Prvi dani juna 2025. godine došli su naglo, sa iznenadnim i ljepljivim vrućinama koje su kao da su htjele nadoknaditi sve što su majski dani zaboravili. No, dok su gradovi klonuli pod vrelinom, članovi Planinarskog društva „Klekovača“ protekle sedmice pronašli su spas – u prirodi, na visinama Kozare, gdje povjetarac i mirisi šume nude pravo olakšanje. Povod za izlazak na planinu bio je poseban: 72. rođendan planinarskog društva, koji su njegovi članovi odlučili obilježiti simbolično – usponom na Kozarački kamen u predvečerje praznika. Oko 20 planinara okupilo se u Rajkovićima, a potom krenulo laganom stazom kroz Uremovac, gdje je svježina šume već donosila prijeko potrebno osvježenje.
– Uspon je bio prava planinarska idila. Smijeh, priča i mirisi borovine. A kad smo stigli na vrh, dočekao nas je pogled koji oduzima dah – hladniji vazduh, sunce koje miluje, a ne prži, i tišina koju samo priroda zna da napravi – opisuje nam svoje utiske Marko Sarić, sekretar društva.
Uz zalazak sunca na Kozaračkom kamenu uradili su zajedničku fotografiju, zagrizli poneki zalogaj i čašicu razgovora, a zatim Kozaračko kolo i lagano nizbrdo. Po povratku, grupa je koristila čeone lampe, dajući cijelom događaju i dozu avanture – pravi noćni pohod kroz šumu. Završnica je bila u domu Kotlovača, gdje su se evocirale uspomene i pravili planovi za buduće pohode, uz osmijehe i toplinu zajedništva.
Ali, jedan detalj posebno se izdvojio. Najmlađi učesnik ovog pohoda, Nikša Bojanić, koji je sa samo 6,5 godina samostalno prešao gotovo 12 kilometara dugu rutu.
– Sa ovakvom omladinom, svijetla budućnost je zagarantovana. Želimo mu da proslavi još mnogo, mnogo rođendana – s ponosom je poručio Sarić.
Danas se još jedna ekipa od tridesetak planinara PD „Klekovača“ uputila, ovaj put prema Maloj i Velikoj Klekovači kako bi i oni, na svoj način, obilježili 72. rođendan društva.
– Svaki stijenski oblik ove planine nas je po ko zna koji put ostavio zabezeknute i svaki put nam liči na nešto novo. Da ne bude samo puko hodanje, malo se učilo i o penjanju, i načinu korištenja štapova u stijenama. Kada smo pristupili Maloj Klekovači (1761 m), počastila nas je lijepim pogledom na okolinu: na sjevernoj strani sa horizontom se stapala naša Kozara, na istoku Manjača, Čemernica i Lisina, na jugu Cincar i Šator koji su dirali oblake, a na zapadu Dinara, iza koje se pružao vijenac Velebita. Bio je to savršen prizor i savršeno mjesto za “branč” pa je meni iz ranaca bio iznešen na zajedničku trpezu – rekao je Staško Bajić, jedan od starijih planinara.
Manji dio ekipe se zatim vratio prema planinarskom domu, dok su ostali produžili Prijedorskim smjerom i grebenom prema Velikoj Klekovači. Vijugava staza vodila ih je preko stijena, proplanaka i gustih dijelova kleke, nudeći nezaboravne vidike s obje strane grebena.
Na Velikoj Klekovači (1962 m), najvišoj tački ove planine, uslijedilo je i simbolično planinarsko krštenje – čak i za one koji su već ispenjali veće visine, ali su prvi put kročili na ovu planinu. Savršen dan bez velike vrućine i uz lagani povjetarac pružio je idealne uslove za kratku pauzu i slavlje.
Spustili su se kolskim putem do doma, gdje ih je dočekalo veselo društvo koje je ranije sišlo s Male Klekovače. Meza je bila aranžirana, piće ohlađeno, a slavlje je počelo u pravoj planinarskoj atmosferi.
– Slavljenički sretno, zar ne? Neka su nam sretne prve 72 godine! – zaključio je Bajić.
Planinarsko društvo „Klekovača“ i ovaj put je pokazalo kako ljubav prema prirodi, zdravom životu i zajedništvu ne poznaje ni godine, ni umor. Samo entuzijazam, strast – i dobru obuću.
D.Stojnić/infoprijedor.ba
