-1 C
Prijedor
Četvrtak, 3 Decembra, 2020

GODIŠNJE NA BICIKLU PREĐE PREKO 16.000 KILOMETARA

0

Sabit Džonlagić iz Kamičana koji preko dvije decenije živi u Cirihu, u Švicarskoj, istinski je zaljubljenik u biciklizam. Član je i ciriškog biciklističkog kluba koji nosi zanimljiv naziv „Hobi vozači“, a posljednih deset godina i u Upravnom odboru kluba.

– Klub ima 12 članova. Dva su Bosanci, a ostali Švicarci – kaže Sabit i na našu opasku da li bolje vozi od njih, lakonski i s smijehom odgovara „ pa naravno!”.  Priča da je, dok je bio mlađi, učestvovao na trkama, da je bilo i medalja, no sad s godinama kojih i nije baš mnogo, to je više od hobija.

– Ne mogu reći da je hobi, jer godišnje prelazim od 15 do 16 hiljada kilometara na biciklu. Ako baš hoćete tu riječ hobi onda ispred moram dodati profesionalni – kaže Sabit koji kilometre na bicklu prelazi po cijeloj Švicarskoj, često po Austriji, Njemačkoj…

Svake godine iz matičnog kluba, a na poziv drugih biciklističkih klubova, prave izlete između tri i pet dana po drugim državama.

– Sad radimo na tom da osnujemo ovdje biciklistički klub u Kozarcu. Bio je na tu temu i jedan info sastanak u prelijepoj „BK Oazi” koja nam je najavila da će sponzorisati sve naše aktivnosti kad osnujemo klub. Prijedor ima svoj biciklistički klub, ima i ova regija, Sanski Most, Ključ, Bihać čak nekoliko, ali Kozarac nema. Vjerujem da će biti osnovan naredne godine, jer interesa ima – kaže Sabit  koji u rodne Kamičane dolazi najmanje pet-šest puta godišnje. I tu provede i po nekoliko sedmica. Ljetos je u Kozarac stigao na biciklu.

– Tačno 1.022 kilometra sam prešao, i to za šest dana. Prvi dan je bilo najlakše, vozili smo samo 110 kilometara, a ostalih pet između 180 i 220 km  dnevno – kaže Sabit koji u Kamičane dolazi često i vikendom. 

Malo se odmara, malo vozi biciklo, pa opet nazad u Švicarsku.  Sportskog duha očito ne manjka. Tako je kaže bilo odmalena. Uvijek je volio sport, i to ne jedan, nego nekoliko. Igrao je košarku u Kozarcu, u Švicarskoj fudbal kad je došao i onda slučajno, preko kolege na poslu koji je bio osvjedočeni bicklista, ušao i u te vode. 

– Rekao mi je, kad voliš sport, moraš probati i bicklizam. Tako je krenulo jer sam u klubu već 22 godine. Ne treba posebno naglašavati koliko je to korisno za zdravlje, a drugo je sloboda.  Kad sam na biciklu, ja sam u svom svijetu. Ne računam li porodicu, ništa u tom trenutku nije važnije od tog. I niko sretniji od mene – kaže Sabit koji uvijek vozi prema nekom cilju. 

Mrakovica, Sarajevo ili neki drugi grad… ništa nije napamet. I dok vozi nema straha, jer to je osnovno pravilo dobrog biciklizma. Trenutno vozi profesionalno američko biciklo „Trek“ koje teži samo 7,6 kilograma. Kad zatreba, može jednim prstom da se nosi. Bilo je naravno i padova, jer i to je sastavni dio biciklizma.

– Ali ništa značajnije i ne nekih lomova. Što je najvažnije. A padovi, oni su prateći dio ovog sporta. Nešto što je normalno, mada nikad nisam pao svojom krivicom – priča Sabit.  

I ne skida osmijeh s lica dok otkriva planove kud će dalje na biciklu.

– Naredne godine planiram da biciklom dođe do Kozarca, onda do Srebrenice i nazad i to je nekih 2.000 kilometra. A 2021. godine idem za Ukrajinu. Tamo ćemo avionom, a vraćamo se za Švicarsku biciklom. Voziću se 21 dan i na biciklu ću preći preko 3.000 kilometara – otkriva Sabit koji zbog poslovnih obaveza neke duže biciklističke rute, poput ove ukrajinske, mora planirati i po dvije godine unaprijed.  

Baka Dobrila proslavila 18. rođendan i 50 godina skladnog braka (foto)

0

Dobrila Kukić iz Bistrice sinoć je u širokom porodičnom krugu, u društvu dvije unuke i dva praunuka, brojnih prijatelja i komšija proslavila svoj 18. rođendan i punoljetstvo, ali i 50 godina sretnog braka sa suprugom Živkom.

Da, da dobro ste pročitali. Dobrila stvarno ima 72. godine i rođena je 29. februara, prestupne 1948. godine. Ona je jedna od četiri miliona stanovnika na planeti koji rođendan slave svake četvrte godine. Zato je ovaj Dobrilin 18-sti bio poseban s ogromnom tortom koja je na slavlje stigla ni manje ni više nego na traktoru.

