Pavlović:“ Da sam sad član DNS-a, zbog politike koju vode u Prijedoru, ne bi ovdje glasao za njih“

0

Dalibor Pavlović, šef odborničkog kluba SNSD-a u Skupštini grada, smatra „da ni svi DNS-ovi članovi neće u Prijedoru glasati za svoju stranku“. Obrazlaže to nakaradnom politikom koju ta stranka ovdje vodi  i tvrdnjom „ da je DNS zapostavio građane“.

– Forsirali su samo one ljude od kojih su oni imali koristi. Obični građani i da tako kažem „obični“ članovi DNS-a u toj politici bili su zapostavljeni. Dakle, da sam kojim nesretnim slučajem član DNS, a sretan sam što nisam, ne bi ovdje sad glasao za tu partiju. Zbog politike koju je u Prijedoru vodila u proteklih 16 godina – kaže Pavlović.

Ističe da je tokom obilaska područja Prijedora vidljivo da ovom gradu mnogo šta nedostaje.

– U mnogim mjestima nedostaje voda, kanalizacija, cijela komunalna infastruktura je jako loša. Posebno u ovim takozvanim novim naseljima u kojim ljudi od dolaska ovdje, a to je preko 20 godina, nemaju osnovno, kanalizaciju, donedavno im je i voda bila problem, a da ne govorimo o neasfaltiranim putevima. Problem kanalizacije vidljiv je posebno u Tukovima. Radovi su počeli, pa stali. Zbog čega, očito je da znaju samo oni koji su ih dogovarali. Problemi tih mještana  su i naši problemi, jer oni pune gradski budžet – kaže Pavlović koji često govori i to „da je Prijedor grad nedovršenih projekata“.

– Nešto se počinjalo, ali ništa nije završilo. Smatram da ako nisu postojali uslovi da se završe svi projekti, trebalo je realizovati jedan po jedan. Čini mi se da gradonačelnici i gradska uprava nisu bili uporni u traganju za eksternim izvorima finansiranja i nažalost izlaz se prečesto , umjesto u tom, tražio u kreditnim sredstvima s visokim kamatnim stopama – smatra Pavlović.

Dodaje da nije normalno da se u 21. vijeku priča o problemima koji su davno trebali biti riješeni, poput kanalizacije, putne infrastrkture, uređenih gradskih i ruralnih područja.- Nerijetko mi građani prilaze i govore da ih Grad doživljava kao građane drugog reda. Misle da su zbog tih neriješenih problema zapostavljeni i ne kriju da ih to boli. Zato valjda i žele promjene, a ne maćehinski odnos koji traje. Primjetne su i podjele, na podobne i nepodobne građane Grada Prijedora. Podobni su oni koji su DNS-u davali podršku a zauzvrat dobivali poneki metar asfalta, a tamo gdje te podrške nije bilo, nije se moglo ni računati na to da se nešto uradi – kaže Pavlović. 

Ističe da je najteže i najgore ljudima obećavati. Treba, kako dodaje, vidjeti situaciju u kojoj se grad nalazi, jasno odrediti pravce razvoja i projekte koji bi se trebali realizovati.

– Treba sjesti s ljudima, razgovarati i odrediti priorite. Po potrebama i onda krenuti u realizaciju. Ljudi mi kažu da im najteže pada to što nisu imali komunikaciju s gradonačelnikom i gradskom upravom, već se sva ta komunikacija svela na razgovore s podobnim predsjednicima mjesnih odbora DNS-a ili Savjeta mjesnih zajednica koji su u većini opet bili DNS-ovi.  Oni su određivali gdje će se i šta raditi. Sad, evo iz Službe za mjesne zajednice Savjetima šalju upit da im kažu šta je potrebno uraditi u tim mjesnim zajednicima. Zna se i zašto, kako bi dobili odgovor na pitanje šta im treba i slijedom tog u izbornoj kampanji opet obećali da će te probleme i riješiti. Obećanja više nema. Mislim da građani znaju da će one koji su im 16 godina nudili prazna obećanja ostaviti bez podrške – tvrdi Pavlović.

Kao čovjeku mu smeta to što vidi da ovaj grad stagnira.

