Ogroman “potencijalno opasan” asteroid, veći od Ajfelove kule, ući će 11. decembra u Zemljinu orbitu, saopštila je Američka svemirska agencija NASA.
Asteroid u obliku jajeta nazvan “4660 Nerej”, dugačak 330 metara, ućiće u Zemljinu orbitu brzinom od 23.700 kilometara na čas.
Očekuje se da će asteroid proći na izvjesnoj udaljenosti pored Zemlje, ali će ipak biti bliže nego što je neki asteroid bio u poslednjih 20 godina.
Nerej, nazvan po staro-grčkom morskom bogu, najstarijem sinu personifikacije Zemlje, boginje Geje, biće udaljen oko 3,86 miliona kilometara, što je oko 10 puta više od udaljenosti između Zemlje i Meseca, piše portal Lajv sajens.
Iako zvuči kao veoma velika razdaljina, to je prema kosmičkim standardima, na korak od naše planete.
NASA označava svaki svemirski objekat koji se nalazi u krugu od 193 miliona kilometara od Zemlje kao “objekat u blizini Zemlje”, a svaki objekat koji se brzo kreće unutar sedam i po miliona kilometara, kao “potencijalno opasan”.
Astronomi pažljivo prate tako označeni objekat, tražeći bilo kakvo odstupanje od predviđene putanje, koje bi ih moglo dovesti na kurs Zemljine putanje i eventualnog sudara.
Prema predviđanjima NASA, Nerej će se sledeći put približiti Zemlji 2. marta 2031, zatim novembra 2050. i 14. februara 2060. godine, kada bi mogao prići na blizinu od skoro 1,2 miliona kilometara.
Iako je već zagazio u desetu deceniju života, Zikrija Bilalbegović (92) iz Sanskog Mosta, najstariji je aktivni vozač u ovome gradu, a vjerovatno i na području Unsko-sanskog kantona, pa i šire. Ovaj vitalni starac kaže kako je prije nekoliko dana obavio sve potrebne ljekarske preglede te da je vozačku dozvolu produžio za još dvije godine.
„Prije nego što mi produže dozvolu, odem kod nekoliko ljekara. Provjeravaju mi vid, sluh, reflekse i sve ono što je potrebno da bi čovjek vozio kola. Malo sam ljut, jer su mi ranije produžavali dozvolu za tri godine, a sada kažu da ne može“, objašnjava Bilalbegović, te se prisjeća kako je vozački ispit položio sada već daleke 1957. godine.
“Od tada neprestano drugujem sa volanom, a čitav život sam proveo radeći kao trgovački putnik, što znači da sam stalno bio na putu. Preduzeće u kojem sam bio zaposlen, imalo je kooperante širom Evrope, pa sam dobro upoznao evropske puteve. Vozio sam i u Engleskoj i Kanadi, gdje sam boravio za vrijeme izbjeglištva“, ističe Bilalbegović.
On vodi urednu evidenciju o automobilima koje je posjedovao i kaže kako je opel vektra, koju sada vozi, 23. po redu automobil u njegovom životu.
„Imao sam fiću, stojadina, renoa, mercedesa, pežoa, golfa, a najviše opel rekorda, promijenio sam ukupno devet modela tog auta. Nekako, vodio sam računa da, kada pređem nekih 70 hiljada kilometara, promijenim automobil“, kaže Bilalbegović. Saobraćajnih udesa, prisjeća se, nikada nije imao, iako je prema vlastitim procjenama prešao oko milion i po kilometara.
Ipak, kaže kako se naplaćao kazni za brzu vožnju, jer je u mladosti volio da stisne po gasu.
„Kada sam ja postao trgovački putnik, tog zanimanja nije bilo puno u Jugoslaviji. Tada su se morale učiti i neke osnovne stvari o automobilu, kako obaviti sitne popravke ili prepoznati krupniji kvar. Tako sam naučio mnogo o automobilima, a najviše o tome kako ih održavati i servisirati“, objašnjava starac.
Ipak, kaže kako je svjestan da više nije mladić u najboljim godinama i zbog toga za volanom, kako godine odmiču, provodi daleko manje vremena. Dodaje kako bi u životu mogao bez mnogo stvari, ali ne i bez automobila, pa svog ljubimca redovno koristi i u trenucima kada je potrebno obaviti kupovinu ili neki sitni posao u gradu.
„Samo moram reći da više ne jurcam kao nekada, najviše vozim u trećoj, u petu nikad ne prebacujem, što je sigurno, sigurno je“, uz smijeh završava priču Bilalbegović.
Svi znamo za praznovjerje vezano za prolazak ispod ljestvi, ali ovaj neobični slučaj mještane prijedorskog naselja Krivaja brine iz sasvim drugog razloga.
Snalažljivi mještani su “pijanu banderu” koja prijeti da se sruši podbočili ljestvama, ali naglašavaju da su veoma zabrinuti jer nadležni danima ne rješavaju problem.
– Ugroženi su mještani jer se mora proći ispod kablova i bandere, pogotovo djeca koja pješače do autobusa – kaže čitateljka Srpskainfo.
Američka Administracija za okeane i atmosferu objavila je danas upozorenje na geomagnentu oluju koja stiže sutra nakon solarne erupcije na Suncu, koje je izbacilo oblak naelektrisanih solarnih čestica u pravcu Zemlje.
