U PRIJEDORU SNIMLJEN “PJEŠČANI VIHOR” (VIDEO)

0

U Prijedoru se danas na parkingu kod TC “Tropic” na Urijama pojavila relativno rijetka atmosferska pojava – pješčani vihor, eng. Dust devil. Pojavljuje se uvijek za vrijeme stabilnog i vedrog vremena.

Naime, vrtloženje pjeska i sitnijih laganih stvari (kao na primjer sijeno, lišće, odbačeni papir i kese, tende i suncobrane) nastaje zbog mikro razlika u vazdušnom pritisku.
Tačnije, onog trenutka kada se džep vrućeg vazduha koji se nalazi blizu površine naglo podigne kroz viši hladniji sloj vazduha te tako stvori uzlaznu struju a ako su uslovi idealni uzlazna struja počinje da se rotira. Kako se ubrzano podiže stub vrućeg vazduha on se rasteže okomito čime se masa pomiče bliže osi rotacije. Sve više vrućeg vazduha usmjerava se prema vrtlogu da bi zamjenilo onaj koji se uzdiže prema gornjim vazdušnim slojevima.

Kad posmatramo pješčani vihor, vidimo kako se vazduh tj prašina kreće prema gore i ujedno u krug.

Kako god se vrući vazduh podiže tako se i hladi te gubi plovnost i prestaje rasti u visinu. Dok se podiže, vihor istiskuje vazduh koji se ispušta izvan jezgre vrtloženja. Ovo vraćanje hladnijeg vazduha djeluje kao ravnoteža prema vanjskom obodu vrćeg dijela vazduha kojeg potiče na reakciju, okretanje, vrtlog te se tako sistem vihora održava stabilnim.

Vihor se može kretati po obližnjim izvorima vrućeg površinskog sloja.

Ova pojava može biti izuzetno opasna za vrijeme šumskih požara kada se pretvara u vatreni vihor (eng. firenado) a ako li se pak pojavi zimi po snijegu i vedrom vremenu, što je krajnja rijetkost (snownado).

Kako se raspoloživi vrući vazduh u blizini površine usmjerava prema vihoru na kraju će usisati sav okolni hladniji sloj vazduha. Kad se to dogodi, dramatično nestaje, raspršava se u nekoliko sekundi.

Pogodna mjesta za nastanak sem šumskih požara su prije svega ravan, neplodan teren, pustinja, pijesak ili asfalt ma da nije rijetkost na poljima sa skupljenim sijenom (ostatak trave nakon košenja je obično spaljen, sasušen).

Temeljni faktor održivosti pješčanog vihora je ekstremna razlika u temperaturi između vazduha pri površini i u gornjem sloju.

Dakle, nema razornu moć kao tornado a narodni naziv je “đavolji kovitlac”. U nekim krajevima su vjerovali da je u pitanju ples vila a u nekim đavola.

Autor teksta Kristijan Vujčić, lovac na oluje
Video snimak objavljen sa pismenim dopuštenjem autora, izvor videa: Bosnia Storm Chasers zajednica

Od starog novinskog papira pravi kuće, satove, cipele…

0

Nisvet Semanić (65) iz Nove Orlovače bavi se neobičnim hobijem u kojem od papira, ljepila i boje pravi raznorazne ukrasne predmete do replika starih kuća. Hobi nije skup, jer kao materijal koristi papir, stari novinski, ali traži dosta strpljenja i preciznosti kako bi ono što radi bilo što vjernije originalu. Hobijem krati vrijeme u dugim zimskim noćima, a posebno mu je drag “Lovac”, jedna od najstarijih prijedorskih građevina koja se i danas nalazi u Starom Gradu. Za izradu ove makete Nisvetu je trebalo 15 dana.

–Unutra je i sijalica pa moj “Lovac” noću svijetli. Ovo je bila prilično zahtijevna maketa, za ostalo što radim obično mi treba manje vremena, dva do tri dana najviše – objašnjava Semanić.

Dugogodišnji vozač po zanimanju ne zna odakle mu tolika ljubav prema papiru, koji mota u rolice od kojih nastaju okviri za satove, tanjiri, košare za voće, pa čak i cipele…

– Ovom hobiju sam se posvetio slučajno, tako što sam htio da iskoristim novine koje moji ukućani pročitaju i nakon tog bace. Ideja ne manjka, nižu se jedna za drugom. Sve može biti lijep poklon i još ljepši ukras – kaže Nisvet i dodaje da su njemu lično najljepši  i oni najšareniji  predmeti koje je napravio.

