Puna sala djece i penzioner mađioničar. Čovjek u sedmoj deceniji radi dodatni posao, kako bi preživio penzionerske dane. Publika su mu djeca, prostor sala jednog društvenog Doma u okolini Prijedora. Da ne bude zabune nije za džabe, a izvlačenje cvijeća iz šešira, špilova karata, ležanje na staklu i gutanje vatre od koje se u sali prilično zadimilo, majke i očeve je koštalo cijelih pet maraka. Bilo je i sitnih „preskoka“ što se u ni u kom slučaju ne smije zamjeriti domaćem mađioničaru, jer godine nose i po malo sitne senile, ali i pehova kad se flaša, kasnije pretvorena u sitno staklo, nije dala.
Na kraju je sve začinio živi piton i poziv djeci čiji su roditeli kraj predstave čekali u kafani, odmah tu preko puta, da se fotkaju sa zmijom. Ovako, onako, u ruci, oko vrata, kako ko hoće. I to svojim mobilnim telefonom i opet s položenih, još pet maraka. Djedica se pri tom potrudio da odagna i strah od zmijurine, pa je tako za tili čas oko glave pitona omotao selotejp traku da ne može ni milimetar zinuti. I tu je bio i kraj predstave koja je do u tančine oslikala djelić naše zbilje.
Podložak za filmski scenario koji bi rado ukadrirala neka ranije proslavljena filmska imena. Da ne pominjem koja. I stvar izbora, možeš da gledaš ali i ne moraš. Uglavnom djeca su se zabavila, ako jesu, roditelji dušu odmorili u kafani, penzioner mađioničar sretan otišao kući, jer pet po pet, pa se nabere. Do nove predstave i starog jadnog pitona kojeg čeka još po neko lijepljenje selotejpa oko glave. Ako preživi naravno.
Izuzmu li se povremene predstave političara i već sad aktuelna finalna takmičenja za naredne lokalne izbore, mađioničarski trikovi onemoćalog djedice biće luk i voda. Samim tim što traju kratko i cijena im je fiksna. Još samo da pogodite ko je piton u budućoj političkoj priči.
