Nije to bio samo put dug tridesetak kilometara do manastira Moštanice. Bio je to put vjere, molitve, prijateljstva i povratka onome što se generacijama čuvalo u srcu našeg naroda. U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu, gdje su se okupili hodočasnici, dobili su blagoslov od sveštenika i bili poškropljeni Svetom vodom za blagosloven put. Ovo je drugo hodočašće koje su pokrenuli dvojica mladića porijeklom iz Donjih Garevaca – Jovan Damjanović i Vladimir Savić.
Na put dug gotovo 30 kilometara krenulo je 46 hodočasnika. U ranim jutarnjim časovima, kada se dan tek budio, učesnici su se okupili ispred kozaračkog hrama, a potom krenuli putem koji je spojio svetinje, prirodu i ljude.
Jovan Damjanović je student treće godine Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči i pripada parohiji Kozarac, dok je Vladimir Savić diplomirani pravnik iz Banjaluke i pripada parohiji Gornji Orlovci. Ideja o organizovanju hodočašća rodila se upravo tokom Jovanovog boravka i studiranja u Foči, gdje je imao priliku da vidi koliko hodočasnička okupljanja mogu povezati ljude.
– Hodočašće od crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu do manastira Moštanice organizovano je sa željom da okupimo ljude, da zajedno provedemo jedan dan u druženju, pješačenju i molitvi, ali i da njegujemo odnos prema našim svetinjama, tradiciji i mjestima koja su važan dio našeg kraja – kaže Damjanović.
Iako je ovo tek druga godina hodočašća, interesovanje raste, a sa njim i nada organizatora da će put prema Moštanici prerasti u novu tradiciju ovog kraja.
– Posebno mi je drago što se narod sve više interesuje i što vidimo sve veću želju ljudi da budu dio ove priče. Lijepo je vidjeti da se ideja polako prepoznaje i da se sve više ljudi raspituje, priključuje i želi da narednih godina ponovo učestvuje – ističe Damjanović.
Posebnu dimenziju ovom hodočašću daje sama ruta. Od Kozarca, preko Rajkovića, Zovika, Pišala i Glavuše, preko Jezerskog, Mlječanice, Gračanice i Pašinih konaka, hodočasnici su prolazili predjelima Kozare, upoznajući njene ljepote iz sasvim drugačije perspektive.
Daleko od svakodnevne žurbe i buke, kilometri su prolazili uz razgovor, molitvu i zajedništvo. Svaki korak bio je dio puta prema manastiru, ali i prilika da se čovjek makar na jedan dan udalji od svakodnevice i približi prirodi, ljudima i vjeri.
– To je prilika da Kozaru vidimo na jedan drugačiji način, daleko od svakodnevne žurbe, a istovremeno da se družimo, razgovaramo i zajedno stvorimo uspomene koje ostaju – kaže Damjanović.
Hodočašće su, kao i prošle godine, zajedno organizovali Jovan i Vladimir, koji su ujedno bili i vodiči učesnicima na cijeloj ruti.
Posebnu zahvalnost organizatori upućuju Gradu Prijedoru i „Hiper Kortu“ u Kozarcu, koji su prepoznali značaj ove inicijative i pružili podršku njenoj realizaciji.
– Njihova podrška nam mnogo znači, jer ovakve stvari najljepše uspijevaju kada iza njih stane zajednica – pojašnjava Damjanović.
Hodočasnici su iz Kozarca krenuli u šest časova ujutro, a u manastir Moštanica stigli oko 16 časova. Umor nakon deset časova puta tada je, čini se, ostao negdje iza njih – pred svetinjom kojoj su se zaputili.
Za organizatore, međutim, najvažnije nije koliko je ljudi ove godine krenulo, već činjenica da se ideja širi i da se ljudi vraćaju vrijednostima koje ih povezuju.
– Želja mi je da ovo vremenom preraste u jednu lijepu tradiciju koja će, nadam se, sve više zaživjeti. Da svake godine bude sve više učesnika, da se uključuju ljudi iz različitih mjesta i da ovo postane jedan prepoznatljiv događaj koji će okupljati ljude oko zajedničke ideje – ističe Damjanović.
A možda je upravo u tome i najveća vrijednost ovog hodočašća. Ne u broju pređenih kilometara, već u ljudima koji su ih zajedno prešli. U molitvi koja se dijeli, u ruci koja se pruži kada je teško, u razgovoru koji se pamti i u svetinji koja na kraju puta dočeka svakog hodočasnika.
Jer putevi prema svetinjama nisu samo putevi kroz prostor. Oni su i putevi prema sebi, prema drugome i prema Bogu.
Od Kozarca do Moštanice juče je hodalo 46 ljudi, ali iza njih je ostala mnogo jača poruka – da vjera, tradicija i zajedništvo još imaju svoje mjesto među ljudima ovog kraja. I da jedan put, kada se krene iskreno i sa blagoslovom, može postati početak tradicije koja će trajati mnogo duže od jednog dana i jednog hodočašća.
infoprijedor.ba
