Da nikada nije kasno za ostvarenje životnih snova najbolji dokaz je sedamdesetosmogodišnji Veljko Gnjatović iz Prijedora, koji je prije tri godine prvi put sjeo za volan i odlučio da položi vozački ispit.
Veljko, koji je najbolje godine svog života proveo je u gradu na Sani radeći na građevini, kaže da vozački ispit nije stigao ranije da polaže zbog nedostatka slobodnog vremena, ali i finansijskih razloga.
Prema riječima ovog vitalnog i nasmijanog dekice, svi su bili u nevjerici kada je zakucao na vrata jedne prijedorske auto-škole s namjerom da u poznim godinama polaže vozački ispit.
– Po dolasku u auto-školu instruktor me pitao šta mi treba. Kada sam rekao da sam došao da položim vozački ispit, on me zbunjeno pogledao i pitao kako to do sada nisam uradio, a zatim zatražio moju ličnu kartu. Kada je vidio koje sam godište, veli on meni: “Uuu, imaš puno godina”. Na moje pitanje da li mogu da polažem, inspektor se nasmijao i rekao: “Kod mene ko dođe mora da položi, ko ne vidi ima naočare, ko ne čuje tu je aparat”. Međutim, meni ništa od toga tada nije bilo potrebno – priča Veljko.
Ističe da su u čudu ostali i u lokalnoj ambulanti kada je otišao da izvadi ljekarsko uvjerenje.
– Nisu mogli da vjeruju da u osmoj deceniji prvi put polažem vozački ispit. Sve kontrole su pokazale da sam, uprkos godinama, sposoban da položim vozački ispit. Nakon toga sam slušao predavanja za prvu pomoć i testove, koje sam nulirao. Još mi nije jasno da li su testovi zaista bili tako lagani ili sam se toliko prepao pa sam dobro naučio – istakao je Veljko.
Ovaj Prijedorčanin dodaje da su mu vozački ispit i sopstveni automobil bili životna želja.
– Prvi automobil nije bio bogzna kakav, ali poslužio je. Dovoljno je da mogu da odem do ljekara, pijace i da se vidim sa društvom kad hoću, a ne da zavisim od nekoga – ispričao je Gnjatović.
Najveća podrška mu je, kaže, bila porodica, dok su prijatelji uglavnom bili zavidni.
– Govorili su da sam star za polaganje vozačkog ispita, da nema šanse da položim, osim jednog bračnog para koji me bodrio sve vrijeme. Što se tiče porodice, ona je ta koja mi je dala vjetar u leđa, a sada me svi stalno zafrkavaju, jer imam najviše slobodnog vremena i položen vozački ispit pa kažu: “Deda, hajde upali auto i kupi to, odvezi nas do grada…”. Sa zadovoljstvom im činim te usluge – kazao je Veljko, koji je za tri godine, koliko vozi, platio jednu kaznu.
Anegdota
Pričajući o vremenu kada je polagao vozački ispit Veljko se prisjetio i brojnih anegdota. On kaže da nikad neće zaboraviti dan kada je polagao vožnju, jer je sjeo za volan, svezao pojas i krenuo, a da pri tome nije zatvorio vrata.
– To je bio šou. Nikad to neću zaboraviti. Inspektor me upitao hoćemo li ispasti iz vozila. Toliko sam se kasnije smijao, a smiješno mi je i dan-danas kad se sjetim – rekao je Veljko.
izvor
