4.8 C
Prijedor
Četvrtak, 25 Aprila, 2024
Facebook
STAV Stranica 7

STAV

Najnoviji

OTVORITE OČI I POGLEDAJTE OKO SEBE

Objavio
Igor Jauz
-
0

Ovih dana iz glave mi nikako ne izlazi jedno slučajno poznanstvo. Tu, u našoj blizini, na Gradskoj tržnici, dirljiv susret dvije žene. Zagorke (83) i izgledom duplo mlađe Mire koja je, među brojnim prodavcima, uočila baš tu staricu koja umorna i promrzla, s tezge, svojim radom pokušava da sebi i mlađem sinu, inače invalidnom licu, namakne pare za svakodnevno preživljavanje.

Jedan dan Mira je Zagorki donijela jaknu, drugi joj je poklonila svoje rukavice, skinula ih i dala Zagorki, da joj se ruke ne mrznu. U međuvremenu je “počistila” Zagorkin štand. Sve što je starica pješke i na leđima dovukla u Prijedor iz sela podno Kozare, u tren pokupovala. Nije bilo puno, nekoliko hrpica salate, peršuna, sušene jabuke za kompot, priglavci… Samo zato da se starica na pijaci ne bi dalje smrzavala. Nije bilo ni mnogo drame oko ove kupovine, a ni velikih riječi.

Jednostavno, jedna je prepoznala tuđu muku, druga joj se na svoj način, toplim, ali umornim pogledom zahvalila. I otišla. Sutra će opet po ovom minusu na pijacu, iza štanda srećna ako kući donese 10, 20 maraka. Ne žali se Zagorka na život koji ima. Lagano našoj ekipi kaže: “Tako mora, jer drugog izlaza nema.” Vidi se, mučne joj i kamere i novinari. Dosadni smo, ali ipak priča. I Mira je otišla nekim svojim putem. I kad ponovo dođe u Prijedor, opet će vjerovatno do pijace, da vidi da li ima Zagorke. I da ako je tu, opet sve kupi.

Ove priče su rijetke i zato valjda i meni dragocjene. Koliko se često u ovim mučnim vremenima korone, bez nje sad ne ide ni jedna priča, osvrnemo oko sebe. Da pogledamo ljude, da vidimo da li im je teško, kako žive, imaju li kakvu muku, problem koji bi valjalo zajedno pobijediti. Hvata li nas panika od tog da smo sami sebi centar svijeta, a problemi koje imamo poput planine.

Imamo li saosjećanja prema drugim ljudima ili nam je sve manje važno osim nas samih. Saosjećanje sa onim koji u tom trenutku ima manje nego neko od nas, ma kako to naše bilo malo, nije ta roba koju je Mira kupila sa štanda. Znam pouzdano da joj ne treba, kao ni što našoj Zagorki ne treba milost, ali je “knjiga” iz koje bi trebali učiti.

Isključivo oni, koji ovo “gradivo” nisu prešli u rođenoj kući ili na nekoj od životnih stepenica. Vrijedi pokušati, jer osjećaj da si dobar čovjek je neprocjenjiv. Zato, otvorite oči i pogledajte oko sebe. Ako makar negdje prepoznate priču sličnu Zagorkinoj i ne okrenete glavu od nje, ima nade za nas.

M. Zgonjanin

POŠTUJMO BIJELE MANTILE, GURAVA SU VREMENA

Objavio
admin
-
0

U Oštroj Luci ljekara ni za lijeka. U tamošnjem Domu zdravlja dva ljekara za oko 2.000 stanovnika. I kod nas u Prijedoru guravo. Fali ne samo ljekara, nego i medicinskog osoblja. Lako bi da su normalna vremena, ali korona u petoj brzini ne bira. Pa ni ljekare, sestre, tehničare…

Iz službe, kad je riječ o prijedorskoj bolnici dnevno “ispada” i po nekoliko zdravstvenih radnika. Slično stanje i u Domu zdravlja. Imamo li razumijevanja. Čini mi se da nemamo. Svakom njegova muka najveća. Od ljudi u bijelom očekujemo čuda, osmijeh, strpljenje, razumijevanje, čarobni štapić, a mi pritom (bar većina nas) ne nudimo ništa od svega tog. 

