Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra obilježavaju Svetu Petku – praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, jednoj od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavnom svijetu. Njeno ime kroz vijekove ostalo je duboko utkano u vjeru, molitve i narodnu tradiciju, a Svetoj Petki vjernici se posebno obraćaju kada ih pritisnu bolest, nevolja i životne teškoće, moleći za zdravlje, mir, zaštitu i snagu.
Sveta Petka, u narodu poznata i kao Petkovica ili Paraskeva, smatra se zaštitnicom žena, siromašnih, bolesnih i svih onih koji pomoć traže u vjeri. Njeno poštovanje posebno je snažno među srpskim narodom, gdje brojne porodice ovaj praznik obilježavaju kao svoju krsnu slavu.
Život posvećen vjeri i molitvi
Prema crkvenom predanju, Prepodobna mati Paraskeva rođena je krajem 10. vijeka u Epivatu, nedaleko od Carigrada, u pobožnoj porodici. Još od najranijih dana bila je okrenuta hrišćanskoj vjeri i životu posvećenom Bogu.
Nakon smrti roditelja zamonašila se u Carigradu, a potom se povukla u pustinju, gdje je godine provela u postu, molitvi i podvizima. Predanje govori da joj se u snu javio anđeo i uputio je da se vrati u otadžbinu i tamo nastavi svoj put vjere.
Život Prepodobne Paraskeve postao je primjer skromnosti, odricanja i potpunog predavanja Bogu, zbog čega je njeno ime kroz vjekove ostalo simbol istrajnosti u vjeri.
Svetac koji okuplja porodicu
Sveta Petka je krsna slava brojnih pravoslavnih porodica. U domovima koji je slave, praznik protiče u molitvi, lomljenju slavskog kolača, paljenju kandila i okupljanju porodice, kumova, prijatelja i najbližih.
Narodni običaji vezani za ovaj praznik razlikuju se od kraja do kraja. U pojedinim sredinama sačuvano je vjerovanje da slavsku trpezu ne treba sklanjati do narednog dana, dok domaćini nakon odlaska gostiju ponegdje okade trpezu tamjanom, uz molitvu da svetiteljka sačuva dom i njegove ukućane.
Ipak, iza svih običaja ostaje ono najvažnije – molitva, zahvalnost Bogu, mir u domu i ljubav među ljudima.
Izvor Svete Petke na Kalemegdanu
Mošti Svete Petke tokom istorije više puta su prenošene, a jedno vrijeme počivale su i u Beogradu, na molbu kneginje Milice.
Na Kalemegdanu se i danas nalazi kapela Svete Petke, podignuta iznad izvora čiju vodu narodna tradicija posebno povezuje sa svetiteljkom. Vjernici dolaze na ovo mjesto da se pomole, zapale svijeću i uzmu vodu sa izvora, vjerujući u njenu blagotvornost, naročito kod očnih tegoba.
Za mnoge koji dolaze na ovo sveto mjesto, susret sa Svetom Petkom nije samo običaj – to je trenutak tišine, nade i lične molitve.
Šta kaže narodno predanje?
Uz Svetu Petku vezan je i veliki broj narodnih običaja i vjerovanja. Prema tradicionalnom shvatanju, na ovaj dan trebalo bi izbjegavati teže kućne poslove koji mogu da sačekaju, poput pranja veša i šivenja.
U nekim krajevima sačuvano je vjerovanje da se na praznik ne treba baviti poslovima koji nisu neophodni, već dan treba provesti u miru i molitvi. Pojedina predanja čak govore da nepoštovanje običaja može biti praćeno trnjenjem ruku.
Posebna vjerovanja vezana su za djevojke i djevojčice. U pojedinim krajevima djevojke su na ovaj dan brale cvijeće i njime ukrašavale dom, vjerujući da će u kući tokom godine vladati sloga, ljubav i mir.
Djevojčicama su se oblačile nove haljinice, uz vjerovanje da će im donijeti sreću i zdravlje.
Postoji i zanimljivo narodno vjerovanje vezano za slavski kolač. Djevojke bi, prema predanju, trebalo da pojedu komadić kolača i sačuvaju mrvice, vjerujući da bi u snu mogle vidjeti budućeg supruga ili naslutiti nešto od onoga što ih čeka u životu. U nekim krajevima mrvice su ostavljane na tavanu ili ispod kreveta, dajući snu posebno, gotovo proročko značenje.
Praznik koji čuva vjeru i uspomenu
Narodni običaji razlikuju se od kraja do kraja i predstavljaju dio bogatog kulturnog i duhovnog nasljeđa našeg naroda. Ali iznad svih običaja ostaje suština praznika – molitva, vjera, dobrota i nada.
Sveta Petka nije samo ime zapisano u crkvenom kalendaru. Ona je vijekovima prisutna u domovima, molitvama i srcima pravoslavnih vjernika. U njenom imenu ljudi traže utjehu kada je teško, zahvaljuju kada je dobro i vjeruju da nijedna iskrena molitva nije uzaludna.
Zato se na Svetu Petku ne traži samo pomoć za sebe. Traži se mir za porodicu, zdravlje za bolesne, snaga za nemoćne i oprost za grijehe.
A kada se u pravoslavnom domu zapali svijeća, zamiriše tamjan i izgovori molitva Svetoj Petki, tada se na trenutak utišaju svakodnevne brige i ostane ono najvažnije – vjera koja čuva čovjeka, porodica koja čuva vjeru i svetinja koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj.
Neka Sveta Petka svojim molitvama sačuva naše domove, podari zdravlje bolesnima, utjehu onima koji pate i mir svakom čovjeku koji joj se sa vjerom obrati.
infoprijedor.ba
