Nad kanjonom Une, poput vjekovnog čuvara lijeve obale „Jedne, jedine“, namjestio se Stari grad Ostrožac. Biser turističke ponude i nezaobilazan svjedok istorije ovog dijela Bosne. Stari grad je priča za sebe u kojoj su se vladavinom smjenjivali kneževi, hrvatski plemići, age, begovi, grofovi i plemićke porodice, pa čak i Tito koji je u jednom dijelu čuvenog zamka Lothara Von Berksa, austrougarskog plemića, na ovom mjestu proveo dva mjeseca, krajem 1942 i početkom 1943 godine.
Bio je tu u to vrijeme Vladimir Nazor koji je ovdje na ovom mjestu napisao svoje čuveno djelo „S partizanima“. I Tito je znao šta je valjalo, jer pogled iznad zamka, dukata vrijedi, no o tom malo kasnije… jer i priča o Starom Gradu, kako nam reče naš ljubazni domaćin Muhamed Dervić, direktor Kulturnog centra Cazin, ima svoj početak…
Muhamed Dervić, direktor Kulturnog centra Cazin
– Stari grad se sastoji iz tri dijela, srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog. Ime Starog Grada u istoriju je upisano još 1286. godine, od 1579. godine bio je u vlasti Turaka. Ostrožecem su tada gotovo 300 godina upravljali kapetani iz porodice Beširević. Mehmedbeg Beširević Grad je prodao Lotharu von Berksu koji je od 1896. godine do 1905. godine bio načelnik Bihaćkog okruga – kaže Dervić.
Vremenske epohe jasno su ocrtane u Starom Gradu, a mnogim najzanimljiviji upravo zamak grofa Von Berksa koji je izgrađen za oko sedam godina. Zamak je u to vrijeme bio i arhitektonski i kvalitetom građevina bez premca, pa su vlasnici uživali u sjajnom pogledu na kanjon i Unu s terasa zamka, ali i muzičkoj i sobi za plesanje, sobama za druženje, okupljanje lovaca, spavaonicama s polukupolama …
Mada je u priličnom devastiranom stanju uz brigu domaćina da opravkom dijela krova spriječi koliko–toliko njegovo propadanje na sve strane je vidljivo da vitez Von Berks, koji je u zamak uselio 1902. godine, nije štedio tokom gradnje. Sačuvan je nakon toliko vremna ogroman šporet iz kuhinje zamka, u donjem dijelu su ostave i kapela, u muzičkoj sobi na jednom mjestu, na sredini sobe, savršeno centriran zvuk, jer čujete sebe dok pjevate… Muhamed Dervić nam priča da povremeno, prilikom obilaska zamka tu rado propjevaju grupe turista.
– Tu su bile i biblioteka s puno knjiga, na zidovima umjetničke slike porodice, sobe s lovačkim trofejima, sve prepuno namještaja s duborezom – priča Muhamed dok nam pokazuje ovu sjajnu građevinu u kojoj su i danas odlično očuvane stepenice koje su povezivale spratove zamka, potom stolarija na vratima i prozorima širine veće od metar …
Samo zatvorite oči i vratite se lagano u 19. vijek. Naš domaćin dodaje da je uređena i staza oko zamka, ali da je šteta što nema para za neku ozbiljniju rekonstrukciju, mada se do pojave korone nisu mogli požaliti na broj turista.
– Sad je to mnogo, mnogo manje, ali opet ljudi dolaze da vide Stari Grad. Nekad i u grupama, jer se ima šta vidjeti – kaže Muhamed i ističe Koloniju skulptura „Ostrožac“ koja je na ovom mjestu zaživjela još 1969. godine.
Danas je u koloniji oko 160 vajarskih djela, a u vrijeme naše posjete ovdje su vrijedno stvarali studenti i profesor Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva.
– Rade svoje završne radove i to nam ovdje ostavljaju. Kulturni centar nabavlja kamen, poznati bihacit, a oni stvaraju. U ovom ateljeu pod vedrim nebom stvarali su do danas brojni kipari i poznata umjetnička imena, a prošle godine i dva cazinska umjetnika – priča nam direktor Kulturnog centra Cazin ponosan na Stari Grad za koji naglašava da je biser turističke ponude Bosne i Hercegovine.
– Dođite i pogledajte ovu ljepotu i uživajte – poručuje ljubazni domaćin koji se potrudio da znanjem, ali i gostoprimstvom uljepša i dan turističkoj patroli Infoprijedora. Zato i naša topla preporuka da posjetite ovo čarobno mjesto i da za dvije marke koliko košta ulaznica „prošetate“ kroz vijekove.
