Boro ubrao vrganj težak preko tri kilograma

0

Bori Kojiću (57) iz Donjih Garevaca posrećilo se traženje gljiva u Maslinovcu kod Božića podno Kozare. Uz više manjih vrganja pronašao je i ubrao jednog pravog “kapitalca”, teškog preko tri kilograma.

– Većeg vrganja u životu nisam vidio. Donio sam ga kući, izmjerio i stavio u zamrzivač. Biće gozba kad ga budem pripremao – obećava Boro, inače zaposlen u Niskogradnji “Rokvić” kao šef. 

Gljivarenje mu je hobi, a svjedoci o težini gljive koju je pronašao u Maslinovcu su Mićo i Ranko Turudija koji su mu pravili društvo u potrazi za ovom šumskom poslasticom. 

foto: Goran Kos

Hari se sa suzama u očima zauvijek oprostio od Milana

Milan Bulajić, čovjek koji je dio života u Prijedoru proveo u jednoj od garaža na Pećanima, a potom u kamp kućici, ispraćen je danas na bolje mjesto. I malo ko zna da je Milanova loša sreća zauvijek povezala njega i velikog prijedorskog humanitarca Muharema, Harija Avdagića. Hari je danas bio i na njegovoj sahrani, poput člana porodice i zajedno sa Ljubomirom Bulajićem, poznatim srbijanskim glumcem koji je u Prijedor stigao kako bi se oprostio od strica Milana… Vidno ganut, kaže da je u jednom momentu Milana, o kojem je u Prijedoru brinuo do samog kraja, poželio da vrati njegovoj porodici u Srbiju.

– No, Milanu se nije dalo da ode iz Prijedora. Prvo je bilo problema sa papirima, poslije s neadekvatnim vozilom kojim Milan u stanju u kakvom je bio, nije mogao  putovati. Čovjek je u međuvremenu preminuo. U ovaj grad se tri puta vraćao i u njemu na kraju, iako ga je srce vuklo familiji u Srbiju, zauvijek ostao. Milan je moja velika tuga i iako sam sebi obećao da ću odustati od tužnih ljudskih priča, ne mogu to… Evo spremam se već da u ponedjeljak odem do Ljubije, jer sam čuo da jednoj ženi koja je dementna, koja hljeba nema, treba pomoć. Pokušaćemo da joj obezbijedimo bar dva topla obroka, uz pomoć narodne kuhinje „Optimisti“ i našeg prijatelja Zijada Ćanića, neku jednokratnu pomoć ili bilo šta slično, možda da poravnamo i račune za struju i ono šta joj već treba – priča s velikom tugom Hari.

Dodaje da u odluci da bi se nekom pomoglo najmanju ulogu igra novac.

– To je zadnje pitanje. Dovoljna je dobra volja, malo naše dobrote koja nekom znači baš mnogo. Jer, taj osjećaj kad nekom pomogneš, kad u nečijim očima vidiš onu istinsku zahvalnost, ne može se ničim mjeriti ni platiti. Zato i moj apel ljudima, Pomozite!!! Vama će zbog tog biti ljepše i lakše. Bolje ćete se osećati kad učinite nešto dobro – kaže Hari koji ljudima, svojim sugrađanima, ali i ostalim u ovoj zemlji pomaže od 2014. godine, od katastrofalnih poplava.

S prijateljima, humanitarnim organizacijama i Udruženjima, svojim “Slobodnim vozačima (?) Prijedor” organizovao je najmanje 20–tak velikih akcija u kojim je ljudima vratio osmijeh na lice, poput malog Dejana iz Novog Grada, Faike iz Bosanske Otoke, Milana sa deponije i na kraju Milana Bulajića od kojeg se oprostio kao od svog  najrođenijeg. U ovom posljednjem humanitarnom poduhvatu, a on je to i zaista i bio, naš Hari nije zaboravio da se zahvali ljudima koji su se zajedno s njim uhvatili u taj lanac ljudske dobrote.

– U slučaju Milana zahvalio bi se na saradnji prijedorskoj policiji, Skupštini grada, gradskoj upravi, Centru za soijalni rad, a posebno  osoblju Bolnice „Dr Mladen Stojanovič“ koji su pkazali svu svoju veličinu. Ljudima hvala, a neljudima na čast – kaže na kraju Hari.  

infoprijedor.ba

Darko Kos, poštar velikog srca

0


Mesto Omarska, koje se nalazi između Banjaluke i Prijedora, broji oko 3.000 duša, na čija vrata poštu donosi Darko Kos, poštar za kojeg se, zbog njegovog dobrog srca, i u Srbiji čulo.