– To vidim i kao političar i kao neko ko ovdje živi. Ovaj grad ne ide u  dobrom pravcu, i to mišljenje dijeli solidan broj Prijedorčana. Iz Prijedora odlaze mladi ljudi, napuštaju ga, a gradska uprava žmiri na te odlaske. Uže gradsko jezgro je zapostavljeno, nemamo gradsko kupalište, šetalište pored Sane, sad nemamo ni bazen, ni običnu trim, pa čak ni biciklističku stazu u gradu, pa i ono najbanalnije, prostor u kojem bi građani mogli izvesti svoje ljubimce da ih prošetaju, a Banjaluka ima već tri ili četiri takve lokacije. Parkovi i dječija igrališta su nam neuređena, stambena gradnja je zamrla. To mi smeta, jer sve su to odlike jednog grada, ma šta ko pričao. Ovaj grad mora živnuti, moraju se privući investicije, ali se pri tom ne smiju zaboraviti domaći privrednici. Njima treba pomoći da prošire kapacitete i zaposle ljude – kaže Pavlović.

Vjeruje da se ipak može vratiti povjerenje ljudima na način da relacije između vlasti i građana budu iskrene i poštene.

– Odrastao sam u radničkoj porodici. Skromno. Otac mi je bio radnik, a majka domaćica. Naučili su me, a to se pokazalo kao odlično naslijeđe, tim porodičnim vrijednostima i tom da se svaki čovjek mora poštovati. Da ga treba saslušati i uvažiti to šta on misli. Treba cijeniti i njegovo vrijeme. Ja lično imam volju, želju i energiju da pomognem. Imam, a to ne treba zanemariti konekciju s Vladom RS, ministrima, direktorima preduzeća na republičkom nivou i neke značajne kontakte s jednim brojem privrednika u Srbiji. Da napravimo neki bolji život za naše građane. Meni lično ne treba ništa više od onog šta sad imam u životu. Zadovoljan sam, imam porodicu, zaposlen sam, imam i kredit koji vraćam. Dakle, normalno živim i ne treba mi da se preko noći obogatim. Ne želim to ni zbog svog obraza, ni zbog svog prezimena. Iskreno želim, a zbog tog se i bavim politikom, da  ovom gradu donesemo neki napredak – kaže Pavlović.

Kaže da je na čekanju i 20-tak odborničkih pitanja koje su postavili u Skupštini grada, a na koje gradonačelnik nije odgovorio. Tu je i 70 amandmana koje su priložili na budžet za ovu godinu. Uvjeren je, jer su primijenjena tek dva ili tri, da se ostali neće ni provesti. Na kraju razgovora naglašava i da je Prijedor, kao grad bio bastion DNS-a.

– Sada je bastion DNS Istočno Sarajevo. Predsjednik DNS-a je u Istočnom Sarajevu i sve ono što je godinama bio mit da je DNS prijedorska partija ispostavilo se kao netačno. Sada dolaze neki drugi ljudi, preuzeli su ga i jačaju ga u Istočnom dijelu RS-a. I to je nešto što se ne može sakriti. Ni u Prijedoru čiji građani moraju prepoznati čestite i poštene ljude koji će ih voditi, a ne da to bude put unazad, onako kako je to bilo proteklih 16 godina – poručuje Pavlović. 

TANJA TRAMOŠLJANIN PETA U SVIJETU A NAŠA!

0

Iako je po struci sanitarni inžinjer već sedam godina uljepšava lica svojih sugrađanki i ne samo sugrađanki ima tu dosta žena i djevojaka iz regiona. Ona je vlasnica kozmetičkog salona, studija trajne šminke (Permanent & Make-up studio by Tanja). U današnjem intervjuu gošća nam je naša Prijedorčanka Tanja Tramošljanin, permanent mejk-ap artist.

INFO PRIJEDOR: Kako je jedan sanitarni inženjer postao permanent mejk-ap artist?

TANJA: Dugo sam tražila posao u struci i nažalost nisam ga uspjela dobiti a onda sam počela razmišljati šta znam da radim. Znam da crtam jer sam dosta crtala  ikone i manastire gdje je ta preciznost i simetrija, naročito kod ikona, jako bitna a to sam uspjela prenijeti na lice žene. I onda sam na fejsbuku naišla na mikroblejding. Iskreno nisam nikad bila u tom svijetu niti sam razmišljala nešto oko toga. Kad sam kliknula na tu stranicu i vidjela šta je to zazvučalo mi je interesantno. Bilo je to 2015. godine i tad sam otišla na prvu edukaciju.  Nakon edukacije dobila sam certifikat i kad sam došla kući i počela da radim shvatila sam da ništa ne znam. Ali nisam se predavala. Poslije te prve edukacije u novembru nakon par mjeseci uplatila sam sebi novu edukaciju u Zagrebu i onda se počinju nizati individualne edukacije, seminari i razna usavršavanja, sve u svemu mnogo učenja i usavršavanja u koje sam jako mnogo uložila. Doslovno većinu onoga što sam zarađivala davala sam na edukacije i učenja.

