Tek površno smo se poznavale, bile “zdravo za zdravo” pri slučajnim susretima na novinarskim zadacima, dok je radila za RTRS. I tako godinama. Povezane profesijom koja ima i lijepe i loše strane, valjda kao i svaki drugi posao. Sticajem okolnosti, jedno od posljednjih, ako ne i posljednje medijsko istupanje Gordane Vila, bilo je na događaju koji je organizovala Narodna biblioteka “Ćirilo i Metodije”, a pratio IPC “Kozarski vjesnik”. Riječ je o “Knjigomaniji – biblioteci pod vedrim nebom”.
Iako vidljivo narušenog zdravlja, po Gordaninom stavu i glasu, to se nije moglo naslutiti. Ista jačina, snaga i posvećenost po kojima je bila prepoznatljiva. Čak i dok je na “Knjigomaniji”, dajući izjavu, sa odjeće usputno sklanjala vlasi kose, kao da to nije ništa. A nekima od nas se teška grudva u grlu stezala. Do kraja je bila predana svom poslu, sada ne više novinarskom, nego kao direktor prijedorske biblioteke.
Za vrijeme koje je provela na toj funkciji, promjene nabolje bile su vidljive. Po nizu originalnih manifestacija koje su naišle na odličan odziv građana, a nije ni moglo biti drugačije kada neko unese cijelog sebe u posao koji radi.
Sjećam se da mi je, prije mnogo godina, dok je radila kao novinar, rekla da joj je najteže padala crna hronika, onaj najgori dio novinarskog posla gdje treba tragati, ići na mjesto nesreće i suočiti se sa porodicom stradalog. I to je svaki put profesionalno odradila.
Za utjehu, bar je na poziciji direktora Narodne biblioteke “Ćirilo i Metodije” toga bila pošteđena i radila ono što voli – kao diplomirani profesor srpskog jezika i književnosti. Uspjela je za kratko vrijeme da dovede u Prijedor neka od najprestižnijih književnih imena, a nije zanemarila ni onu humanu komponentu. Poznato je da je inicirala prikupljanje knjižnog fonda za odjele pedijatrije i onkologije u ovdašnjoj bolnici. Što god da je radila, tome se posvećivala do kraja.
Možda će neko reći da je ponekad bila suviše oštra i direktna, ali u sadašnjem vremenu, iskrenost i otvorenost valja cijeniti, jer su rijetke. I zato, Gogo, gdje god da si, raširi svoja vilinska krila i znaj da će te pamtiti i oni koji su te tek površno poznavali, ali su ti se izdaleka divili.
