Na svega pet-šest kilometara od Prijedora, u Svetinji, zaseoku Brezičana u gustoj šumi je istoimeni izvor. Osim mještana Svetinje za ovaj izvor pitke i čiste vode koja po lokalnim pričama nikad nije presušila znaju lovci, koji su ga očistili i uredili, ali i gljivari, izletnici…
Tako je na izvor sasvim slučajno nabasao prije nekih 15-tak godina i Prijedorčanin Nenad Gusak. Kaže tražio gljive, a našao i gljive i vodu.
– Oduševio sam se kad sam vidio ovo mjesto. Ne samo da je izvor uređen, već su mještani napravili nekoliko klupa i stolova da se može malo sjesti i odmoriti. Ranije se do izvora moglo automobilom, ali sad više ne, jer je to privatno vlasništvo čovjeka koji je taj dio zagradio i uzorao što bi rekli svoje… No, postoje još dva putića do izvora, kao u onoj čuvenoj Lepinoj pjesmi. Jedan je kroz Tubinsko groblje, drugi preko Travica. Oni se sastaju i dalje se do izvora Svetinje dolazi jako teško, pogotovo pješke, kad je put mokar – kaže Nenad koji bi volio da neko put proširi ili bar malo naspe, jer, šteta je ne napiti se ovako lijepe vode.
– Čuo sam da je ova voda čak i ljekovita. Za oči, tako su mi ispričali. O predivnom okruženju da i ne govorim, mada kako nema puta vidi se da to sve po malo propada, Jednostavno je šteta – priča Nenad koji je u šumi uz izvor, tokom posljednjeg izleta, našao i gljiva, malo vrganja, lisičarki i bijelih mliječnica.
Nenad je uvjeren da za ovaj izvor samo rijetki znaju, a da 95 odsto njegovih sugrađana nema pojma da se ovakva blagodat krije na domak grada.
