “vječni neprijatelji”. Ovo je priča o tome.

Medo – ljubimac porodice i komšiluka
Moj brat oduvijek ima nekog psa u dvorištu. Tu su utočište našli svi mogući i nemogući psi lutalice. Nahrani ih i napoji pa neki odu, a neki ostanu. Tu i tamo, on ih priveže uz kućicu radi sigurnosti jer je neposredna blizina magistralnog puta opasna po njihov život. Uveče, svakog psa pusti. Kaže, neka ode ako želi, a onaj koji treba, tu će ostati. Tako je i bilo.

Tako je Medo jednom ušetao u dvorište i postao ljubimac i naš, ali i komšiluka. Jednom je zalutao i ostao. Najčešće nije vezan, dobio je kućicu i porodicu. Ljudsku. Ko zna gdje je njegova. I odmah se vidjelo da je on od one lojalne vrste koja nigdje ne ide. Tu je, gdje je. Trči, skače, mlati ušima, čuva kuću, laje na nepoznate.

Ima svoje mjesto u hladu kada ljetna vrućina “udari u glavu”. Skloni se u rupu, koju je sam iskopao ispod šupe i legne. Njemu je sve dozvoljeno. Tu i tamo posjeti ga koja muva. Ali i one ga vole, valjda znaju da su uz njega sigurne.

Dva mačeta siročića
Isto tako kao i brojni psi, a među njima i vjerni Medo, jednom je u ovo dvorište zalutala i skotna Micika. Došla, jela, pila, okotila se i nestala. Iza nje u dvorištu ostadoše mladunci – Julka i Kralj. Nje nigdje ni na vidiku. Nisu ni sve majke iste pa ni u mačijem svijetu.

I tako su ovi mačići ostali siročad. I nekako su preživjeli jer brat je dao sve od sebe da ih spasi. I vremenom ojačali su i oslobodili se dovoljno da istražuju dvorište. Tako su, malo po malo, prvo oprezno, a onda sve slobodnije, počeli da prilaze dobrom psu Medi. Prvo su mu obazrivo uzimali hranu, iako su imali dovoljno u svojim posudicama. Ipak, to je nešto jače u životinjama, borba za zalogaj. I na Medinom mjestu neki drugi pas bi načisto pomahnitao od bijesa, ali on nije nikad. Ni šapom da mrdne. Ako spava otvori jedno oko i kao da kaže: “A to ste vas dvoje” i nastavi da drijema. Ništa. Bez reakcije. Kulira.

Svakodnevno utočište jedni drugima
U našem narodu postoji izreka “Slažu se kao pas i mačka” kada se misli na neslogu i svađu. Međutim, Medo, Julka i Kralj, ruše sve predrasude i svojim prijateljstvom potvrđuju da u životu pa i u onom životinjskom, nema pravila. Vremenom, toliko su se zbližili da su mačići pronašli svakodnevno utočište kod dobroćudnog psa Mede.

Nesvakidašnji prizori njihovih “zagrljaja” tjeraju nas ljude da se zapitamo kako smo mi jedni drugima, postali neprijatelji, veći od pasa i mačaka. Julka i Kralj imaju na koga da se oslone, iako je Medo druga vrsta. I vole se i paze uzajamno, a on se postavio zaštitinički prema njima i laje na svakoga ko im se približi. Kao da su njegova djeca ili brat i sestra.

Životinje ne znaju veličati razlike među njima. I ako je neko pomislio da je u njihovom slučaju priroda “pobrkala lončiće”, neka razmisli još jednom. Možda smo mi zaboravili dovoljno biti ljudi ljudima pa nas životinje na to podsjećaju ovakvim primjerima. Pokazuju nam svojim malim srcima da su bolji od ljudi. Jedan pas Medo, veći je od svog imena, a njih troje se vole kao pas i mačka, ali istinski, onako svom snagom bića, životinjskog. I mi pametniji ? Nema šanse.

izvor

Ne zaboravite izborne maske, nije samo virus opasan

0

U Prijedoru ima blizu 15.000 penzionera. Pet odsto možda je na društvenim mrežama, ne više, mada poznajem jednog 90. godišnjaka koji se preko FB i udvara, deset odsto se razumije u viber, messenger, ostali samo u visinu penzije i matematičke vratolomije kako je „utopiti“ u račune, lijekove, hranu… I pri tom biti sretan.

Ovi ne haraju po društvenim mrežama. Nemaju vremena, jer u međuvremenu haraju po trgovinama sa jeftinijom robom, a neki bogami i po kontejnerima koje im revnosno zbog pandemije, a ne ljubavi prema poslu, prazne komunalci.

Zašto ovaj uvod? Pa zato što smo cijelu izbornu priču i malo životne filozofije revnosno razapeli na drustvenim mrežama. Preko noći niklo je i ko zna koliko portala. Po sadržaju slutiš kojoj opciji pripadaju, mada se svi kunu u majku i oca, da su tu samo zarad istine. I priča na njima uglavnom slična. Komunalni i ini životni problemi koji naravno u ovom gradu svekolike sreće nisu od juče. Još manje od preključe koje traje više od 16 godina.  