INFO PRIJEDOR: I ta ulaganja su dala jako dobre rezultate. Tu su medalje i priznanja?

TANJA: Da, na regionalnom takmičenju u Beogradu 2020. godine osvojila sam prvo zlato i tako obezbjedila  direktno učešće na Svjetskom takmičenju permanentne, trajne šminke koje se održavalo u Istambulu. I ove godine u oktobru sam ponovo učestvovala na svjetskom takmičenju u Antaliji gdje je učešće uzelo 140 takmičara iz 28 zemalja svijeta. Tu sam uzela peto mjesto. mada sam mogla biti i bolje plasirana da me nije “pojela” trema. Konkurencija je bila veoma jaka. Bile su tu takmičarke iz  Vjetnama, Ukrajine, Kazahstana i Rusije i one slove za najjače u ovom poslu tako da sam baš zadovoljna i petim mjestom.

Prošle godine sam bila u žiriju i nisam imala pravo učešća kao takmičar.

Ove godine sam uzela zlato na regionalnom nivou (zemalja bivše YU) u kategoriji Mikro-blejding (metoda iscrtavanja dlačica za obrve).

INFO PRIJEDOR: Tanjin dar prema crtanju, posebno u obrvama s ponosnom na licu nose brojne Prijedorčanke. Čime se to tačno bavi Tanja Tramošljanin, i kakva je to tehnika?

TANJA:  Ja se bavim trajnom šminkom to je metoda apliciranja pigmenta u površinski sloj kože. Trajna šminka nije samo šminka, ona u mnogome pomaže ženama da izgledaju mnogo bolje. Tu naravno pored obrva, očiju i usnica tu su i mnoge stvari koje se iz medicinskih razloga rade. Na primjer kod žena koje su zbog karcinoma izgubile dojku radi se areola da bi se povratilo samopouzdanje takođe vitiligo i razni ožiljci.

INFO PRIJEDOR: Kad smo se dotakli ljudi sa zdravstvenim problemima kakav je njihov  tretman kod Vas?

TANJA: Sve žene koje dolaze sa takvim problemima imaju od mene besplatan tretman. Jer to nije hir već velika potreba i to je nešto što ja mogu da uradim kao žena ženi.

INFO PRIJEDOR: Šta bi poručila djevojkama koje bi željele da se bave ovim poslom?

TANJA: Pozvala bih sve mlade osobe da pokušaju jer pod ovim nebom ima mjesta za sve jer žene se mnogo sređuju. Mi nismo ograničeni samo na Prijedor. Evo meni dolaze iz čitave regije, Bihać, Ključ, Cazin, Mrkonjić, onda iz Hrvatske, ovaj pogranični dio pa i iz Banjaluke sve češće i češće mi dolaze iako i Banja Luka ima dosta stručnog kadra koji se bavi ovim poslom.

INFO PRIJEDOR: Maloprije si rekla da ti dolaze žene jer one vole da se sređuju i da izgledaju lijepo, da li dolaze i muškarci?

TANJA: Da, ima naravno i muškaraca. Uglavnom sam im radila obrve. To dosta izgleda prirodno jer ja doslovno površinski apliciram pigment tako da neko ko stvarno nema obrve ili doslovno tri neke dlačice njima to mnogo znači. Naravno to nije tehnika iscrtavanja kao kod žena, postoje te muške obrve gdje su dlačice malo razbacanije i neurednije tako da izgledaju upravo kao muške. I to tako kad se utope u koži bude baš lijepo za vidjeti. Na edukacijama prošla sam momente gdje su muškarci radili i usne tj. vraćanje boje usnama.

INFO PRIJEDOR: Hvala Tanja što si čitaocima našeg portal ukratko pojasnila ovo zanimljovo zanimanje i svojih sedam godina bavljenja njime. A vi drage dame, u Tanjin salon uvijek možete da navratite. Bilo da želite neku promjenu na sebi ili dobar savjet. Uz osmijeh i dobro raspoloženje uvijek će vas dočekati sa svojim radnim kolegama.

