Na groblju žrtava fašističkog terora Pohorine u Velikom Palančištu danas je obilježena 84. godišnjica stradanja srpskog civilnog stanovništva u Drugom svjetskom ratu, u znak sjećanja na jednu od najtragičnijih epizoda mučeničkog stradanja potkozarskog naroda.
Komemoracija, koju je organizovao Gradski odbor SUBNOR-a Prijedor, bila je prilika da se još jednom oda počast nevinim žrtvama i podsjeti na zločin u kojem su živote izgubili brojni civili, među kojima i veliki broj djece.
Predsjednik GO SUBNOR-a Prijedor Mišo Rodić poručio je da ovakva okupljanja imaju posebnu vrijednost jer čuvaju granicu između istorijskog sjećanja i zaborava.

– Svi ubijeni stradali su od noža ili malja, bez ijednog ispaljenog metka. U tom pokolju, koji je trajao dvije noći, ubijeno je 205 djece, a svi su bili mlađi od 15 godina. Mi svake godine organizujemo sjećanje na te žrtve, da ih se sjetimo i ne zaboravimo, ali i da učinimo sve da se tako nešto u budućnosti nikada ne ponovi – rekao je Rodić.
Pohorine tako ostaju trajno upisane u istoriju Potkozarja kao mjesto stradanja nedužnih ljudi, ali i kao nijemi svjedok vremena u kojem su civili, među njima žene, starci i djeca, bili izloženi nezamislivom nasilju.

Počast stradalima odale su delegacije Gradskog odbora SUBNOR-a Prijedor, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Gradske boračke organizacije, Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, kao i Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Prijedora.
U ime Gradske uprave Prijedor prisutnima se obratio predstavnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Draško Kalinić, istakavši da Grad Prijedor podržava obilježavanje svih mjesta stradanja srpskog naroda.

– Grad Prijedor i Gradska uprava podržavaju obilježavanje svih stratišta srpskog naroda i srpske nejači. Poznato je da se ovdje desio strahovit pokolj djece. Gradska uprava podržava SUBNOR koji na ovakav način čuva sjećanje na ovakva i slična mjesta stradanja srpskog naroda – poručio je Kalinić.
Prema podacima iz popisa stanovništva iz 1941. godine, Veliko Palančište imalo je 1.080 stanovnika, a tokom Drugog svjetskog rata stradalo je 536 stanovnika srpske nacionalnosti.
Brojevi zapisani u istorijskim knjigama govore o razmjerama tragedije, ali iza svakog od njih ostajalo je jedno ime, jedna porodica, jedno djetinjstvo i jedan prekinuti život. Zato Pohorine nisu samo mjesto u kojem se polaže cvijeće i prislužuju svijeće – one su mjesto opomene.
Sjećanje na potkozarske žrtve nije samo vraćanje u prošlost. To je zavjet da se imena nevinih ne prepuste zaboravu i da stradanje onih koji nisu imali priliku da se brane ostane trajno upozorenje budućim generacijama.
infoprijedor.ba





