Na nekoliko kilometra od Sanice, nakon vožnje po uskom makadamu i kratkog pješačenja stižete do drvenog mosta na čijoj sredini  klupa za odmor izgleda nestvarno.

Potom presiječete travnatu dolinu i onda uskom šumskom i uređenom stazom, uz kanjon rječice Sanice, nekoliko stotina metara dalje, stižete ravno do njenog izvora. Prebogata je bistrom vodom, koja se na samom izvorištu, u podnožju Grmeča, može piti. Ima i ribe, pastrmke lipljena pa i riječne grabljivice štuke.

I Sanica, kao i ostale manje rijeke, koje je ranije obilazila naša turistička patrola, poput Krušnice, pa i Bastašice, ovdje u samom izvoru, nad kojim se nadvijaju visoke stijene, pravi kaskade i omanje sedrene barijere preko kojih se u slapovima prelijeva ogromna količina vode čija temperatura ni za vrelih dana nije viša od deset stepeni. Hladna jeste, ali mami na kupanje. Bar one najodvažnije, poput Vehida Fetića iz Zenice koji je s djevojkom stigao kod prijatelja u gradić Sanicu. I u njihovoj pratnji spustio se do izvorišta gdje smo se i upoznali. Pravnik po struci koji posljednje dvije godine živi u Kini i tamo na Fakultetu predaje engleski jezik, nije odolio.

Pred našim očima, nakon kraćih priprema i privikavanja na hladnu vodu, a to ćete vidjeti i u video snimku, uskočio je u rječicu, otplivao nekoliko metara nizvodno i izašao van. Ugođaj savršen i moramo priznati da bi rado osim gledanja bili na njegovom mjestu, ali uvijek postoji to ali koje se u našem slučaju pravda baš hladnom vodom.

Zanimljivo je da su uz stazu postavljene i drvene klupe za odmor, dvije su i kod izvora, a uz put su i korpe za smeće. To što su rječica i staza potpuno uredne i čiste znači i da posjetioci, a sreli smo ih podosta, poštuju i čuvaju ovu ljepotu. I mjestašce Sanica je posebna priča.  Po novim i lijepo uređenim kućama vidljivo je da su ljudi imućni ali i vrijedni. Iznad samog mjesta, nedaleko od jezera koje je prije sedam godina bukvalo „propalo“ u zemlju i za sobom povuklo jednu vikendicu na obali i nekoliko stabala visokih preko 20-tak metara, a onda se iznenada s prvim kišama misteriozno zavratilo, je i čudesno lijep eko centar „Oaza mira“ vlasnika Jadranka Zolaka.

Centar ima bukvalno sve za kvaitetan odmor. Nedaleko od ulaza su dva bazena, za odrasle i djecu, potom restoran, iza kojeg se u omanjem slapu slijeva rječica Trebunj koja se potom grana i pravi adu na kojoj je još jedan restoran s etno kuhinjom.

Trebunj je hladan, ali idealan za jato od 30-tak  pataka koje su prije slapa ovdje napravile svoje utočište za odmor i plivanje. Jadranko Zolak, vlasnik ovog “raja”, priča da Centar radi već 13 godina.

– Cijela moja porodica bavila se ugostiteljstvom, otac, djed, ja, a tradiciju nastavlja moja kćerka. Izgradnjom centra htio sam nastaviti ovu porodičnu tradiciju ugostiteljstva u Sanici koja je početkom 80-tih godina proglašena za prvo turističko mjesto u bivšoj Jugoslaviji. Pred rat se ovdje zagovarala ideja o ruralnom, seoskom turizmu. Tragom tog želio sam nastaviti tu priču – kaže nam Jadranko koji je Centar etapno gradio.

Danas „Oaza mira“ ima 32 kreveta, u jednokrevetnim i dvokreventnim sobama a boravak na ovom mjestu uz besplatan parking, sjajnu uslugu, kupanje u bazenu koji ima ležaljke, suncobrane, tuševe s hladnom i toplom vodom, košta 18 eura s doručkom. Po osobi.

– Gotovo cijela Sanica je dijaspora koja ljeti boravi ovdje. Ovdje je i jako dobar revir za ribolov. Ovdje smo imali i evropsko i svjetsko prvenstvo u „fly fishing-u“ tako da nam dosta stranaca dolazi u ribolov. Imali smo goste od Amerike do Australije – kaže Zolak koji je nedavno počeo još jednu turističku priču.

Ova je prema izvoru Sanice gdje gradi restoran. Kaže da je prva faza radova gotova,  a da bi bašta restorana kad sve bude završeno trebala biti duga 50 metara i okrenuta prema rječici Sanici. Inače i na bazenu i na samom ulazu u eko centar primjenjuju se sve naložene higijensko-epidemiološke mjere. Korona je nažalost i na ovom mjestu gdje kupanje podno brežuljaka i guste šume liči na san, ostavila traga.

Neka od ranije dogovorenih takmičenja u fly fishing-u su odgođena, pa sami tim i dolazak 62 strastvena ribolovca iz cijelog svijeta. No zato ovdje ima domaćih posjetilaca. Eko centar su otkrili Prijedorčani i Banjalučani. Njih je i najviše, a tople preporuke da dođete dala je i Banjalučanka Nada Ljubojević.

– Prvi put sam u Sanici, ljudi s  predivni, gostoljubivi… Već dogovaram naredni  vikend, jer ko jednom ovdje dođe 100 odsto se ponovo vraća – kaže Nada koja radi kao medicinska sestra u UKC RS u Banjaluci.

Tople preporuke da dođete u „Oazu mira“ imate i od naše turističke patrole koja je nekoliko sati uživala na tamošnjem bazenu. Po povratku u Prijedor svratite obavezno na neki od štandova gdje se uz regionalni put Prijedor – Sanski Most prodaje domaća lubenica, dinja, vrganji, lisičarke.. Mi smo bili na štandu kod Muniba, a ljubazna vlasnica poklonila nam je i lubenice koje se ovdje po komadu prodaju za samo jednu marku… Uživajte.