Žele ugrađivati vazdušne jastuke s rokom trajanja

0

Milioni automobila svih svjetskih proizvođača su posljednjih u nekoliko godina povučeni zbog problema sa vazdušnim jastucima.

U SAD-u i Maleziji poginulo je i pet ljudi. Japanski automobilski proizvođači žele da vazdušni jastuci dobiju rok trajanja. odnosno, da se moraju zamijeniti nakon nekoliko godina.

Vodeći svjetski proizvođač vazdušnih jastuka, kompanija Takata, nikako ne može otkriti koji je uzrok serijskog kvara, pa se sumnja da je problem u starenju, odnosno, da tokom vremena vazdušni jastuci postaju neispravni.

(autoportal.com)

Smrt je samo silazak sa pozornice i odlazak u drugu dimenziju

0

Sjećam se prve šetnje po dolasku u Varanasi. Imao sam utisak da su mi se čula već donekle prilagodila…a onda je pored mene prošla grupa muškaraca na ramenima noseći postolje sa uvijenim pokojnikom (nosili su ga na ritual spaljivanja), sve vrijeme nešto uzvikujući, pjevajući i maltene trčeći, shvatio sam da sam došao u jedan sasvim drugi svijet. U tom svijetu važe druga pravila i drugi rituali vezani za umiranje, rađanje, radost, tugu…

Inače grad se prostire duž obale rijeke do koje se silazi betonskim stepenicima, poznatijim po nazivu ‘the ghats’. Tih gatova ima negde oko osamdeset i svaki ima svoj naziv. Oni čine dušu grada, na njima se moli, šeta, jede, spava, raduje, spaljuje… I tako vjekovima, danju i noću. Na jednom malom gatu se upravo pripremalo spaljivanje tijela pokojnika.

Na povišenom dijelu pripremljena su nova drva, u podnožju ostaci crnog pepela. Tijelo je zamotano u bijelu plahtu. Obredu mogu prisustvovati samo članovi porodice, slikanje je naravno zabranjeno.

Penjem se na obližnje brdašce odakle ću napraviti par snimaka podalje od rodbine koja, ako vas primjeti, može da vas “počasti” i batinama, ako niste dovoljno brzi.

Spaljivanje, za koje su zaduženi pripadnici posebne kaste, se vrši bez prekida, danonoćno, i dok su u drugim gradovima Indije, mjesta za spaljivanje skrivena, u Varanasiju se obavljaju javno. Za hinduse smrt je samo silazak sa pozornice i odlazak u drugu dimenziju, nakon čega slijedi ponovno rađanje i ezgistencija u fizičkom svijetu, zato se hindusi smrti ne plaše. život i smrt, smrt i život, sve je to jedan beskrajan ciklus. Za Hindu vjernike važno je da žive u harmoniji sa vrlinom (darma), a konačni cilj im je oslobađanje od vječnog ciklusa rađanja i umiranja.

I sad, nakon 11 godina od posjete Indiji mislim da  Indiju treba doživjeti kao i život koji je prepun i lijepih i ružnih trenutaka, čudnih sudbina ali i snažnih i odvažnih ljudi. Indijci u sebi imaju ono nešto što čovjeka čini čovjekom, bez obzira gdje živio, čime se bavio ili koliko para imao. Indija se, onima koji imaju tu sreću da je upoznaju, uvuče pod kožu na najlukaviji način. Opije ih svojim mirisima, zaslijepi jarkim bojama… i osuđeni su na to da joj se uvijek i iznova vraćaju.

MACURA: “ KAD SAM U CRVENOM I VOĆE BOLJE RAĐA “

0

Prijedorčanka Ilinka Macura, voćarka, predsjednica Skupštine Udruženja voćara Prijedor i predsjednica „Anemone „, Udruženja koje okuplja oboljele od astme, veliki je fan crvene boje. „Žena u crvenom „, kako je mnogi zovu tu boju preferira intenzivno posljednjih pet, do šest godina.

– To je boja radosti i kad god imam neke nedaće, tugu, problem u životu obučem crveno. I osjećam se dobro, a nevolje same odlaze. Kao rukom odnesene. Sve ide kako treba, čak i voće bolje rađa – kaže s osmijehom Macura i nabraja da u njenoj okolini svi dobro znaju da je crveno njena omiljena boja.

Toliko, da u šarenoj salati uvijek ima najviše crvene paprike, da se jelo krčka u crvenoj šerpi, da su joj drugari voćari na poklon kupili ruksak koji je, zna se, crvene boje. Takav joj je i nakit, naušnice, narukvice,privjesci pa čak i brojanica. Cipele, čizme i naravno, ne krije to, čak i donji veš.

– On je sav u crvenoj boji. I kad ništa nemam na sebi crveno, donji veš mora obavezno biti u toj boji. – otkriva Macura.

U crvenom  je i kad je dobrovoljni davalac krvi, pa njeni drugari u šali kažu „ da je dobro i što je ležaj na kojem je, dok u bolnici  daruje dragocijenu tečnost crven“. 

U crvenom je i kao baka Mrazica darovala novogodišnje paketiće djeci „Anemone“ i vjerovatno jedina Prijedorčanka koja pokazuje na sve načine koliko voli tu boju.

– To je i boja ljubavi. Obucite crveno i osjećaćete se dobro. Sigurna sam u to. Volite ljude oko sebe i ta ljubav će vam se sigurno vratiti. Na najbolji mogući način – poručuje  Macura koja osim na sebi crvenu boju voli vidjeti i na drugim ljudima.

– Uvijek će mi privući pažnju muško u crvenoj košulji. Smatram da su takvi muškarci odvažni i da znaju šta hoće od života. A i Nedjeljko Bajić Baja nosi crvenu košulju – kaže Macura koja čak i u spavaćoj sobi ima crvenu  posteljinu.

Prijedor
overcast clouds
18.8 ° C
18.8 °
18.8 °
61 %
2.8kmh
85 %
uto
22 °
sri
24 °
čet
15 °
pet
20 °
sub
23 °