Intervju sa Daliborom Pavlovićem, kandidatom SNSD-a za gradonačelnika Prijedora: “OBRAZ, ČAST I POŠTENJE NEMAJU CIJENU!”

0

Šta možete da ponudite građanima Prijedora, što drugi kandidati ne mogu?

Ne želim da govorim o svojim protivkandidatima, šta oni mogu, a šta ne, nije to moj put politike. Ali govoreći o onome šta ja mogu da ponudim svojim sugrađanima kao gradonačelnik je sljedeće. Prije svega bolji život za sve, na način što ćemo privredu podići na mnogo veći nivo u Prijedoru, privući investitore, ali prednost dati domaćim privrednicima.

Na taj način stvoriti nova radna mjesta. Poljoprivredu staviti na tržište grada, a kroz resorno ministarstvo lobirati za veću podršku i podsticaje. Sve proizvedeno, mora biti kupljeno. Borci, socijalne kategorije, invalidi, višečlane porodice, mladi bračni parovi, studenti, zdravstveni radnici – godinama su zapostavljeni i podcijenjeni, jer su među njima imali prioritet oni sa određenom članskom knjižicom. Tome mora doći kraj u Prijedoru.

Prijedor zaslužuje Bolnicu koje se nećemo stidjeti. Zbog čega da naši sugrađani odlaze u Banjaluku na mnoge intervencije i preglede, kad imamo stručnjake ovdje.Ali, ljekarima treba oprema i sredstvo za rad, za šta planiram posebno da se založim putem Vlade Republike Srpske. U Prijedoru, konačno moraju da budu završeni svi projekti koji su započeti, utrošeni milioni u njih, a kraja na vidiku nema. Kanalizacija Tukovi, projekat odbrane od poplava, legalizacija placeva u izbjegličkim naseljima – samo su dio toga. Prijedor ponovo mora doći na mjesto drugog grada u Srpskoj, za šta ću kao gradonačelnik, imati odriješene ruke i punu podršku Vlade RS.

Da li biste odbacili kandidaturu za gradonačelnika da danas dobijete milion maraka na lutriji?

Odbacivanje kandidature nije moja opcija, pa ni u slučaju loto dobitka. Nema tog novca zbog kojeg bih odustao od mogućnosti da naš lijepi, ali nažalost uništeni grad dovedem u bolje stanje za sve građane, da ovdje ostanemo svi zajedno i gradimo budućnost.To cijenu nema!

Kako biste opisali sebe u 5 riječi?

Opisati sebe u pet riječi; pošten, porodičan, skroman, radoholičar, borac za pravdu i bolji život.

Koje su Vaše vrline?

Neka kažu drugi!

Koje su Vaše mane?

Pitajte moju porodicu i moje prijatelje.

Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se s tim nosite?

Najviše me nervira laž. Nosim se tako, da i kada znam da je laž, prećutim, ali moj odnos prema tim ljudima više nije isti.

Koji je Vaš najveći strah?

Nisam čovjek koji razmišlja o strahovima.

Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?

Premalo godina imam da bih žalio za nečim u životu. Bilo je uspona i padova, gubitaka, sreće, svega, ali naprosto čovjek mora da živi s tim. Skroman sam, nemam velike prohtjeve, tako da materijalno i nemam razloga da žalim za nečim.

Koji automobil vozite?

Opel Astru

Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta u ovom trenutku, šta biste izabrali?

Prijedor. Moj svijet je u gradu gdje sam rođen, odrastao, stvorio porodicu, život. Samo mi je žao što su taj „moj svijet“, uništili pohlepni ljudi, zarad svojih interesa i privatnih džepova.

Koju ste knjigu poslednju pročitali?

“Rukopis mog brata”, Brankice Damjanović

Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?

Umjesto filma, radije biram knjigu, porodicu, prijatelje, kumove. Jer, zbog prirode posla kojim se bavim, ali i političkih obaveza sve manje imam slobodnog vremena.

Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?

Uložio bih dobar dio novca za školovanje djece bez roditeljskog staranja. Ostalo ne znam, jer milion nikad nisam ni zamislio, ali našao bi novac put do onih kojima je najpotrebniji, u to sam siguran. Pare čovjeka ne čine srećnim, moja materijalna i duhovna sreća su moja porodica i prijatelji.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Jako malo imam slobodnog vremena, ali ga najviše volim provoditi sa porodicom i meni dragim ljudima.

