Ima nečega u obilasku stadiona koji je zatvoren. U maštanju o onome što se nekog drugog dana odvija iza tih zamandaljenih kapija, u tišini koja se mjeri samo sa onom uoči gola, kada svaka tribina udahne tiho, da ne poremeti koncentraciju napadača.
Obilazak stadiona je svojevrsno hodočašće. Svaki iskreni ljubitelj fudbala trudi se da nađe malo vremena da obiđe sportski objekat kada ga put nanese u neki grad, ali ima i onih fanatika koji svoja putovanja posvećuju obilasku ne gradova, nego stadiona. Njih vodi želja da obiđu “svetilište” na kojima igra njihov tim ili je nekada davno njihov voljeni klub na tom mjestu napravio istorijski rezultat.
Prijedorčanin Saša Đukić (43) jedan je od tih fudbalskih zaluđenika koji prate impulse svog srca, koje vodi miris fudbala, istorija i to nešto što se nalazi na nebu iznad tog nekog stadiona, nešto što se ne može opipati…Njegova ljubav je Crvena zvezda, a na popularnoj beogradskoj “Marakani” prvi put je bio prije četvrt vijeka. Tada je sve počelo. Do dana današnjeg, po sopstvenoj evidenciji koju intenzivno vodi od 2022. godine, obišao je 98 stadiona.
– Kao dječak sam imao želju da obiđem mnoge sportske objekte. Ispočetka su to bile posjete stadionima koji su mi onako usput. Sve je krenulo prije 25 godina, od “Marakane”. Za mene, kao navijača Crvene zvezde, to je najljepši stadion. Svaki put kada kročim u Ljutice Bogdana osjećaj je neopisiv. Od 2022. godine i gostovanja u Monaku, sa još trojicom prijatelja počeo sam svoju odiseju i od tada vodim evidenciju gdje sam bio i koje stadione sam posjetio. Na društvenim mrežama sam vidio da neki ljudi prate i broje koliko stadiona su obišli pa sam se i ja odlučio za tako nešto. Što sa drugarima, što sa porodicom obišao sam mnoge stadione u Italiji, Španiji, Francuskoj, Njemačkoj, Portugaliji… – u dahu je rekao Đukić.
Od svih Saša je izdvojio obilazak stadiona “Sveti Nikola” u Bariju, na kojem je Crvena zvezda 1991. godine postala prvak Evrope.
– Bio je čudan osjećaj kad sam ušao na taj stadion… Nije bilo lako ući, ali snašao sam se, imao sam i malo sreće. Vjerujte da je pravo dovijanje ući na bilo koji stadion, koji nema svoje “ture” za obilazak. “San Siro”, takođe, ima neku auru, odmah se vidi da je istorijski objekat – dodao je Đukić.
Saša očekuje da će uskoro doći do magične cifre od 100 posjećenih stadiona.
– Već u januaru trebalo bi da skoknem do Atine i zaokružim cifru. Planiram da jubilarni bude stadion Olimpijakosa, počelo je sa crveno-bijelim, neka tako bude i na “kraju”. Tu se neću zaustaviti, maštam o “Vembliju”, brazilskoj “Marakani”, “Bombonjeri”… – otkrio je Đukić za “Glas Srpske”.
Saša je profesor fizičkog vaspitanja i sporta, ali i UEFA licencirani trener.
– Radim u Novom Gradu u jednoj osnovnoj školi i u Gimnaziji. Takođe i u FK Kozara iz Donjih Orlovaca, pored Prijedora, gdje treniram klince i učim ih osnovama fudbala – naglasio je Đukić.
