U Brezičanima su se danas, nakon 34 godine od formiranja jedinice, ponovo okupili pripadnici Interventnog voda 43. prijedorske motorizovane brigade. Borci su se prisjetili ratnog puta,ali i saboraca koji su život dali za Republiku Srpsku.
Jovica Knežević, pripadnik Interventnog voda, mobilisan je 1992. godine, a od 1993. godine pa do kraja rata ostao je u ovoj jedinici. Kako ističe, veliki broj njegovih saboraca preminuo je i nakon završetka rata.
– Tri puta sam ranjen u ovom ratu. Pored tri borca koja smo izgubili iz interventnog voda, 90 posto nas su ratni vojni invalidi. Nažalost preko 12 ljudi je umrlo nakon rata, a nisu dočekali 50 godina starosti, tako da mnogo nam znači da se družimo i odvojimo taj jedan dan u godini da se vidimo – kazao je Knežević.
Veljko Đaković, takođe pripadnik Interventnog voda, teško je ranjen tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata. U rat se, kako kaže, prijavio dobrovoljno.
– Bili su ljudi takvi po prirodi svi. Bili smo patriote i to je osnovni razlog što sam ostao u jedinici do kraja rata. Bilo je i dobrih dana, kao i sve u životu, nekako čovjek tad zaboravi na opasnost, a opasnost je tih ratnih godina bila svakodnevna. Nama puno ova druženja znače, da se vidimo, jer život odvuče nekoga na jednu stranu, nekoga na drugu, i ovo je uvijek prilika da se vidimo, saznamo kako žive naši saoborci danas i oživimo sjećanja na ratni put jedinice – rekao je Đaković.
Komandir voda Ljuban Vila, za iskazanu vještinu i hrabrost 1994. godine, odlikovan je Ordenom „Miloša Obilića“. On se ovom prilikom prisjetio ratnog puta jedinice.
– Vod je obišao dosta ratišta: gradačačko, tešanjsko, olovsko, olovsko-kladanjsko, vozućko, bihaćko, oraško, glamočko, grahovsko i bihaćko ratište. U odbrani Prijedora 1995. godine, na području Ljubije, odigrao je veliku ulogu sa 1. motorizovanim bataljonom. Što se tiče interventnog voda, za vrijeme borbenih dejstava imao je tri poginula borca i više od 90 posto ranjenih. Onda možete znati kako je jedinica radila i koliko je bila izložena u borbenim dejstvima. Vod nikada nije prelazio više od 30 do 35 ljudi, ali je mnogo ljudi prošlo kroz njega, jer se moralo popunjavati svako malo, zbog ljudi koji faktički nisu mogli da nastave zbog povreda, ranjavanja i slično – objasnio je Vila.
Govoreći o iskustvima iz rata, Vila naglašava da je svaka akcija bila zahtjevna na svoj način.
– Sve je bilo zahtjevno što se tiče jedinice, svaka akcija, svako borbeno dejstvo je po sebi specifično i nijedno nije bilo lagano, ali znamo da smo bili najjači kada smo došli u odbranu Prijedora. Što se tiče jedinstva, ja sam uvijek govorio da moramo svi pod jednu kapu, pod jedan znak, ne vrijedi da se raslojavamo, da se zavađamo, znači, ne preostaje nam ništa drugo nego da nastavimo zajedno, kako smo bili u ratu, tako i u miru. Što se tiče mog odlikovanja, nije to samo moje odlikovanje, to je odlikovanje mojih boraca, moje jedinice, i mi smo priznati i prepoznati po tome, zato smo i nagrađeni od tadašnjeg predsjednika Republike Srpske – zaključio je Vila.
Pripadnici Interventnog voda položili su vijence i zapalili svijeće kod spomenika u Brezičanima, a potom je upriličena posjeta spomen-sobi Prvog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade.
T. Mandić