Da možete da promjenite jednu stvar kod vaše porodice, šta bi to bilo?

Ne bih mijenjao ništa kod svoje porodice, jer ih baš takve volim.Oni su moje bogatstvo.

Imate li hobi?

Košarka, fudbal, ali i radne aktivnosti na imanju mojih roditelja na selu. Jako sam vezan za to mjesto, naročito nakon što je moj otac preminuo. To imanje me podsjeća na djetinjstvo, mir i spokoj.

Kakvu muziku volite da slušate?

Nema posebne vrste muzike koju volim. Mogu da slušam sve, zavisno od mjesta i povoda za to.

Što Vas nasmijava?

Nasmijava me moj sin Petar i njegove vragolije.

Ako bi imali priliku održati 30 sekundi govora cijelom svijetu, šta biste rekli?

Budite tolerantni, pošteni, nemojte uzimati za sebe što nije vaše, pomozite drugima, jer nikad niko ne zna kada će njemu pomoć biti potrebna.

Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli: koliko ste stari?

Da ne znam koliko godina imam, koliko bih sebi dao – evo neka kažu drugi.

Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?

Da mogu promijeniti jednu stvar na svijetu, to bi bilo da zauvijek stanu ratovi i da živimo svi u miru. Jer, sve i jedna politika u miru može donijeti dobro svim narodima. Dok je u ratu svaka politika gubitnik.

I za kraj,  koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?

Obećanje koje sam sebi dao; obraz, čast i poštenje cijenu nemaju!

Intervju sa dr Majom Dragojević Stojić, kandidatom SDS-a za gradonačelnika Prijedora: “POTREBNI SU NAM NOVI LJUDI KOJI ŽELE DA MISLE SVOJOM GLAVOM”

0

Šta možete da ponudite građanima Prijedora, što drugi kandidati ne mogu?

Neko sam ko je u ovu političku trku ušao sa iskrenom željom i vjerom da se ovdje može živjeti bolje. Na poziciji gradonačelnika vodiću se odgovornom politikom angažovanja sposobnih, a ne partijski podobnih ljudi. Smatram da je nama potrebna nova energija i novi ljudi koji žele da misle svojom glavom i razvijaju nove ideje. Takav tim ljudi namjeravam okupiti oko sebe.

Da li biste odbacili kandidaturu za gradonačelnika da danas dobijete milion maraka na lutriji?

Ne. Novac mi nikada nije bio vodilja u životu, niti glavni prioritet. Nikada ne bih odstupila od svog plana, vizije i iskrene želje da radim u interesu svog naroda. To se ne može kupiti novcem.

Kako biste opisali sebe u 5 riječi?

Uporna, direktna, iskrena, energična, emotivna.

Koje su Vaše vrline?

Sebe smatram osobom čvrstog karaktera. Neko sam ko ne podliježe pritiscima i ostaje istrajan na svom putu ka zacrtanom cilju. Prijatelji mi često kažu da cijene moju direktnost i iskrenost.

Koje su Vaše mane?

Vrlo često sam nestrpljiva, a ponekad i tvrdoglava.

Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se s tim nosite?

Iako se trudim da ne osuđujem druge ljude, jer ne znam ko kakav „teret“ nosi, ono što zaista ne volim je bahatost, neodgovornost, samoživnost, neiskrenost…

Koji je Vaš najveći strah?

U politici kada čujem riječ „strah“ sjetim se najveće pouke našeg vojvode Živojina Mišića kada je rekao: „Ko sme, taj može, ko ne zna za strah taj ide napred!“.  A u životu svakodnevno imamo svi te neke male strahove, ja iskreno ne volim da vidim insekte.

Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?

U životu mi bude teško i žao kada loše procjenim neke ljude i dozvolim da me povrijede, iako vremenom učim pa i toga bude sve manje.

Koji automobil vozite?

JEEP Compas. Ja sam neko ko se iskreno slabo razumije u automobile. I to mi nikada nije previše značilo. Time se više zanima moj suprug.

Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta u ovom trenutku, šta biste izabrali?

Izabrala bih ponovo da budem u svojoj zemlji i u svom gradu. Smatram da ovdje možemo biti srećni i zadovoljni. Bog nam je dao sve resurse, na nama je samo da to pametno iskoristimo.