Ali dobro je da smo se sjetili, pogrešnih parkiranja, udarnih rupa, kamiona iz kojih curi nešto što je ranije bio bostan koji je dijaspora jela, pa deponija, neuređenih obala Sane… Nije da je samo loše, jer svi kao po pravilu hvale svoje i grde konkurenciju, a ono što ne manjka su uvijek ista, puka predizborna obećanja koja i pored tog što nema šatri i punih stolova, i na ovim društvenim mrežama očajno podsjećaju na ona ranija, uglavnom neispunjena. 

Naravno, tu su i ankete u kojim po sistemu da glasate sad, a obično u nedjelju, mada ne znam zbog čega nedjelja , pobjeđuje uvijek onaj za kojeg navijate… I sve to zajedno izaziva prilično zbrke, čak i kod onih koji sate dnevno odvajaju za društvene mreže umjesto da se kao ljudi zabavljaju, druže, vole, razmatraju, kao što reče jedan BiH političar sexi ideje.

Umjesto tog ostavljaju na stotine i hiljade lajkova koji su slaba ili nikakva garancija da će svojim izbornim glasom nešto mijenjati, jer pobogu „šta ja to kao jedinka mogu promijeniti, pošto je sve već ranije dogovoreno“.

Liči malo na krug, okreni-obrni zna se ko je donji. Možemo li mijenjati. Vjerovatno da. U ludom provodu koji nas čeka u narednim mjesecima okrenite se oko sebe i uporedite. Taj krug bi trebao biti mnogo važniji od onog koji vam uporno serviraju neki dobronamjerni anonimusi. I ne zaboravite maske, nije virus jedini koji je opasan. 

Dunja prerodila pa pokrila naziv ulice

0

Iz Savjeta mjesnih zajednica pozvali su korisnike parcela koji se nalaze pored javnih puteva da posijeku živice i drugo rastinje u pojasu puteva, te da održavaju putni jarak u dužini u kojoj se zemljište graniči s putem. Obaveze proističu iz Zakona o javnim putevima RS i odluke o lokalnim putevima, nekategorisanim ulicama, putevima i ulicama u gradskim naseljima, potvrđeno je iz Odsjeka za mjesne zajednice.

Rok za izvođenje ovih radova je kraj avgusta nakon čega će mjesne zajednice sačiniti spisak vlasnika koji nisu izvršili ove zakonske obaveze. A osim živica i rastinja problem može napraviti i kvalitetna voćka koja je ove godine prerodila i rodom, nadvivši se preko ograde dvorišta, sakrila tablu s nazivom ulice. Fotografija na kojoj se jedva nazire plava tabla na kojoj se, tek kad se razmaknu grane i plodovi, može vidjeti da je riječ o ulici Savana Stijepića, stigla nam je u inbox.

Vlasniku dunje situacija je očito simpatična, jer da nije, bar malo bi grane potkresao, ali drugim koji pokušavaju da nađu ovu ulicu i nekog ko tu stanuje ipak nije. U opciji su dvije mogućnosti, da vlasnik shvati da nije na selu, ili da se oni koji na ovo ukazuju malo strpe. Do jeseni i prve berbe. Kakve su nam naravi i prilike, dunjo moja, prije da će biti ovo drugo.   

IMA LI DOBRE VOLJE DA SE NAPOKON UREDI JEVREJSKO GROBLJE U PRIJEDORU

0

Ja danas namjerno ponavljam jednu priču objavljenu prije skoro godinu dana. Znaju odgovorni za priču. Čak je i bilo prostora u budžetu, rekoše. Jbg. Nije bilo volje.
Zar nije pokop mrtvih čin milosrđa? Zar nisu groblja sveta mjesta? Zar ne svjedoči Biblija o važnosti groba kao konačnog mjesta povezanosti ljudskog roda i zemlje?
U ovo predizborno vrijeme, kad svi pljuju jedni po drugima, možda se eto, neko u komunalnom ili nadležnom opštinskom odjeljenju odlučiti pohvaliti nečim pozitivnim. Sitnica. Par sati posla. A značilo bi.
I njima. I vama. I meni. I na ovom i na onom svijetu.
Amin! Amen! Tako neka bude!

