Na Gradskom stadionu u Prijedoru danas se nije govorilo samo o fudbalu. Drago Lukić, Željko Macura, Duško Pekija, Radivoj Dragić, Saša Keranović, Veljko Salamić, Duško Joškić, Slaviša Kralj, Miomir Kesić, Stojan Janjetović fudbaleri i bivši članovi uprave Draže Stojančić, Vukašin aković i Radovan Rajlić, bivših fudbaleri i članovi nekadašnje uprave „Rudar-Prijedora“ okupili su se povodom 30 godina od prve zvanične fudbalske utakmice u Republici Srpskoj nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma bilo je povratak u vrijeme kada je lopta značila mnogo više od igre – bila je simbol nade, normalnosti i novog početka.
Istorijski okvir ispisan je 16. decembra 1995. godine, kada su „Rudar-Prijedor“ i banjalučki „Borac“ pred oko 7.000 gledalaca odigrali prvu finalnu utakmicu Kupa Republike Srpske. Susret je završen neriješeno 2:2, a sedam dana kasnije, 23. decembra, u revanšu u Banjaluci, „Borac“ je slavio sa 3:2 golom u posljednjim trenucima meča. Oba susreta direktno je prenosila Radio-televizija Republike Srpske, a tribine u Banjaluci ispunilo je čak 23.000 gledalaca – ukupno oko 30.000 ljudi na dva finalna meča, brojka koja ni tri decenije kasnije nije nadmašena. Slaviša Kralj, tada najmlađi fudbaler „Rudar-Prijedora“, podsjetio je na značaj tog trenutka.
– To finale Kupa RS nije bilo samo sportski događaj. Nakon rata, stadion je ponovo disao punim plućima. U Prijedoru 7.000 ljudi, u Banjaluci 23.000 – ukupno 30.000 gledalaca. Takva posjeta nikada više nije zabilježena. O tom vremenu snimljen je i dokumentarni film „Evo gola“, koji najbolje govori koliko je taj momenat bio važan – rekao je Kralj koji se zahvalio Goranu Velauli članu izvršnog odbora Nogometnog – Fudbalskog saveza BiH što im je pomogao da realizuju ovu ideje.
Sjetu i emocije nije krio ni Željko Macura, bivši igrač „Rudar-Prijedora“, ističući da su ta sjećanja i danas snažna.
– Nije to bila samo fudbalska utakmica. Bio je to početak nekog normalnog života. Kada se sjetim ambijenta, ljudi, emocija – sve se vrati. Lopta je ponovo krenula, a s njom i život. Mi smo i danas prijatelji, družimo se, pričamo o fudbalu. Fudbal je više od igre. To je naš život – kazao je Macura.
Da su te generacije ostavile neizbrisiv trag, potvrdio je i Draža Stojančić, bivši član uprave kluba.
– Imao sam čast da radim sa ovim momcima, da se takmičimo i pobjeđujemo. Najvažnije je da su danas živi i zdravi. Dolaze nove generacije i neka im sport bude put – jer sport je život – poručio je Stojančić.
Poseban i tih trenutak obilježio je današnje okupljanje. Na teren je simbolično položeno pet ruža u znak sjećanja na one koji više nisu među živima: fudbalere Milu Vranješa i Zorana Janjetovića, trenere Nikolu Bevandića i Milana Jelića, te fizioterapeuta Uroša Gvozdenovića.
U znak poštovanja prema ovom istorijskom sportskom događaju, gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor upriličio je prijem za bivše fudbalere i upravu „Rudar-Prijedora“, gdje su evocirane uspomene na dane kada je fudbal, barem na trenutak, spojio gradove, ljude i vjeru u budućnost. Trideset godina kasnije, rezultat je ostao u zapisnicima, ali emocija – ona i dalje traje.
infoprijedor.ba