Koju ste knjigu poslednju pročitali?

Trudim se zaista da što više čitam pisanu riječ, kako naših, tako i svjetskih autora. Poslednje što sam pročitala je „Grobnica za Borisa Davidoviča“, autora Danila Kiša.

Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?

„Balkanska međa“, definitino. Film koji šalje jaku poruku, i koji je na mene ostavio snažan utisak.

Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?

Iskreno, ne igram i nisam ljubitelj igara na sreću, pa i ne razmišljam o tome. Kada bi se to zaista desilo, vjerovatno bih uložila u nešto od čega će i šira zajednica imati korist i dobro.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme volim da provodim sa porodicom i meni dragim ljudima. Vrlo često čitam, a ako imam sreće da povežem više slobodnog vremena putovanje je uvijek dobar izbor.

Da možete da promijenite jednu stvar kod vaše porodice, šta bi to bilo?

Na porodičnom planu smatram se srećnom i ostvarenom ženom. Porodica je za mene nešto najsvetije. Jedino što bih promijenila, to je da je proširimo..

Imate li hobiji?

Kada ugrabim priliku volim da treniram i da se bavim sportom. Prvenstveno zbog zdravlja i to svakom uvijek preporučujem.

Kakvu muziku volite da slušate?

Sve zavisi od raspoloženja i trenutka. Pretežno je to domaći rok, ali volim da čujem i neke naše stare narodne hitove.

Što Vas nasmijava?

Srećni i duhoviti ljudi. Tada znam na kojoj sam vibraciji i trudim se da tu pozitinu energiju širim dalje.

Ako bi imali priliku održati 30 sekundi govora cijelom svijetu, šta biste rekli?

Radite na sebi. Postavite sebi visoke ciljeve. Pokušajte biti bolji nego što ste bili juče. Nikada nemojte izgubiti vjeru u sebe i u svoje snove. Budite uz svoje bližnje i pomozite im kada god to možete. Kao što je govorio naš patrijarh Pavle: „BUDIMO LJUDI!“ – tu staje sva suština poruke cijelom svijetu.

Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli: koliko ste stari?

Ovoliko koliko sada imam, ali pozitivna energija i vedar duh uvijek me čine sve mlađom i mlađom.

Da možete promijeniti jednu stvar na svijetu, šta bi to bilo?

Da ratovi prestanu. Svaka dobra politika je ona koja vodi ka miru i kompromisu, a ne ka sukobu i podjelama.  U miru možemo da stvaramo bolje uslove za sve nas.

I za kraj koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?

Da nikada neću odustati od svojih snova, kao i da nikada neću izgubiti vjeru u dobre ljude.

Dragutin Rodić, kandidat DNS-a za gradonačelnika: “Nisam čovjek prazne priče nego rezultata”

0

Šta možete da ponudite građanima Prijedora što drugi kandidati ne mogu?

Građanima obećavam da ćemo Prijedor učiniti najboljim mjestom za život u državi. A garantujem ne riječima, nego činjenicom da sve u čemu sam učestvovao u ovih 16 godina ljudi mogu dodirnuti i vidjeti. Nisam čovjek prazne priče nego rezultata. Prijedor je do prije 16 godina i dolaska DNS-a na čelo grada bio prosječan gradić za koji niko nije čuo. Ja sam svih 16 godina bio važan dio tima koji je Prijedor transformisao u grad razvoja, sređenog centra grada, konstantnog ulaganja u infrastrukturu, odgovornog prema kulturi i prema mladima i najvažnije – postali smo jedno od najboljih mjesta za ulaganje na prostoru ovog dijela Evrope.

Da li biste odbacili kandidaturu da dobijete milion maraka?

Duhovito, moram priznati. I vjerovatno pitanje koje dolazi iz percepcije da je politika posao za bogaćenje. Vidite, Prijedor smo učinili boljim mjestom za život zato što odudaramo od politike koja nameće takve predrasude. Ja imam djecu i to je sve bogatsvo koje meni treba uz njihovo zdravlje. Ne bih odbacio kandidaturu jer nema tih para koje mogu isplatiti ono što želim sebi u životu – da dobijem i šetam unučiće i na svakom koraku im pokažem šta je za naš grad uradio njihov deda.

Kako biste sebe opisali u 5 reči?

Obrazovan, miran, strpljiv, istrajan i odgovoran.

Koje su Vaše vrline?

