U Prijedoru se danas na parkingu kod TC “Tropic” na Urijama pojavila relativno rijetka atmosferska pojava – pješčani vihor, eng. Dust devil. Pojavljuje se uvijek za vrijeme stabilnog i vedrog vremena.
Naime, vrtloženje pjeska i sitnijih laganih stvari (kao na primjer sijeno, lišće, odbačeni papir i kese, tende i suncobrane) nastaje zbog mikro razlika u vazdušnom pritisku.
Tačnije, onog trenutka kada se džep vrućeg vazduha koji se nalazi blizu površine naglo podigne kroz viši hladniji sloj vazduha te tako stvori uzlaznu struju a ako su uslovi idealni uzlazna struja počinje da se rotira. Kako se ubrzano podiže stub vrućeg vazduha on se rasteže okomito čime se masa pomiče bliže osi rotacije. Sve više vrućeg vazduha usmjerava se prema vrtlogu da bi zamjenilo onaj koji se uzdiže prema gornjim vazdušnim slojevima.
Kad posmatramo pješčani vihor, vidimo kako se vazduh tj prašina kreće prema gore i ujedno u krug.
Kako god se vrući vazduh podiže tako se i hladi te gubi plovnost i prestaje rasti u visinu. Dok se podiže, vihor istiskuje vazduh koji se ispušta izvan jezgre vrtloženja. Ovo vraćanje hladnijeg vazduha djeluje kao ravnoteža prema vanjskom obodu vrćeg dijela vazduha kojeg potiče na reakciju, okretanje, vrtlog te se tako sistem vihora održava stabilnim.
Vihor se može kretati po obližnjim izvorima vrućeg površinskog sloja.
Ova pojava može biti izuzetno opasna za vrijeme šumskih požara kada se pretvara u vatreni vihor (eng. firenado) a ako li se pak pojavi zimi po snijegu i vedrom vremenu, što je krajnja rijetkost (snownado).
Kako se raspoloživi vrući vazduh u blizini površine usmjerava prema vihoru na kraju će usisati sav okolni hladniji sloj vazduha. Kad se to dogodi, dramatično nestaje, raspršava se u nekoliko sekundi.
Pogodna mjesta za nastanak sem šumskih požara su prije svega ravan, neplodan teren, pustinja, pijesak ili asfalt ma da nije rijetkost na poljima sa skupljenim sijenom (ostatak trave nakon košenja je obično spaljen, sasušen).
Temeljni faktor održivosti pješčanog vihora je ekstremna razlika u temperaturi između vazduha pri površini i u gornjem sloju.
Dakle, nema razornu moć kao tornado a narodni naziv je “đavolji kovitlac”. U nekim krajevima su vjerovali da je u pitanju ples vila a u nekim đavola.
Autor teksta Kristijan Vujčić, lovac na oluje
Video snimak objavljen sa pismenim dopuštenjem autora, izvor videa: Bosnia Storm Chasers zajednica