Po profesiji je vozač, pa je navikao na preciznost i strpljenje što je preduslov za bavljenje jednim ovakvim hobijem.

– Spojio sam ugodno i korisno, ostvario želju da napravim nešto neobično i za sve to iskoristio materijal koji bi inače bacio. U mojim predmetima stari novinski papir živi svoj drugi “radni vijek”- kaže  Semanić.

U posljednje vrijeme zauzet je gradnjom mlina, istog onog koji se nalazi na rijeci Sani u naselju Čarakovo. Mlin nije od novinskog papira, već od grančica koje ovaj majstor reže, boji, lijepi i slaže jednu do druge. Replika mlina biće ubrzo gotova, a Nisvet otkriva da će je pokloniti jednom svom prijatelju.

„VUK„ SKLOPLJEN OD FIĆE I DIJELOVA ČAK SEDAM AUTA (foto)

Ratko Vukmirica (64) iz Prijedora vozački je položio prije tačno 46 godina. Tada je, kako priča provozao i svoje prvo auto, slatku malu i u to vrijeme popularnu „peglicu“.

– Potpuno novu. kad sam pošao u vojku prodao sam je, a po povratku sa služenja vojnog roka kupio sam sebi “ladu”. Tad su je zvali „žiguli“. Bila je 71. godište i ja sam je baš momački vozao – prisjeća se Ratko svojih prvih ljubimaca, četverotočkaša. 

U to vrijeme imao je samo jedno auto, a danas u svojoj 64-oj ima tri. Donedavno je imao i pet, ali odlučio je da ova tri ostavi. Kaže, zavolio sam ih.

Riječ je o pravim oldtajmerima, “opel rekordu” olimpija iz 58. godine, BMW Isetta 60-to godište i jednom auto koje je njegov ručni rad.

– Od “fiće” sam napravio auto koje sam želio. Slično je staroj “Olimpiji”, pa i starom “Mercedesu”, uglavnom retro u potpunosti – kaže Ratko. U “fiću” je ugradio dijelove sedam-osam vrsta automobila.

– Po auto otpadima sam tragao za dijelovima. Pitaju me, šta tražim, a ne mogu im objasniti. Znam samo da tek kad ugledam to nešto što sam zamislio, da je to, to. Uglavnom „špijao“ sam, tražio i nalazio ono što mi treba. Kako bi se sve ukomponovalo u tu moju viziju kako bi volio da taj moj automobil izgleda. Imao sam i crtež tog mog zamišljenog auta. Sjedio sam u kafiću i nacrtao ga. I tako sam ga i napravio, u originalu – objašnjava Ratko nastanak svog „ljubimca“.

Original je dobio i originalno ime „Vuk“. Ratko kaže da je trebalo vremena, da Vuk „prohoda“, pa je cijela priča potrajala skoro dvije godine.

– Toliko sam hodao po otpadima i tražio te moje u glavi zamišljene dijelove. I sklapao ih. Nekad sam malo i pauzirao, po dva dana, a onda treći, opet u potragu za dijelovima. Sastavljao sam ih u garaži kod kuće – priča Ratko.

Dodaje da je manje problema imao da napravi oldtajmera, nego da ga registruje. Danas jednostavno nema nikakve zakonske klauzule o samogradnjama, nekim preradama. Imao je sreću da ga prije novih zakonskih rješenja registruje i to kao modifikvanu  školjku.  

– Malo sam razmicao točkove, malo pomicao štelove, da to mogu zaklopiti, da sve ima neki sklad. U tom je bio sav fazon. Kad sam ga prvi put provozao po gradu bilo je kao da je cirkus došao u Prijedor.  Svi bi da ga bolje vide, pitaju me „ljudino šta je to?“ a ja odgovoram  to je „RR“. Pitaju opet da li je “Rols Rojs”. Kažem nije, već ručni rad. To je sedam automobila u jednom. Odvezao sam se s tim mojim oldtajamerom i u Banjaluku – s osmijehom priča Ratko.

Imao je i ponuda da ga proda.

– Jedan je želio da ga kupi kćerki, koja nije željela ni jedno drugo auto, osim ovog. Mislili su da ga mogu uzeti za 300 maraka, a kažem im da treba najmanje 2.000 maraka kapare, pa tek onda da razgovaramo o cijeni. Ako ništa drugo, pod njim sam ležao dvije godine. Navalio i neki djed da mu prodam jedan od svojih oldatjmera, nudi mi kao 800 maraka, a ja ga pošaljem da dobro pogleda po pijaci, pa da za te pare sebi nešto nađe. Nešto što mu priliči – kaže Ratko.