Poznajete li vi ijednog Jevreja? Ni ja. U stvari, možda i poznajem ali nemam naviku da ljude legitimišem prilikom upoznavanja. U Prijedoru, doduše, od toga nikakve koristi. Svejedno u tom gradu ne živi niti jedna jevrejska porodica.
Sa glavama u guzicama, kolektivno, stanovnici ovog grada slave vlastite heroje. Nemojte me pogrešno shvatiti. Isto rade i stanovnici drugih gradova ove divne zemlje. Oni koji su ostali…
Na isti način, taj nama najsvojstveniji, pišu se udžbenici istorije. Strastveni nastavnici objašnjavaju ko je koga napao i ko je koga odbranio. Njihovi su loši. Naši su dobri. U nedogled.
Znate li uopšte u kojoj mjeri su prijedorski Jevreji zaslužni za kulturni razvoj grada? Znate li koliko su nastojali da se poistovjete sa dugoročnim interesima grada u kojem mi danas živimo?
Jakob Mevorah, porijeklom iz Beograda, je bio prvi Jevrej koji se doselio u Prijedor. Zapisi kažu da je bio bistar, samosvjestan i pun inicijative. Njegovi sinovi zvali su se Salamon, Jozef i Šandor.
Jedan od najstarijih apotekara u Bosni i Hercegovini, Lujo Hiršman, živio je baš u našem gradu. Dr Moses Šifer koji je studirao medicinu u Beču, Jakov Rajh, činovnik na uskotračnoj pruzi Prijedor – Drvar, Arnold Berger, direktor pilane u Kozarcu, Mihael Fliker, Daniel Štern, Sabataj Levi i David Kabilj, knjižari, krojači, mašinski inženjeri, građevinski tehničari, sudije, profesori…
Svi su bili članovi svih nejevrejskih mjesnih kulturnih, sportskih i dobrotvornih društava. Pomagali su sve njihove akcije, moralno, materijalno i u njima aktivno sarađivali. U gradskoj opštini uvijek su imali po jednog svog predstavnika.
Znate li da je Jakob Mevorah, poštujući djelo i misao Petra Kočića, dočekao pisca sa Zmijanja na prijedorskoj željezničkoj stanici, kada su ga austrijski žandarmi provodili iz banjalučkog u tuzlanski zatvor? Dao mu je novaca, duhana i hrane. Sad znate.
Znate li da tadašnja vlast, a Boga mi, ni sadašnja nešto plaho ne čačka mečku? Za tim ljudima tada niko nije tragao. Možda danas bi. Danas postoji DNK analiza. Šta bi se onda desilo sa najljepšim starim zgradama u Prijedoru, poput one u kojoj je Muzička škola? Ne bih vam znala reći.
Ono što bih voljela postići ovim tekstom je da očistimo ovaj dio groblja. Nije to velik prostor. Voljela bih da ga očistimo na inicijativu onih koji danas presjecaju vrpce, otvaraju kružne tokove, javne kuhinje, slikaju se pored murala i iskaču sa stranica svih mogućih portala.
Znate, mene su učili da se najbolje uči pokazujući vlastitim primjerom. Nadam se i da shvatate da, ne naučite li nas da cijenimo istinske vrijednosti i pokažemo zahvalnost onima koji to zaslužuju, i vaši grobovi bi, za samo par decenija, mogli izgledati ovako…

izvor Črčkarije

Kako Vam u Sanskom Mostu, u apoteci, „mjere“ pritisak ili tlak?

0
foto: Ilustracija

Možete da padnete u nesvijest, možete da izgledate kao neko ko će ovog časa dobiti moždani, ali ako u apoteci koja se nalazi u centru Sanskog Mosta, u glavnoj Prijedorskoj ulici, tražite da Vam izmjere pritisak ili tlak, svejedno je, jer ta usluga je ovdje neizvodljiva.

Dakle naša sugrađanka (ime i prezime poznato redakciji Infoprijedor.ba) zadesila se nekim poslom u ovom gradiću. Priča mi da joj je u jednom trenutku bilo loše, pa je odlučila da u toj apoteci u glavnoj ulici, izmjeri pritisak. Uđe, vidi aparat za mjerenje odmah  do ulaza. No, ne radi, mada to nigdje ne piše. U dnu aparata prorez za žeton, pa dežurnu u apoteci, ne zna se da li je trgovac ili farmaceut (prije da je ovo prvo) zamoli za žeton. Iako u čudu, jer ta usluga se, kad je riječ o apotekama, uglavnom ne naplaćuje.

Ova je odmjeri kao posljednju jadnicu i kaže joj „Nema žetona, aparat ne radi.“ Onda naša sugrađanka „damu„ za pultom puna nade, da u njoj ima nečeg ljudskog, ljubazno upita da li ima još neka apoteka u blizini gdje bi mogla izmjeriti pritisak. Ova joj mrtva ‘ladna odgovara: „Ima jedna kod bolnice i jedna na putu za Ključ!!!“ I ne ometa se, kao da je žena, na kojoj bi i slijepac vidio da joj je loše, tu ušla zbog zabave. „Da, znam, ima ih nekoliko u Prijedoru. Hvala Vam na informacijama jako ste ljubazni“, odgovorila je „humanoj“ dami ova Prijedorčanka, i dobila je odgovor „nema na čemu“ a potom je izašla van.

Zašto ova priča? Pa za nauk, ukoliko se kojim slučajem i u sličnoj situaciji zateknete u Sanskom Mostu, da znate, kako će vam tamo u apoteci u glavnoj ulici „mjeriti“ pritisak ili tlak.

Prijedor
overcast clouds
12 ° C
12 °
12 °
93 %
1kmh
90 %
sri
14 °
čet
14 °
pet
17 °
sub
16 °
ned
17 °