Očekuje se da će se efekat jučerašnje erupcije na Suncu osjetiti sutra na Zemlji i mogao bi da poremeti rad osjetljivih uređaja, upozorila je i laboratorija ruskog Instituta za fiziku pri Akademiji nauka.
Laboratorija navodi da je ovo bila možda najveća solarna erupcija u posljednjih nekoliko godina i da je zabilježeno 14 pojedinačnih izboja, prenio je Sputnjik.
Istraživači navode da su skoro svi izboji zabilježeni u istom području Sunca, poznatom kao region broj 2887, i da je ove sedmice formirano oko 30 tačaka sa snažnim magnetnim emisijama.
Gotovo da nema stanovnika Donje Ravske i okolnih sela koji nisu čuli za čuvenu lipu, koja je decenijama simbol ovog sela. Kako zbog njenog izgleda, tako i zbog priča koje krije. Ni zub vremena joj ništa nije mogao. Koliko je tačno stara, niko sa sigurnošću ne zna, ali ako je suditi po obimu koji iznosi pet metara i 40 centimetara i prečniku od metar i 80 centimetara, sigurno broji i nekoliko vijekova.
Tihomir Tomaš za “Kozarski vjesnik” kaže da je stara lipa u dvorištvu njegove kuće simbol ove porodice. “Kad bi mogla da priča, lipa bi nam mnogo toga mogla ispričati. Čitavu istoriju ovih prostora, jer je stara više stotina godina. Razgovarao sam sa ljudima iz struke koji kažu da te dimenzije govore da je ovo drvo staro oko 700 ili 800 godina. Da je i 300 bilo bi zadivljujuće”, kaže nam Tihomir.
Lipa je svojevremeno bila šuplja. U nju su mogla da ulaze djeca, ali je kasnije taj otvor zarastao. Strahujući da se ne rascijepi, Tomaši su je vezali, udarali klanfe kako bi je učvrstili i produžili joj vijek.
“Danas ovo drvo izgleda stabilno. Ogranke smo joj prevršavali kako je ne bi vjetar slomio. Želimo da je sačuvamo, da nadživi i našu generaciju, jer je ova lipa simbol naše porodice, ispod koje smo se svi znali okupljati. Imali smo mi prije dvije godine skup Tomaša. Upravo ovdje ispod ovog drveta. Posljednje dvije godine zbog korone nismo se sastajali, ali uvjeren sam da ćemo iduće moći ponoviti taj skup”, priča Tihomir.
KAD BI MOGLA PRIČATI, OTKRILA BI MNOGE TAJNE
Staru lipu u Tomašima, ovakvu kakva je, pamti i Tihomirov stric, osamdesetogodišnji Milutin. “Ispod nje je bila klupa i sto. Djed bi sjedio za stolom i naređivao ukućanima šta će ko da radi. Ta slika mi je i danas u glavi. Djeda nema, nema ni klupe, ni stola, ostao je samo njegov štap kojeg čuvamo, i naravno lipa ispod koje danas sjede druge generacije”, priča Milutin koji se još uvijek vrlo dobro osjeća i kako kaže, može da radi sve poslove kao i ranije, doduše sporije i teže, ali ipak dovoljno da privrijedi.
U svojim Tomašima, ovaj starina, provodi penzionerske dane. Ovdje mu je, kaže, prelijepo. Mnogo ljepše nego u gradskoj vrevi. “Supruga i ja imamo stan u Prijedoru, ali najviše vremena provodimo ovdje u Tomašima, na starom ognjištu. Ovaj mir i ovu ljepotu ne može ništa zamijeniti”, kaže Milutin.
LIPA OSTALA USAMLJENA
“U ovom domaćinstvu i u čijem dvorištu je lipa, nekada su u zajednici živjela 32 člana. Danas je sve pusto. Ostala je stara kuća, stara preko stotinu godina i ova lipa. Vrijeme čini svoje. Svako svojim putem. Danas ovdje, od tolikog broja ukućana, jedini smo moja žena i ja, a ovdje dolazi i moj sinovac Tihomir”, priča nam Milutin.
Sem hladovine koja godi u vrelim ljetnim danima, stara lipa Tomašima služi i za ubiranje lipovog cvijeta, kojeg Milutinova supruga Milena redovno bere i suši za čaj.
“Svake godine berem lipov cvijet i sušim ga za čaj. To mi je ne samo potreba nego i navika otkad sam došla u ovu kuću. Ispod ovog drveta mnogo se toga dešavalo. Ono je ispratilo sve radosne, ali i tužne događaje u Tomašima. Možda je od svega toga najtužnije to što je drvo ostalo usamljeno. Što više ispod njega nema dječije graje”, priča nam Milena.
Pored lipe u zaseoku Tomaši postoji još jedna zanimljivost. Naime, nedaleko od ovog domaćinstva nalazi se izvor, a pored njega i kamen Kraljevića Marka, visok jedan metar. Kako je nazvan po ovom mitološkom junaku niko ne zna, ali postoje predanja da je u vrijeme turske vladavine na ovom području živio nekakav beg. Čak postoje i ostaci njegove kuće, ali se ne zna njegovo ime. Vjerovatno je, u vezi s tom činjenicom i kamen na ovdašnjem izvoru dobio ime – kamen Kraljevića Marka.