Na udaru nervoznih pacijenata nedavno se našla i naša novinarska ekipa.  Vrijeđali ih, omalovažavali, sprečavali prolaz. Kao da smo s kamerom u Dom zdravlja hrupili iz zajebancije, na snimanje koncerta ili u neku od prepunih kafana, a ne u želji da uradimo posao. Mi ćutali, ljudi vrijeđali. Navikne se čovjek i na uvrede, pogotovo u takvim situacijama, jer svađa bi samo bila loš začin, na i onako neukusnu čorbu.

Po povratku smo se naslušali komentara djevojke koja je naglas u prolazu dobacivala “da gužvi ne bi bilo da ljekari i sestre rade”. “Ne rade ništa”, komentarisala je u vazduh. Nepotrebno, višak, bezobrazno ili kratko šta reći na glupu opasku, jer odavno sam naučila da ne komentarišem tuđe gluposti ili slušam budale. Čini mi se da smo uz opasku da je omikron brz kao zec zaboravili još i na preporuke, da nam se valja malo distancirati, da ne moramo svi za isti sto, da druženje može i uz masku i da prve simptome valja prijaviti, a ne dijeliti kao bombone. 

Šta zaključiti osim da smo neozbiljni i to se nastavlja, a na to sam da se ne ponavljam, jer to nisam radila ni u školi, natuknula i u prošlom stavu. U pamet se, što bi rekli mudri ljudi, jer dok ovo pišem gledam samo jedan od podataka, taj da je u RS u samo 24 časa zabilježeno rekordnih 852 slučaja korone. I ne bi me ta priča ni malo pogodila, da se od korone ne umire i da smo za kratko vrijeme izgubili jedan mali grad…Pretužno.

Nema te vage koja na jednom tasu može izdržati toliku količinu tuge, a na drugom to da smo kad je ovaj virus monstrum u pitanju samo mi mjera i niko više. I to do trenutka dok se ne pojavimo u nekoj od čekaonica zdravstvenih ustanova. Tad je sve do bijelih mantila, sreće i Boga, pa malo razumijevanja i ljubaznosti nije na odmet.

M. Zgonjanin

JOŠ DVA DANA DO NOVOG KORONA RULETA

Objavio
admin
-
0

Obilazim ovih dana apoteke po gradu. Dobar dan, imate li kućni test na koronu? Uvijek isti odgovor: “Nema, razgrabljeno. Jedan je jutros kupio 30 komada”, kaže mi u povjerenju apotekarka. Ne pitam za koga, jer ja bih samo jedan. Da mi se nađe, zlu ne trebalo.

Ukoliko me i pored bustera “dohvati”, jer više ne znaš ni ko ti je kontakt, ni gdje možeš da zakačiš virus koji očito je, voli minus. Nema pravila. Društvo s kojim sam slavila novu na trgu, uz tamburaše i vino, je pozitivno, pola firme je pozitivno, kolega s kojim sam dežurala za vikend je pozitivan, moj dobar drug jedva diše. Teška, obostrana upala pluća. Pokušavam da ga utješim, ali plaši me kako govori, nije onaj stari, ma ni blizu.

U sebi brojim dane, tri do pet, kad prođe posljednji u nizu, tiho ponavljam, “opet si se provukla”. Do kad ne znam. Kolektivno smo zaboravili na ostale bolesti, onko-pretrage radim u hodu, privatno, po Domu zdravlja jurim recepte. Danima. Nervozni pacijenti, ljekari i medicinsko osoblje baš umorni. Oni koji nisu pozitivni rade po dvije smjene u nizu. “Danas 175 pacijenata”, kaže mi s osmijehom u očima moja porodična. Draga mi je onako nasmijana.

