Danas je u Novom Sadu, u 77. godini, umro jedan od najboljih sportista Jugoslavije džudista i prvi osvajač olimpijske medalje za reprezentaciju Jugoslavije Slavko Obadov.
Vijest da nas je napustio sportista koji je 1976. godine na Olimpijskim igrama u Montrealu osvojio bronzanu medalju, prvu za državni tim, saopštila je njegova porodica na društvenim mrežama.
Na klupskoj stranici emotivnom slikom oglasili su se i Džudo klubu Kozara-Željezničar Prijedor.
ZEMUNAC PA NOVOSADSKI LALA
Legendarni Slavko Obadov je rođen 1948. godine u Zemunu. U bogatoj karijeri osvojio je više od 80 medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Po završetku takmičarskog dijela karijere, posvetio se radu sa mladima kroz akademiju i trenerski poziv. Bio je diplomac i magistrant Fakulteta za fizičku kulturu i sport u Novom Sadu. Bio je vrsan predavač i mentor koji je pomogao obrazovanje više od 150 diplomaca, 11 magistara i dva doktoranta.
Objavio je preko 120 naučnih radova, tri univerzitetska udžbenika i četiri monografije.
Džudo savez Jugoslavije više puta proglašavao ga je najboljim džudistom države.Nosilac je nacionalnog sportskog priznanja Republike Srbije.
– Najveća mi je čast što sam za jugoslovenski džudo sport osvojio prvu olimpijsku medalju. Takođe sam ponosan i na činjenicu da sam prvi građanin i sportista Novog Sada, koji je u individualnom sportu osvojio olimpijsku medalju – govorio je Obadov.
VIŠE OD SPORTISTE
Slavko Obadov bio je mnogo više od sportiste. Iako je rođen 1948. godine u Zemunu, cijeli život proveo je u Novom Sadu.
– Počeo sam da treniram u klubu ‘Slavija’, trener mi je bio Svetozar Mihajlović Draža. Velika motivacija da pravim dobre rezultate bila mi je i ta što su nam treneri rekli da će najbolji ići na Kup Jadrana u Split. Ja do tada more nisam vidio ni na razglednici. Jako sam mnogo trenirao, ali sam održavao kondiciju i van treninga. Redovno sam biciklom ranom zorom odlazio do Brodogradilišta, bicikl zaključam lancem za neki stub i trčim do Futoga i nazad. Već nakon tri godine bio sam kadetski, pa juniorski, pa seniorski prvak države. Čak su me iz vojske pustili da odem na prvenstvo Evrope u London, govorio je o svojoj karijeri.
OBIŠAO SVIJET
Zahvaljujući džudou obišao je cijeli svijet.
– Imao sam priliku da budem za stolovima državnika, pa i kraljevskim. Bio sam primljen i kod Tita. Pamtim da je bio iznenađujuće mali i pjegav, uvijek sa tompusom. Malo sam zabavljao i publiku, kad pobijedim, pa napravim salto unazad – prisjetio se u intervjuu za portal “Moj Novi Sad” prošle godine.
POLICAJAC
Mnogo je anegdota o Obadovu koji je učio policajce, a nije bio u Partiji. Gdje god je dolazio ostavljao je duboke tragove. Po završetku Više škole zaposlio se kao viši inspektor prve klase, za stručno osposobljavanje radnika borilačkim vještinama.
– Interesantno je da sam bio jedini na funkciji koji nije bio član Saveza komunista. Starješina mi je bio Petar Palkovljević Pinki, koji mi je rekao da od policije želi da napravi nešto dobro, fizički sposobne ljude i zato me je zvao. Na raspolaganju sam imao fiskulturnu salu, a moje je bilo da osmislim način rada. Imali smo tad sedam opština u gradu i sedam van grada i ja sam sve to opsluživao. U svakoj zgradi policije sam napravio nešto: košarkaški teren, salu za streljaštvo, saunu i slično – ispričao je tad on.
NAUČNI RAD
Po završetku magistarskih studija dekan Darko Kalezić mu je predložio da ide i na doktorske studije. Njegov veliki prijatelj i jedan od najvećih sportista koje je Jugoslavija imala, rvač Stevan Horvat, nosilac pet svjetskih medalja, riješio je da ide u penziju, pa je Obadov primljen na njegovo mjesto. O zanimljivom naučnom radu govorio je.
– Radio sam kao profesor borilačkih sportova. Kod mene je student morao da položi, nisam dozvolio da padnu na ispitu, tjerao sam ih k'o bog đavola. Dva profesora sam otjerao sa fakulteta, jer su imali nerealne kriterijume. Jako sam volio da radim sa studentima. Svoje najvažnije medalje poklonio sam Fakultetu, jer sam mislio da tako treba.”
MIKA ANTIĆ
Čuveni pjesnik Mika Antić mu je bio najbolji prijatelj. Njegovoj kćerki Ženji Mika je dao ime, po svojoj ćerki. Kad je došao da je vidi kad se rodila, poklonio joj je medaljon sa ružom, a nazad je posveta ‘Mojoj kumici Ženji od Mike’.
– Miroslav Antić je bio moj najbolji prijatelj. Boljeg čovjeka u životu niste mogli sresti. Ja ne mogu da vam objasnim šta smo mi sve doživljavali. Volio je džudo, tako smo se i upoznali, kad je počeo da dovodi sina Igora kod mene u klub. Često je išao sa nama i na pripreme. Bio je takav boem da treba knjigu pisati o tome. Volio je jako da ide u kafanu kad se ide prema Karlovcima, pa prije one crkve. Tamo su svirali njegovi Romi, volio ih je jako. Tačno smo znali po fazama kad je šta pio. Bio je predobar čovjek, poseban po mnogo čemu i ponosan sam što sam ga poznavao – kazivao je Obadov.
Poslije Olimpijade 1976. godine upoznao sam Slavka Obadova. Divio se njegovim uspjesima na Olimpijskim igrama 1980. godine i svemu što je dobro donosilo velikoj Jugoslaviji. Zbogom legendo!
Milan Bogun/infoprijedor.ba
