Pravoslavni vjernici koji Božić proslavljaju po julijanskom kalendaru danas obilježavaju Badnji dan – dan tišine, iščekivanja i porodičnog okupljanja, kojim se završava božićni post i najavljuje rođenje Isusa Hrista, najradosniji hrišćanski praznik. Badnji dan ima posebno mjesto u narodnoj i vjerskoj tradiciji. To je praznik doma, porodice i zajedništva, dan kada se u toplini porodičnog doma, uz posnu trpezu, dočekuje Badnje veče i priprema srce za Božić. Naziv Badnji dan potiče od badnjaka – mladog cerovog ili hrastovog drveta koje se, prema običaju, siječe u ranu zoru. Badnjak simbolizuje drvo koje su, po predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji kako bi naložili vatru i zagrijali pećinu u kojoj se rodio Isus Hrist, ali i nagovještava drvo Krsta Hristovog. Po badnjak tradicionalno odlazi domaćin sa djecom. Prije sječe, okrenut prema istoku, domaćin se tri puta prekrsti, pomene Boga, krsnu slavu i sutrašnji praznik, a zatim sjekirom zasijeca drvo s istočne strane. Prema narodnom vjerovanju, badnjak se siječe sa tri snažna udarca, a ono što se ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Posebno se vodi računa da drvo pri padu dotakne zemlju i da se ne zadrži na drugom drvetu.
Donijeti badnjak se tokom dana naslanja uz kućni zid, a sa prvim mrakom unosi se u dom i polaže na ognjište. Uoči Božića, zajedno s badnjakom u kuću se unose i slama i pečenica. Slama se prostire po cijelom domu, podsjećajući na pećinu u kojoj je Hrist rođen, dok se ukućani okupljaju oko badnjaka koji se, prema starom običaju, kiti, ljubi, preliva vinom i posipa žitom – kao živom biću. Poseban trenutak Badnje večeri jeste nalaganje badnjaka na vatru. Djeca džaraju vatru grančicama, izazivajući varnice i izgovarajući želje za blagostanje doma: „Koliko iskrica, toliko parica, pilića, košnica…“, prizivajući zdravlje, rodnu godinu i napredak porodice. Simbolika badnjaka duboko je ukorijenjena i u prelazu iz staroslovenskih vjerovanja u hrišćanstvo. Njegovim paljenjem, uoči Hristovog rođenja, narod je simbolično odbacio staro pagansko božanstvo Badnja i prihvatio novu vjeru, bacajući „starog boga“ u vatru.
Smisao Badnje večeri ogleda se u zajedništvu – ukućani se oko badnjaka griju ne samo vatrom, već i ljubavlju, slogom i nadom, vjerujući da njegova svjetlost razgoni tamu i donosi zdravlje, radost i obilje. Kada se u kuću unesu badnjak, slama i pečenica, porodica se okuplja na zajedničku molitvu. Pjeva se tropar „Roždestvo tvoje“, čestita se Badnje veče i sjeda za posnu trpezu, na kojoj su najčešće prebranac, riba i druga posna jela. Uz badnjak se, prema običaju, unosi i žito, kao simbol plodnosti. Na Badnje veče stariji kvocaju, djeca pijuču, a domaćin „hrani piliće“ bacajući slatkiše, voće i sitan novac u slamu, što djeca uz smijeh i radost skupljaju. Vjeruje se da se na Badnje veče ne spava, već bdi u iščekivanju Hristovog rođenja, te da se na Badnji dan iz kuće ništa ne iznosi.
U pravoslavnim hramovima na Badnji dan služe se liturgije i večernje službe uz paljenje badnjaka. Arhijerejska božićna liturgija počeće u ponoć, dok je jutarnja liturgija najavljena za devet časova. Badnji dan i Božić, neraskidivo povezani, svjedoče o bogatoj tradiciji koja se vjekovima prenosila s koljena na koljeno, čuvajući duh vjere, porodice i nade, i podsjećajući da se najveća radost rađa u tišini, zajedništvu i ljubavi.
infoprijedor.ba