Nema predaha, praznični januar napunio je ambulante. Kišemo, kašljemo, guramo se, u nekim imaginarnim redovima stoji se i po nekoliko sati. Psovka je obavezna, priča mi žena koja je tamo otišla zdrava zbog bolesne kćerke, a danas i ona jedva govori. Boli je grlo, ima temperaturu. Možemo li se dozvati pameti i kao opciju prizvati malo razuma. Teško, vrijeme četvrtog talasa nam ne ide na ruku, ali zato idu pametovanja da se ne treba vakcinisati, zaštititi ili šta već. Lični izbor, odavno to više ne komentarišem, ali čemu onda nervoza, naguravanje, prijetnje, ludilo…

Tog ni u bolesti ne manjka, a tu smo gdje jesmo. S navikama koje ne mijenjamo. One su poput kaputa kojeg ogrćemo u želji da prikrijemo vlastite mane, taštine, komplekse, pa i sreću i radost, jer nikad ne znaš ko ti ih može ogaditi. LJudi smo, valja to uvijek imati na umu. I ne filozofirati, već igrati ako znaš. Prestati s bilo kakvim računima, pa i onim ko je tvoj, a ko nije. Na kraju se uvijek, ali baš uvijek preračunaš, oliti ga zajebeš.

Ma kako ti matematika išla od ruke. Još dva dana do novog testa i još jednog korona ruleta. Ko zna možda se opet izvučem.

M. Zgonjanin

VUKOVE RUKE BRIŠU BOL

Objavio
D. Stojnić
-
0

Vuka Mladena Gvozdena, doktora prirodne medicine i kiropraktičara, upoznao sam sasvim slučajno. Jedan nespretan pokret i užasna bol u donjem dijelu kičme. Tako je počelo jutro. Mislio sam da će proći samo od sebe, ali nije. Bilo je sve gore. S mukom sam se dovukao do trgovine, gdje mi je jedna od radnica rekla „da probam da odem kod Vuka“.

Kaže pomogao joj, a bila je u sličnoj situaciji. Odlučim da je poslušam. Nepovjerljiv prema svemu što nije zvanična medicina, odem, čovjeku s dobrom dozom sumnje da mi može pomoći objasnim šta me je snašlo i nakon nekoliko minuta istezanja i krckanja, ustanem kao nov. Stojim na nogama. Ne vjerujem. Oduševljen. Kasnije sam tretman još jednom ponovio i opet isto, bol je nestala bukvalno u trenutku.

I dalje ne mogu da objasnim kako, ne znam šta je čovjek uradio, ali problema s kičmom više nije bilo. Pa ni mog nepovjerenja prema njegovom znaju.

Kasnije sam sličnu priču čuo od mnogih i slične zaključke, da im je Vuk Mladen pomogao. Pa i onim najskeptičnijim kojim je trebalo vremena i vremena da ga potraže. Za nas laike bitno je da više ne boli, da smo pokretni, a Gvozden ozbiljno kaže da je prednost kiropraktike ta što prirodnim putem za kratko vrijeme može da se otklani uzrok boli, pritisak na nervni sistem.

– Prvenstveno paralelni koji generalno daje simptome u rukama, nogama, vratu, kičmi, ponekad čak i ponekim organima. Naročito kod raznih ukliještenja, pomjeranja, dislociranja pršljenjova – kaže Vuk Mladen.

Isključiv je u priči da ne čini čuda i nemoguće već da samo primjenjuje ono što je naučio.

– Tako je, čista nauka. I po meni sve vrlo jednostvano. Suština je u tom da me pacijenti poslušaju, a cijela metoda traje jako kratko, tek nekoliko minuta. I neposrdno nakon terapije vidljivi su efekti. U to su se, mogu to slobodno reći, mnogi uvjerili, jer svakodnevno dobijam povratne informacije od onih kojim sam pomogao kad im je to najviše trebalo – kaže Gvozden i ističe da nije laik u svom poslu kojim se intenzivno bavi od 2013. godine, a u Prijedoru posljednjih godinu i po dana od kako se vratio sa studija.