Darko svakog dana kreće u obilazak kuća, nema ih malo, skoro 1.000, a u oko 800 njih bar jedan član živi… Mještanima nosi račune, penzije, pisma… Znaju ga u svakom dvorištu, mnogi sa njim rado popričaju, pa ponekad i podijele svoje probleme, koji potom “misteriozno” budu riješeni. Naravno, nigde misterije nema, samo Darko ima veliko srce, pa gleda da u pomoć pritekne svakom kome je ona potrebna.

Pričaju meštani za Telegraf.rs da je u Omarskoj organizovao mnogo akcija. Tako je prije nekoliko meseci potresen lošim materijalnim stanjem jedne porodice, pozvao na prikupljanje odjeće i obuće za njihovog mališana. Nije prošlo mnogo, odazvali su se drugi humani ljudi i pomogli ovu akciju. Nečije malo je ovom mališanu bilo čitav svijet.


Skroman, nerado priča o svojim “herojskim podvizima”. U razgovoru za naš portal kaže da “ne radi ništa posebno”.

– Ma sve je to normalno, ljudski. Ne radim ja ništa. Eto, pomognem penzionerima, kupim im šta im treba… Hljeb, cigarete, namirnice… Pogotovo onima koji su sami – kaže nam ovaj skroman poštar velikog srca.

Nije Darko samo išao do prodavnice da bi pomogao nekom, uradio je on i mnogo više. Jednom deki je izašao u susret kada nije imao novca da plati knjige koje su bile potrebne njegovoj unuci.

– Na kraju ih je naručio na rate. Ja sam platio dve, šefica moja treću. On nam je naravno vratio pare čim je mogao – kaže nam Darko.

Isto tako je pomogao jednoj mami koja nije imala dovoljno da djeci kupi školski pribor. Gleda na svaki način da pronađe rješenje za bilo koji problem, ako je u mogućnosti. Kako je sam otac troje mališana nema dovoljno novca da pomogne svakom, ali ipak uvek nađe način da iznenadi.

– Jedna curica je išla na more, a nisu imali da joj kupe stvari. Ja od moje ćerkice uzmem kupaći, papuče i dam joj. Odeće od svoje djece sam odnio i sam ne znam koliko. Eto, kad imam vremena gledam po selu treba li kome šta… – kaže Darko.

Ovaj poštar ne brine samo o dječici i starijim stanovnicima Omarske, već se redovno sjeti i onih kojima je za ovih deceniju i kusur koliko radi, bar jednom odnio poštu, a koji su otišli na onaj svet. Viđaju ga mještani kako na Zadušnice pali svijeće za pokoj njihove duše.

– Istina je. Nekad odem na groblje, pa prođem tako i popalim sveće onima kojih više nema – kaže nam Darko.

Kako bi mu posao lakše prošao, naš sagovornik i gleda da uvek pronađe nešto što će da mu uljepša dan. Tako je nedavno birao najkreativnije poštansko sanduče u kraju… U slobodno vrijeme posvećen je svojoj dječici, sa kojima redovno ide u prirodu, nešto pravi po dvorištu i gleda da im detinjstvo ispuni smjehom i dobrom energijom.

Neće da nam otkrije da li se u Omarskoj smješi neka nova “poštarska akcija”, ali jedno je sigurno, dok Darko drži reon, mnogi će imati na koga da se oslone.

Tanjinu trajnu šminku onkološke pacijentice plaćaju samo osmijehom (video)

0

Na vratima salona dočekuje nas domaćinski, sa širokim osmijehom. I pozdravlja na svoj jedinstven i neposredan način. To se ne uči, mada Tanja Tramošljanin, permanent makeup artist i vlasnica kozmetičkog salona, studija trajne šminke (Permanent & Make-up studio by Tanja), priča da taj pogled na svijet, duguje jednoj posebnoj ženi, svojoj baba Savi, čije životne mudrosti i danas često ponavlja.

