Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik posvećen Svetom Nektariju Eginskom, jednom od najvećih iscjelitelja u istoriji hrišćanstva. Sveti Nektarije, rođen kao Anastasije Kefalas, bio je pravoslavni teolog, episkop i svetitelj.
Rođen je 1. oktobra 1846. godine u Trakiji, u siromašnoj porodici. Poslije osnovnog obrazovanja preselio se u Carigrad, a 1866. godine otišao je na ostrvo Hios, gdje je radio kao učitelj. Deset godina kasnije zamonašio se i dobio ime Lazar. Godine 1877. rukopoložen je u čin jerođakona i dobio ime Nektarije. Nekoliko godina kasnije otišao je u Atinu, gdje je 1885. godine diplomirao na Bogoslovskom fakultetu.
Naredne godine rukopoložen je u čin sveštenika, a potom unaprijeđen u čin arhimandrita i postavljen za sekretara Aleksandrijske patrijaršije. Za mitropolita Pentapolskog izabran je 1889. godine.
Sveti Nektarije je 1892. godine preuzeo službu propovjednika u Grčkoj, a od 1894. do 1908. godine rukovodio je bogoslovskom školom u Atini. Posljednje godine života proveo je na grčkom ostrvu Egini, na kojem je osnovao manastir Svete Trojice. U pravoslavnom svijetu poštuje se kao veliki čudotvorac i molitveni zastupnik u bolesti i životnim iskušenjima.
Preminuo je 8. novembra 1920. godine u Atini. Carigradska patrijaršija kanonizovala ga je 1961. godine.
Sveti Nektarije Eginski poštuje se i kao zaštitnik Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, čija je krsna slava posvećena ovom svetitelju. Njegovoj molitvenoj pomoći posebno se obraćaju oboleli od malignih bolesti, tražeći snagu i utjehu tokom liječenja.
Prema predanju, prvo čudo dogodilo se na dan njegovog upokojenja. Jedan od bolesnika koji je ležao u istoj sobi bio je paralizovan u donjem dijelu tijela. Nakon što je neko slučajno stavio Nektarijev džemper na njegov krevet, bolesnik je, prema predanju, ozdravio.
Praznik se svečano obilježava i u manastiru Tumane, gdje se od 2017. godine čuva čestica njegovih moštiju.