Njegovi oldatajmeri imaju svoju cijenu.

– Oni koji vole stara i ovakva auta mogu da dođu. Lako ćemo se dogovoriti i popraviti što treba. Najviše volim kad te automobile sam sredim, a oni koji se razumiju u oldatajmere, pogotovo ljudi sa Zapada, znaju koliko vrijede – kaže Ratko.

U Zagrebu ga je dok je vozio jednu bubu, napravljenu po „starinski“ zaustavio policajac koji ga je pitao o kakvom je automobilu riječ.

– Objasnio sam mu da zaista vozim „bubu“ koja je izgledala kao Fap 13 s onom svojom „njuškom“, a on je nakon zagledanja samo konstatovao“ „svaka ti čast“. Tako i s ovim mojim fićom, na njemu ima svakakvih dijelova. Od „bube“ su blatobrani, prednja „njuška“ je od Fapa 13, zadnja od dajca, kamiona, točkovi od citroena i svaki je po sedam centimetara izbačen vani, prednja osovina je pomaknuta i dodano još prednjeg dijela od drugog fiće, volan sam produžio s nekim kardanima, stavljao i neke dijelove od juge, ravnao krov, grijanje od renoa 4, ima i dijelova od citroena… I sve odlično ide, nema greške. Osnova je najobičniji fićo, a s vana to niko ne bi pogodio – kaže Ratko.

Svojevremeno je pravio i fiću kabrioleta. Priča da je njegov drugar u tom autu držao kokoši.

– Pitao sam ga za tog fiću da mi ga proda, a on kaže da će mi ga dati za turu šljunka. To sam ispričao jednom novinaru koji je stavio naslov „Od kokošinjca do fiće kabrioleta.“- kaže Ratko koji auta dopravlja, mada je po struci građevinac, već 40–tak godina.       

Bračni par umro u razmaku od nekoliko sati nakon 8 decenija zajedničkog života (VIDEO)

0
FOTO: WLWT/YOU TUBE/SCREENSHOT

June i Huberta Malicote, bračni par iz Amerike, preminuli su u samo nekoliko sati razmaka nakon 79 godina zajedničkog života.

Ljubavna priča završila je prošle sedmice nakon gotovo osam decenija braka, a oboje su imali po 100 godina.

Njihov 76-godišnji sin Sam ispričao da se njegova majka teško razboljela nakon Dana zahvalnosti, pa je smještena u hospicij.

Huberta je to slomilo, pa je ubrzo i sam završio na istom mjestu.

– On se samo raspao – kazao je njihov sin Sam.

Dijelili su sobu u hospiciju, gdje su zajedno proveli pet dana bez svijesti.

Oko 21 sat 30. novembra Hubert je preminuo u snu.

Prema riječima njegovog sina Sama, uzrok smrti je “slomljeno srce”. Samo 20 sati kasnije, oko 18 sati 1. decembra, i June je umrla.

– Otišli su zajedno. Tužan sam, ali ne bih trebao biti. Ko bi mogao očekivati takav život – kazao je Sam. June i Huberta upoznali su se 1941. godine u crkvi, a vjenčali se godinu dana kasnije. Imaju troje djece i sedmero unučadi i 11 praunučadi. U junu ove godine dali su intervju u kojem su otkrili da se nikada nisu ozbiljno posvađali.

Srpskainfo

Udarni talas sa Tonge poslije vulkana stigao i do Republike Srpske

0

Poslije jake vulkanske erupcije 15.januara u 5 časova ujutru kod ostvra Tonga u južnom Pacifiku, “udarni talas” se proširio atmosferom.

“Udarni talas registrovan je u Evropi u večernjim satima, preko 15 časova poslije vulkansne erupcije na udaljenosti od čak 17,000 -18,000 km”, objavio je Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske, prenosi RTRS.

Udarni talas je registrovan u vidu nagle promjene vazdušnog pritiska u kratkom vremenskom periodu.

Većina evropskih meteoroloških službi je registrovala naglu promjenu pritiska za oko 2-3 mb u večernjim satima 15.januara.

Promjena pritiska je registrovana i na stanicama Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske u periodu od 20 do 22 časa kada je došlo do naglog porasta, a zatim i pada pritiska za oko 2 mb.

Ova neobična i rijetka pojava nije uticala na vremenske prilike.

izvor: Mondo