– Na kraju bitan mi je rezulat i to da pomognem ljudima. Mnogi mi dolaze i traže pomoć, od rekreativaca, penzionera, zaposlenih ljudi, do aktivnih sportista… Mislim da nam svima treba kiropraktika. Pa čak i meni i čini mi se da ću morati nekog obučiti da i meni pomogne, bar jednom u šest mjeseci – kaže s osmijehom Vuk Mladen i dodaje da je njemu lično najdraže kad ljudi sa stola nakon tretmana ustaju bez boli i bez problema zbog kojih su na kraju i došli kod njega.

infoprijedor.ba

PROĐE JOŠ JEDNA NEDJELJA…

Objavio
admin
-
0

Slobodan Javor je novi gradonačelnik Prijedora. I to je notorna činjenica, ma kako nekom to odgovaralo ili ne. Izborna kampanja, koja je bila takva kakva jeste, mislim na onu nadasve “zanimljivu” na društvenim mrežama je, Bogu hvala, iza nas. I ne ponovila se, mada sumnjam da neće, već na Opštim izborima. Jer, zainteresovanih koje gledam po objavama iz ove prethodne, uvijek ima.

Kad kafanu ili neko slično mjesto zamijeniš za viral, ubijeđen da si najpametniji, najmudriji, da ne griješiš, jednostavno da si divan i neponovljiv, a krivce za poraz, iako si dao sve od sebe da izborna trka uopšte počne, tražiš u nekom drugom, a ne u ličnim greškama, onda logikom slijedi prst na čelo.

Ako postupak s prstom na čelu potraje, možda taj neko i zaključi da je u toj izbornoj hajci možda osim što je bio sredstvo vjerovatno bio i glup. I povuče se na opštu sreću. S društvenih mreža mada se i na ulici ovih predizbornih dana moglo čuti baš sve i svašta. Ali i vidjeti, jer su u Prijedor u tih 15 dana mnogi dolazili, iz Bijeljine, Trebinja, Banjaluke, pričali kratko neke svoje priče i odlazili. Neki samo zbog kafe i ispostavilo se nakon finiša, loše projektovane podrške. No, neka i njih, bar kao turista. Valja ugostiteljima i ta neka marka.

U međuvremenu kampanju su po malo analizirali politički analitičari, a sasvim malo zbunjeni narod, jer odavno se ne servira u tanjir. To valjda znamo. Ruku na srce kandidati, bar oni koji su izlazili u javnost, bili su sasvim korektni. Neko će se vjerovatno baviti i izlaznošću birača na izbore. U Prijedoru je to nešto više od 30 odsto.  I vjerovatno očekivano. Rezon da je nedjeljom možda bolje prespavati budućnost, a poslije sve redom kritikovati zbog nečeg što je uradio ili radi, odavno je rezon političkih apstinenata. I oni nisu bili neka novost ni na ovim Prijevremenim izborima. 

Nešić je uz konstataciju “da je muški priznati poraz” Javoru čestitao pobjedu, isto je uradio i protukandidat Predojević, a dobra priča je da su Javor i Predojević, pobjednik i poraženi, na ovim izborima, tri dana nakon finala u viteškom maniru zajedno popili kafu. To je praksa civilizovanih ljudi. Drugi iz opozicionog bloka kafu s pobjednikom nisu pili, a nisu ni lično čestitali. Možda nije bilo vremena.

M. Zgonjanin

1...678...27Stranica 7 od 27
Kako je većina lokalnih informativnih portala na domaćem web-u vezana za određene političke subjekte i njihove ciljeve, odnosno neobjektivna prema svojim krajnjim korisnicima, odlučili smo se za nešto potpuno drugačije. Upravo zato je InfoPrijedor prvi nezavisni portal grada Prijedora, koji će potpuno objektivno i transparentno informisati javnost o događajima i dešavanjima iz prijedorske regije.
Kontaktirajte nas: redakcija@infoprijedor.ba
© www.infoprijedor.ba