U malom selu Rujiška, nedaleko od Novog Grada, živi baka Ljuba Jajčanin, žena čije su ruke i danas, u 89. godini života, simbol topline, iskustva i narodnog znanja. Poznata je širom Krajine po tradicionalnoj metodi pomaganja ljudima koji imaju problema s uganućima, iščašenjima ili povredama kostiju. Iako je mnogima pomogla, Ljuba skromno ističe da svakog najprije uputi ljekaru, na pregled i snimanje.
– Najprije treba znati šta se desilo, pa onda pomoći. Ja pogledam, pipnem, pa ako mogu, namjestim, previjem i povežem – priča baka Ljuba, dok se osmijehom prisjeća vremena kad je bila puno mlađa, ali i tada jednako spremna da pomogne svakome ko pokuca na njena vrata.
Tradicionalnu vještinu „namještanja kostiju“ naučila je od svog svekra, prateći ga i pomažući mu u radu. Vremenom je sama postala tražena u cijelom kraju – dolazili su joj ljudi iz Prijedora, Krupe, Dvora, Dubovika, Petrovića, Arapuše i brojnih drugih sela.
– Najljepše mi je kad se poslije jave i kažu da je sve dobro zaraslo i dođu da se zahvale. To mi dušu ispuni – rekla je Ljuba za radio Novi Grad.
Iako je zašla u desetu deceniju života, ova vitalna starica i dalje je, kako kažu njeni ukućani, „jaka u rukama“ i bistrih misli. Pamti ratove, siromaštvo i nevolje, ali i radost života.
– Svašta sam prošla. Dobro vidim i čujem, svjesna sam i pokretna, šta će mi bolje od toga – skromno dodaje.
Danas živi sa sinom i snahom, a brigu i pažnju djece, unuka i praunuka smatra svojom najvećom srećom.
– Svako jutro i veče molim se Bogu da mi sačuva djecu, unuke i praunuke. To mi je najveće bogatstvo – kaže Ljuba tiho, gotovo šapatom.
A tajna njene dugovječnosti? Ništa čudesno, samo rad, mir i osmijeh.
– Ne treba se puno zamarati nevažnim stvarima. Kad te briga uhvati a ti se uhvati nekog posla. Ja odem u plastenik, počupam travu, očistim koliko mogu i odmah mi bude lakše“, poručuje baka Ljuba, žena koja i danas, snagom svojih ruku i dobrotom srca, spaja ono što je život slomio.
D.Stojnić/infoprijedor.ba