Učešćem u pravljenju Prijedora ozbiljnim gradom i zadržavanjem čiste biografije za sve to vrijeme, pokazao sam sposobnost i poštenje. Razumijem probleme građana zato što među njima ne pravim razliku jer onaj koji voli svoj grad taj ga ne dijeli. Umijem na pristojan način da ne dam na sebe i uvijek sam tu za druge pružene ruke. Može mi se vjerovati jer sam ispunio svaki zadatak koji je razvoj Prijedora stavio pred mene.

Koje su Vaše mane?

Nisam sebe do ove kampanje isticao u prvi plan, iako sam učestvovao u većini dobrih projekata za ovaj grad. U ulozi kandidata razumijem koliko mi je to bila mana, i zato sam 24 sata posvećen kampanji i borbi da zajedno nastavimo razvoj Prijedora, za sve njegove ljude.

Šta Vas nervira kod drugih ljudi i kako se sa tim nosite?

Lijenost i neodgovornost me najviše nerviraju. A sa time se 16 godina nosim izbornim pobjedama.

Koji je Vaš najveći strah?

Strah za zdravlje i mir svoje porodice.

Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?

Žao mi je svake suze koju su moji prijatelji i porodica, moji sugrađani, prolili zbog svih loših stvari koje su nam se desile s kraja 20 vijeka. Svaku sam osjetio kao svoju. To me je i guralo ka rezultatima koji su od Prijedora napravili republičkog lidera u 21. vijeku.

Koji automobil vozite?

Pežo 206. Produženi. Volim kulinarstvo i potreban je veliki gepek za hranu kad pozovem prijatelje u Gornju Dragotinju.

Kada biste mogli biti u bilo kom dijelu svijeta šta biste izabrali?

Bio bih u Prijedoru, koji je rame uz rame sa razvijenim gradovima centralne Evrope. I tamo ćemo i biti, to sam mjesto za sebe izabrao. U Prijedoru čije ambicije samo nebo može vidjeti cijele. Dakle, u gradu koji ima još mnogo novih preduzeća i radnih mjesta.

Koju ste knjigu poslednju pročitali?

Sidarta, Hermana Hesea. Po treći put.

Koji je najbolji film koji ste gledali u prethodnih godinu dana?

“Bili smo vojnici”, sa Mel Gibsonom. Iako je stariji film, nosi snažnu poruku. Otišli smo u rat da se borimo za državu a borili smo se da sačuvamo jedni druge. Tako pristupam politici. Takmičim se sa odraslim ljudima, ali moja vizija je uspjeh Prijedora i bolji život za sve naše ljude.

Šta biste uradili kada biste dobili milion maraka na lutriji?

Ništa u životu nisam dobio i vjerujem da se stvari zasluže.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Volim da provodim vrijeme u Gornjoj Dragotinji. 

Da možete da promijenite jednu stvar kod vaše porodice šta bi to bilo?

Baš ništa. Svi su zdravi.

Imate li hobi?

Kulinarstvo, čitanje i košarku. Prije 30 godina redoslijed je bio obrnut.

Kakvu muziku volite da slušate?

Svaku muziku uz koju je društvo dobro raspoloženo.

Šta Vas zasmijava?

Film “Ko to tamo peva”, kada Taško Načić opali puškom u autobusu, koja je inače prazna. To me zasmijava i u politici, kad se puca u prazno i bez pokrića.

Ako bi imali priliku da održite govor cijelom svijetu šta biste rekli?

Nikada ne potcijenjujte snagu prirode jer danas živimo u vremenu korone koje nam pokazuje koliko smo nemoćni pred njenim silama.

Da ne znate koliko imate godina, šta biste rekli koliko ste stari?

Kad stanem na liniju slobodnih bacanja jasno mi je da imam svojih 62 godine. Projektima koje ću sprovesti kao gradonačelnik pristupam sa rješenošću čovjeka koji ima 20 godina manje.

Da možete da promijenite jednu stvar na svijetu šta bi to bilo?

Ne želim da promijenim jednu. Ko je promijenio jedan zivot, promijenio je svijet. Ja sam posvećen projektima koji mijenjaju hiljade života na bolje. 

Koje je najvažnije obećanje koje ste sami sebi dali?

Kao gradonačelnik nikada ni sebe ni Prijedor neću dovesti u poziciju da zbog sitnog politikanstva izgubimo i jedan jedini dan a kamoli više od toga.