U hirurgiji vrijeme je najčešće ključni saveznik ili najveći neprijatelj. Dok neki pacijenti pomoć potraže tek kad bol postane neizdrživ, dr Bojan Radulović objašnjava zašto je pravovremena reakcija presudna i kako izgleda svakodnevna borba za život iza zatvorenih vrata operativne sale.
Čovjek kome je hirurgija bila prvi izbor
Kako je tekao vaš obrazovni i profesionalni put, da li je ovo specijalizacija koju ste željeli, zašto baš hirurg – nije lako?
Osnovnu i srednju medicinsku školu završio sam u Prijedoru. Potom sam upisao i završio Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Specijalizaciju iz abdominalne hirurgije obavljao sam u JZU Bolnica „Dr Mladen Stojanović” u Prijedoru, na Klinici za opštu i abdominalnu hirurgiju UKC-a Republike Srpske te na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu. Učestvovao sam na više seminara i kongresa u Republici Srpskoj i Republici Srbiji. Oženjen sam i otac dvoje djece. U moru želja, između različitih specijalizacija, na kraju se izdvojila hirurgija kao grana u kojoj možemo odmah i konkretno pomoći pacijentu. Iako je posao hirurga jako stresan i zahtjevan, najveća prednost hirurgije jeste mogućnost da se pacijentu pomogne istog trenutka i da mu se olakšaju tegobe i muke.
Iskustvo koje mijenja čovjeka
Koliko je Kovid uticao na Vaš rad, kakvo iskustvo nosite iz tog perioda?
Tokom pandemije bolesti kovid 19 proveo sam oko deset mjeseci radeći u ambulanti i na odjeljenju, zajedno sa ostalim kolegama. Kao hirurškom specijalizantu, bilo mi je potrebno da pacijente posmatram iz potpuno drugačijeg ugla i da se prilagodim novonastaloj situaciji. Kao što je pandemija ostavila posljedice na društveni život, tako je uticala i na nas, medicinsko osoblje, koji smo svakodnevno radili sa veoma teškim pacijentima i često se susretali sa smrtnim ishodima. Sati i dani provedeni pod maskama i u skafanderima, kao i susreti sa različitim ljudskim sudbinama, ostaće zauvijek zapisani negdje u meni.
Svakodnevica u bolnici „Dr Mladen Stojanović“
Vi ste abdominalni hirurg, sa kojim se hirurškim problemima najčešće susrećete i koji operativni zahvati se uspješno izvode u Vašoj ustanovi?
U svom radu, kako kroz redovne smjene tako i tokom dežurstava, susrećem se sa brojnim stanjima koja direktno ugrožavaju život pacijenta i zahtijevaju hitne ili elektivne (planirane) operativne zahvate.
Zabluda o „lakim“ operacijama
Koliko su česte operacije bruha, žučne kese i slijepog crijeva? Da li pacijenti dolaze planski ili tek kad zaboli?
U većini hirurških klinika u svijetu, pa tako i kod nas, operacije žučne kese su među najčešće izvođenim zahvatima. Većinu tih operacija izvodimo u elektivnom programu, što podrazumijeva da su pacijenti prethodno pregledani i adekvatno pripremljeni. Takvi zahvati se danas primarno obavljaju laparoskopski. S druge strane, susrećemo se sa pacijentima koji zanemaruju simptome i javljaju se u zapuštenom stanju, zbog čega je tok operacije i samog oporavka mnogo teži i neizvjesniji. Takođe, u našoj ustanovi svakodnevno izvodimo operacije kila, preponskih, femoralnih, epigastričnih i postoperativnih. Pacijenti često dugo trpe tegobe i sami vraćaju kilu, obraćajući se hirurgu tek kada dođe do uklještenja. Takvo stanje zahtijeva hitan operativni zahvat i značajno usporava oporavak. Operacije appendix/crvuljka u najvećem broju slučajeva izvodimo kao hitna stanja, jer je nemoguće predvidjeti kada će doći do akutnog napada apendicitisa.
Mnogi smatraju da su to rutinski zahvati. Kako zapravo teče oporavak?
Kod našeg naroda generalno vlada mišljenje da su operacije kile ili slijepog crijeva bezazlene i lake operacije. Jeste da su operacije na debelom crijevu ili želucu mnogo veće i teže, svaka operacija nosi određeni stepen rizika i mogućih komplikacija. Ona zahtijeva maksimalnu posvećenost i koncentraciju hirurga, kao i ostalog osoblja u svakom trenutku. Nakon laparaskopskih operacija žučne kese, pacijenti se vraćaju svakodnevnim aktivnostima već nakon sedam do deset dana, dok kod operacija kile važi zabrana obavljanja težih fizičkih poslova u trajanju od oko mjesec i po dana.
Tihi neprijatelji u abdomenu
Koliko su česte maligne bolesti u Vašoj grani medicine i da li pacijenti dolaze na vrijeme?
Nažalost, živimo u vremenu ekspanzije malignih bolesti. Najčešća maligna oboljenja sa kojima se susrećemo u našoj ustanov na Odjeljenju za abdominalnu hirurgiju jesu karcinomi debelog crijeva i želuca. Takođe, veoma su česti sekundarni tumori (metastaze) jetre. Tumori pankreasa se najčešće dijagnostikuju u poodmakloj fazi i zahtijevaju liječenje, ukoliko je to moguće, u višim referentnim centrima. Pored toga, brojni ginekološki i urološki tumori često zahvataju i organe u abdomenu, što zahtijeva uključivanje ljekara drugih specijalnosti u njihovo hirurško liječenje. Većina pacijenata dolazi u trenutku kada već ima izražene simptome i uznapredovalu kliničku sliku maligne bolesti. Nažalost, dio populacije i dalje ne pridaje dovoljno pažnje simptomima koje im tijelo šalje u fazi kada bi se oboljenje moglo najefikasnije liječiti.
Koji su ključni simptomi i koliko na sve to utiče naš način života?
Najčešće su izraženi bolovi različitog tipa u abdomenu, mučnina i povraćanje, pojava krvi u stolici, gubitak tjelesne težine i apetita, lažni pozivi na stolicu, grčevi i neuobičajena nadutost, te promjene u krvnoj slici. Današnja ishrana bogata ugljenim hidratima, mastima, crvenim mesom i gaziranim napicima s jedne strane, te manjak hrane bogate vlaknima i vitaminima s druge, predstavljaju značajan faktor nastanka maligne bolesti. Kada dodamo tome stres koji je svakodnevno prisutan, jasno je zašto je procenat maligniteta u velikom porastu. Ipak, jedan od najvažnijih faktora jeste genetika, odnosno nasljedni faktor. Za nastanak svake neoplazme potrebna je mutacija na nivou gena, koja može biti izazvana upravo prethodno navedenim spoljašnjim uticajima.
Poruka koja spasava život
Šta je ono najvažnije što svaki pojedinac može učiniti za svoje zdravlje?
Svakako, pravovremeno i blagovremeno praćenje sopstvenog zdravstvenog stanja, uz redovne preglede, zdrave životne navike, fizičku aktivnost i promjenu načina ishrane, značajno doprinosi unapređenju opšteg zdravlja populacije. Redovne godišnje ultrazvučne kontrole abdomena, uz praćenje laboratorijskih nalaza, te kolonoskopija kao „zlatni standard” nakon 50. godine života, značajnop doprinose očuvanju zdravlja i otkrivanju bolesti abdomena u ranim fazama, kada su šanse za izliječenje znatno veće.
infoprijedor.ba
