Prave male kolonije dabrova odomaćile su se uz rijeku Sanu, na potezu od Ribnika do Prijedora. Milan Balaban, ribolovac, kaže da ih ima i na rječici Gomjenici kao i u blizini sada već bivšeg ribnjaka „Saničani“.
Balaban se dobro razumije u „domaće „ dabrove kojih na ovim prostorima nije bilo stotinjak godina. Kaže da ovaj dabar ne pravi klasične brane, osim ako se ne radi o manjim potocima.
– Pravi nanose i rupe uz obalu zbog čega često dolazi i do manjih odrona zemlje – kaže Balaban. Dodaje da dabrovi pustoše mlade sadnice i drveće uz obalu rijeke, a u vrijeme zrijenja i polja kukuruza koja im posebno prijaju. Na pojedinim mjestima, uz obalu napravili su i prave male lavirinte, pošto se u vrijeme kad tragaju za hranom od obale udalje i po 50-tak metara. No, ne diraju ribu, pa mu zato i ne smetaju.
Dabar je nedavno skinut s crvene liste zaštićenih životinja i lov na njega je moguć. Pod uslovom prekobrojnosti i dokazivanje štete koju čine po okolini. No, procedure su prilično komplikovane, jer za ovaj lov treba prilično dozvola i odobrenja.
Roman Ostojić, veliki zaljubljenik u prirodu a posebno rijeku Sanu ipak smatra „da dabar baš ne može biti krivac za sve“.
– Može se dogoditi da sasiječe nekoliko redova kukuruza, oglođe neku sadnicu, i to je sigurno manja šteta nego kad ga neko na svoju ruku odstrijeli. – kaže Ostojić i podsjeća da su dabrovi pravi mali „čistači“ vode, koji mogu opstati samo u nezagađenim vodama.
To što su se nastanili u rijeci Sani samo je pokazatelj više da je čista.
