Da biste jahali kamilu, oči u oči se pogledali sa lamom, nojem i kengurom, vidjeli majmune i razne vrste mačaka i papagaja ili kafu popili u društvu umiljatog bambija, ne morate da prevalite hiljade kilometara niti da otputujete čak na drugi kontinent. Sve to, uz mnogo srdačnosti i lijepu riječ istinski ljubitelji životinja pronaći će na “Ranču Aris” u mjestu Kozaruša kod Prijedora.

Ovog uzbudljivog mjesta sa pomalo neobičnim stanovnicima ne bi bilo bez Jasmira Karahodžića, njegove osmogodišnje Ajne i njihove ogromne ljubavi, onakve kakva postoji samo između djeda i unuke.

A sve je počelo dolaskom pandemije virusa korona.

Karahodžići su željeli svoju oazu mira daleko od gradske vreve, mjesto na kome će odmarati i vrijeme provoditi u prirodi. Kupili su konja kako bi djedova mezimica mogla da jaše i da ispune svoje velike želje, a onda je ranč iz dana u dan postajao bogatiji za neke nove stanovnike.

Jasmir koji je, kako kaže, odrastao uz životinje i razne vrste ptica tu ljubav prenio je svojim potomcima.

– Unuka je izrazila želju da za rođendan dobije lamu, a kako je volimo više od ičega na svijetu nismo je mogli odbiti – priča Jasmir.

Dolaskom lame zvonce na ulaznim vratima na imanju ove porodice nije prestajalo da zvoni. Znatiželjni prijatelji, komšije, prolaznici željeli su da vide lamu, a Jasmir i njegova porodica kao pravi domaćini nikome nisu to uskratili. Tako se rodila ideja da se udruže i osnuju Udruženje “Ranč Aris”, jedinstvenu turističku atrakciju na svega sat vožnje od Banjaluke prema Prijedoru.

– Kasnije smo nabavili kengura i rakuna. Prije nego je ijedna životinja kročila ovdje trudili smo se da im obezbijedimo uslove da imaju sve što je potrebno, da je uredno i da imaju hranu – priča domaćin koji je ujedno i predsjednik Udruženja, ali za sve što je potrebno da ranč funkcioniše normalno ima ogromnu podršku porodice.

S obzirom na to da je u penziji, Jasmir sa osmijehom kaže da on ima najviše vremena, a njegova Ajna mu je desna ruka. Među stanovnicima ovog prelijepo uređenog mjesta su are, kanarinci, nimfe, fazani, koke, ribice, patke mandarinke, zatim paunovi, te tri vrste nojeva, emu, australijski, afrički, te američki.

– Sve nojeve smo nabavili kao piliće preko prijatelja iz Bijeljine i odgojili ih bukvalno pod lampom. Svaku životinju koju smo nabavljali htjeli smo da ima svoj par da ne samuje. Tako su kod nas stigla i dva kengura. Mislili smo da su mužjak i ženka međutim kada su počeli da se tuku vratili smo jednog pa sad čekamo ženku – ispričao je domaćin.

Asmir kaže da nijedna od ovih životinja nije stigla direktno sa područja koje je njihovo prirodno stanište, već su generacijama na našem terenu. Nabavili su i bengalske mačke i par mini kozica za koje je zanimljivo to da kada se uplaše padaju u nesvijest. Kobili Ameli koja bi uskoro na svijet trebalo da donese mladunče društvo pravi dvogodišnja kamila Nesi.

– NJih dvije zajedno pasu travu. Međutim, među konjima se mora znati ko je šef i ova naša kobila hoće da je ona glavna tako da pomalo pokazuje ljubomoru prema kamili. Kad ih uvodim ona mora ići prva i dobiti hranu. Kamila je navikla i na zimu, čak joj i dlaka poraste – ispričao je Jasmir.

Iako je mnogo visoka naspram ljudi koji stanu pored nje mirna je tako da djeca uživaju da se fotografišu. U to se uvjerila i ekipa “Glasa” tokom boravka na ranču. Osmijesi djevojčica i dječaka koji su jahali kamilu najbolje govore da ova priča i te­ kako ima smisla. A mislili su domaćini i na najmlađe obezbijedivši ljuljačke i klackalice tu u prirodi da mogu da se igraju i uživaju u pogledu na neobične životinje.

Jasmir priča da majmuni grickaju smoki i banane, kengur ni manje, ni više uz žitarice jede i sijeno, a kamila uživa da brsti i pase. Teško da ćete na ovom mjestu obići sve životinje i sjesti da popijete kafu a da vam ne priđe i lane.

Plavokosa djevojčica Ajna kaže nam da se ono zove Bambi i priča da su joj sve životinje veoma drage i svima je dala imena. Ugostila je i drugare iz svog odjeljenja i učiteljicu kako bi im pokazala životinje. Za sve što djed ne zna o ovim životinjama ona mu pronađe na internetu i pokaže kako treba, a djed ponosno kaže da je on najstariji, a njegova Ajna najmlađi član Udruženja.

Ova priča od samog početka je bila porodična, protkana ogromnom ljubavlju koju ova porodica nesebično dijeli sa ljudima dobre volje. Oni koji dođu da vide životinje plaćaju simboličnih pet maraka za odrasle i tri za djecu, a sav novac namijenjen je za kupovinu hrane za životinje.

Najvjerniji prijatelj
Iako na ranču najveću pažnju privlače kamila, majmuni, nojevi i kengur ovo mjesto ipak je dobilo ime po čovjekovom najvjernijem prijatelju, psu. NJemački ovčar Aris, vjerni drug i čuvar porodice ujedno je bio i prvi stanovnik ovog mjesta.

GlasSrpske