Poslom po kojem je postala prepoznatljiva bavi se oko šest godina, a njen pečat, posebno u obrvama s ponosnom na licu nose brojne Prijedorčanke. I među njima i onkološke pacijentice kojim Tanja ovaj kozmetički tretman poklanja uz moto da se ovaj tretman može platiti i osmijehom.

– U svijetu je to baš zaživjelo, pay with smile, zapravo, „platite s osmijehom”. Odlučila sam da to radim u Prijedoru. To je bila spontana odluka, nakon što mi je na tretman iscrtavanja obrva došla žena koja je bila onkološka pacijentica. To se i prepozna, drugačija je dlaka, drugačije je sve. I kroz priču saznam zbog čega su izgubljene obrve, zbog čega su i te koje su narasle, „divlje” . Tako da nemam srca da to naplatim. Nemam srca, jer to je stvarno potreba, to nije hir – priča s puno emocija Tanja.

Emotivnu priču krase obično i trajna prijateljstva između Tanje i onih kojim je poklonila neki lijep detalj na licu. Obraduje se kad ih ponovo vidi i to su emotivno neprocjenjivi susreti.

– I tu se stvore neka nova prijateljstva. I negdje uvijek stoji to neko razmišljanje poslije o njima i obavezno pitanja „šta je s njima?”, „nisu mi došle?”,”zašto nisu?”… Ili kad dođu onda se obje obradujemo, dijelom i zbog tog da one i dalje drže do sebe… To su baš jake emocije, nerijetko suze radosnice, ali i suze oduševljenja, pa i nevjerovanja. Jer vratiti ženi, koja je izgubila kosu, obrve, trepavice, a to je ogroman stres i udar na pojam ženske ljepote, vjeru u ljepotu i to neko samopouzdanje u sebe je neporocjenjivo. To nema cijenu – kaže ova Prijedorčanka.

Po struci je sanitarni inženjer, u šali kaže bez posla, ali zato vrstan zanatlija. Ni jednu priliku za edukacijom ne propušta, jer trendovi se mijenjaju, pa valja uvijek učiti, a nedavno je bila i u Istanbulu. Povod sjajan, direktno učešće na Svjetskom takmičenju permanentne, trajne šminke. Ulaznica za ovo takmičenje bilo je zlato koje je Tanja, u organizaciji Svjetske organizacije za trajnu šminku, osvojila na regionalnom takmičenju u Beogradu.

– Tu sam uzela zlato, iz kategorije sjenčenog ajlajnera. Bile su tu četiri kategorije, puder obrve, iscrtavanje japansko, sjenčeni ajlajner i trajna šminka usana. Nas četiri smo s osvojenim prvim mjestom imali direktni plasman na svjetskom takmičenju koje je održano u Istanbulu – kaže Tanja.

Ona je i dio tima koji je svojevremeno organizovao i makeover za jednu našu sugradanku tokom kojeg su njen studio, stomatološka ordinacija dr Čoprka i frizerski salon „DiG” poklonili stomatološke usluge, trajnu šminku i frizuru. U toj zajedničkoj saradnji u međuvremenu je bilo još sličnih poklona, a sve pod motom izađite iz studija sa širokim osmijehom i sjajem u očima. Bitno je ljude usrećiti i stvoriti tu neku obostranu emociju koja i jednim i drugim znači mnogo, poručuje Tanja.

izvor: Kozarski

NA STADIONU VEDRO POLJE EDIN ZAPROSIO NIKOLINU (VIDEO)

0

Za Edina Isakovića, prvotimca Omladinskog fudbalskog kluba “Brdo”, nedjelja je bila veoma važan dan. Prepun izazova, jer valjalo je slušati savjete trenera ali i poruke srca. Prelijepa Nikolina je oko dvije godine “okupirala” njegov život. Prije osam mjeseci, na veliko zadovoljstvo mladih roditelja, svijet je ugledala Irina. Edin je pripremio veliko iznenađenje i na Vedrom polju zaprosio Nikolinu. Mlada je prihvatila Edinovu ponudu i na njenom prstu je završio prsten koji znači budućnost, piše portal MojPrijedor.

“Svih ovih dana sam pripremao ovaj čin i Nikolina nije znala šta joj pripremam”. Zahvaljujem se suigračima, upravi kluba i navijačima koji su mi bili velika podrška”, naglašava Edin Isaković. Njegova buduća supruga je bila vidno iznenađena ali i sretna. Želimo im sve najbolje i neka njihov život prati sreća i razumijevanje.