Nenad Mirković (68) iz Prijedora je nakon 15 godina sudske borbe prestao da bude žirant čovjeku kojeg i ne poznaje, pa nema obavezu da vrati tuđi kredit od 5.000 KM.
Mirković za Srpskainfo priča da je sve počelo kada je, vjerujući u prijateljstvo i poštenje, odlučio da pomogne prijateljici i bude joj žirant.
– Otišli smo u banku nas dvoje i sjeli s direktorkom. Ja sam potpisao prazne papire, pod izgovorom da žure i da nemaju vremena, ali rekao sam im: “Nemojte da se ovo sada okrene u nešto loše”. One su tada kazale da neće, ali upravo to se desilo – navodi on.
Dodaje da su mu nakon dvije godine počele stizati opomene da kao žirant mora vratiti dug na ime čovjeka kojeg i ne poznaje.
– Taj čovjek je bio zet moje prijateljice, kojoj sam pristao da budem žirant. Ja ga ne poznajem i nikada ga nisam vidio. Stiglo mi je deset sudskih opomena, a potom sam pet puta išao na sudsko ročište. Rekao sam sudiji da ja nisam tom čovjeku žirant i pitao zašto ga ne dovedu, a ona mi je odgovorila: „Vi ste tu“ – tvrdi Mirković.
Prazni papiri
On objašnjava da je drugi žirant za ovaj isti kredit bio Savo Railić, koji je vjerovao da prazne papire potpisuje za kredit koji će da podigne njegova poznanica. Railićeva poznanica je bila drugarica sa ženom kojoj je Mirković pristao da bude žirant i na ime čijeg sina je na kraju bio kredit.
– Meni su blokirali račun u banci, a Railiću kuću i auto, da ne može prodati. Ja sam rekao sutkinji da od mene nikada ništa neće dobiti, jer nisam žirant tom čovjeku, ali ona je uključila i sudske vještake i još nam nabila troškove. Meni je sudski vještak poslao dopis da je moj potpis na papiru za kredit, a ja nisam ni rekao da je to sporno, već samo da ne znam čovjeka kojem sam žirant – kaže Mirković.
Navodi da je potom žena kojoj je pristao da bude žirant u međuvremenu uplaćivala kredit za svog zeta, ali mu je u avgustu prošle godine stiglo rješenje od Osnovnog suda u Prijedoru, po kojem on i Railić moraju da plate oko 2.200 KM preostalog kredita i oko 3.150 KM za sudske troškve.
Nenad Mirković
– Ja uzmem to rješenje i odem njoj i kažem: „Slušaj, ti si ovo podigla, ne platiš li kredit ja ću te zapaliti“. To je istina živa da sam rekao. Ona je izjavila na sudu da prihvata taj kredit, ali mene je sudija i dalje gonio, jer opet mi je došla opomena kada je ostalo nekoliko rata kredita. Ja opet odem njoj i kažem: „Nemoj se igrati, hoću da se kredit isplati. Evo, sada ti Nenad tvrdi da će te zapaliti“. Onda je ona shvatila da sam ozbiljan i sve je isplatila – priča Mirković.
Psihički izmučen
Priznaje da su ga mogli prijaviti za prijetnje, ali tvrdi da on više nije imao izlaza.
– Poslije toliko godina borbe i dokazivanja bio sam psihički izmučen, a moja porodica je ispaštala zbog tog kredita. Poštar mi je stalno donosio plave koverte na kućnu adresu. Na pijaci gde imam štand stalno su mi dolazili bankari i uznemiavali i mene i moje mušterije, dolazili su mi kući popisivati imovinu – priča on.
Mirković je 12. juna dobio rješenje kojim mu je banka potvrdila da su izmirene sve obaveze po kreditu u kojem je bio žirant, a potom 18. juna rješenje Osnovnog suda u Prijedoru da se obustavlja postupak.
– Osjećam se kao pobjednik! Sada sam kao partizan nakon Drugog svjetskog rata! Da nisam zaprijetio još bi se sudili, još bi mi meni slali opomene i dolazili popisivati stvari. Moja je krivica iz razloga što sam potpisao prazne papire, ali vjerovao sam u riječ. Djeda me je učio da budem pošten, govorio “bolje gladan, žedan i bos nego tuđe da uzmem” – ističe on.
Izgubio vjeru u riječ
Mirković je takođe vođen kao žirant i za kredit od 25.000 KM na ime ćerke iste svoje drugarice. Pred kantonalnim sudom u Sarajevu je prije 10 godina dokazao da nije pristao njoj da bude žirant već njenoj majci.
– Uzet je kredit u istoj banci na njenu ćerku, ali u Sanskom Mostu. Iznosio je 25.000 KM, a ta ćerka nije bila ni zaposlena i imala je 18 godina tada. Išao sam u Sarajevo 11 puta na ročišta i četiri godine sam u Sarajevu dokazivao svoju nevinost, odnosno da nisam bio žirant njenoj ćerki. Sreća pa je sudija u ovom slučaju bio Damir Batotić, koji je “ljudina” i razumio je odmah o čemu se radi – priča Mirković.
Prije nekoliko godina izmiren je i kredit za treću osobu u kojem je on bio žirant u iznosu od 5.000 KM. Mirković poručuje da više nema vjere u ljudsku riječ, pa prema tome da i žirant više nikada neće biti.
Nikad ne odustati
Nenad Mirković je široj javnosti poznat po svojoj pravnoj bici za prevarene žirante. On je i predsjednik Udruženja prevarenih žiranata iz Prijedora, za koje kaže da više ne funkcioniše.
– Udruženje postoji, ali ne radi, jer kada mi dođu prevareni žiranti i kada im kažem šta sve moraju uraditi da bi se borili sa mnom, oni odustaju ili odlaze u Njemačku da rade. Moja poruka je da se nikada ne odustaje i da se istina mora i može dokazati – ističe on.
Mirković tvrdi da mu je uloga prevarenog žiranta nanijela štete kao prodavcu, jer mu jedno vrijeme ni mušterije nisu dolazile, te nije mogao ni dvije marke dnevno pazariti. Međutim, posjeta njegovom štandu i reakcije kupaca dokazuju da je Mirković sada jedan od omiljenih prodavaca na prijedorskoj pijaci.
Ogrlica, poklon od Milorada Dodika
Baka Mara sa nećakom Milanom Rokvićem
– Kad sam rekla da je to pretjerano, moja unuka Duška kaže: ćuti, bako, zaslužila si ti i višer od ovog, kad bih ja vidjela Ameriku, da mi nije bilo tebe i tvojih para” – kaže baka Mara. Njeni rođaci kažu da je ona „najskromnija među princezama“, toliko stroga prema sebi da skoro ništa ne jede i ne pije i najmanje troši na sebe.