Presretna „osamnaestogodišnjakinja“ kaže da je odlično to što je punoljetna postala u društvu svojih najbližih i brojnih prijatelja.

– Sad ću polagati i vozački, a zadovoljna sam i poklonima. Nema šta nisam dobila – rekla je s osmijehom slavljenica i otkrila tajni začin pet decenija dugog, skladnog braka.

– Ljubav brate, poštovanje jedno drugog, dogovor, bez svađe i ljubomore – kaže Dobrila dok mladim koji tek stupaju u bračne vode nudi savjete za uspješnu bračnu zajednicu.

Dobrilina bolja polovina, suprug Živko, kaže da su se vjenčali 23. februara, prije 50 godina.

– Sad možete zamisliti kako mi je u braku s tako „mladom“ ženom, jer je ova moja napunila tek sad 18. Sad može izvaditi i ličnu kartu, pa polagati i vozački, a sin joj je obećao da će joj, ako položi vozački, kupiti auto. S tim da moram da naglasim da ja plaćam vozački i da je to da polaže bila moja inicijativa – kaže šeretski Živko i na pitanje kako objašnjava tu veliku razliku u godinama kaže „da ih ljubav ne vidi“.

– Slijepa je. Za dobar brak treba samo veliko razumijevanje. Sa svađom nema ni dogovora, ni ljubavi – pojašnjava Živko.

Dobrilina unuka Nikolina Nina Radumilo, baki i djedu poželjela je još 50 godina sretnog i uspješnog braka. I dodala da se od njih dvoje puno toga može i naučiti

– Kao što je sloga, ljubav, poštovanje, pažnja…- rekla je Nina.

Čestitkama za 50 godina braka Kukića i Dobrilin 18. rođendan pridružuje se i Infoprijedor. ba. Da su nam živi i zdravi.

Oštra pravila: Oni koji odbiju nositi maske moraju kopati grobove za žrtve korone

0
FOTO: ADEK BERRY / AFP / PONDOK RANGGON CEMETERY

Lokalne vlasti naredile su osmorici ljudi u u indonežanskoj provinciji Istočne Jave Gresik, da kopaju grobove onima koji su umrli od COVID-19 kao kaznu zbog toga što javno nisu nosili maske za lice. Šef okruga Cerme, Suyono, rekao je da je kaznio stanovnike koji nisu nosili maske za lice tako što su ih natjerali da kopaju grobove na javnom groblju u selu Ngabetan.

– Trenutno imamo samo tri grobara, pa sam odlučio da i te ljude dovedemo da rade s njima”, rekao je Suyono, kako ga je u srijedu citirao tribunnews.com, dodajući da se nada da će svi oni koji na neki način žele da izbjegnu nošenje maski odsad dobro razmisliti.

Kako javlja Džakarta Post, kazna za nenošenje zaštitne maske za lice, koja je propisana indonežanskim zakonima, jeste rad na grobaljima u toj oblasti, što je mjera odvraćanje od ponovljenih kršenja zakona.

Zlajin cjepač za dva sata iscijepa pet metara drva

0

Penzionisani major policije, Zlatko, Zlaja Brdar, bivši knez najpoznatije i jedine Kneževine na Balkanu Gornja Dragotinja-Marini napravio je svoj lični cjepač. Na spravi koju je vidio na youtube, koji su objavili Rusi, radio je dan i po a za materijal koristio otpad u kojem je bilo zanimlivih stvari.

– Pa tako se tu našla odbačena opruga od  amortizera golfa „ trojke“. Nju kad sam vidio, sjetio sam se snimaka o cjepaču i krenuo da pravim svoj lični. „Naoružao“ sam se brusilicom, apartom za varenje, mješalicom i posao je mogao da počne – kaže Brdar koji danas, pred sezonu grijanja, dok se mnogi muče kako iscijepati drva i da li će  na vrijeme stići „profesionalci“, u svom  dvorištu opušteno radi na svom cjepaču.

– I tako lagano sam za dva sata iscijepao sam pet metara drva – kaže Zlatko koji cjepač planira i malo doraditi. Čisto da sebi olakša posao.

– Ideja o kvačilu na nožni pogon preko koloture je već u razradi. Idu godine, pa je vrijeme da i sebi malo olakšam posao – kaže Zlatko.

Ne krije da je radoholičar i da voli kad na imanju sve utegne svojom rukom. A to je 90 odsto posla. I novu drvarnica koju je napravio za svega pet dana i na koju je baš ponosan.

– Moji nedaju da je koristim kao šupu. Supruga mi sugeriše da napravim novu. Ova sad je toliko lijepa da joj je žao da u nju stavljamo drva – pohvalio nam se Zlaja koji je poznat i kao vrstan pčelar, ribolovac, dobar pisac i još bolji slikar.  Uglavnom cjepač radi punom parom, u Zlatkovo dvorište stižu svaki dan komšije i zadivljeno gledaju novu spravu. I to kako s lakoćom ciepa.

– Samo gledaju, jer sam je ubetonirao. Čisto zbog trzaja a i da se mnogo „ ne šeta“ po selu.  

Kad se priroda poigra onda i ruže cvjetaju u decembru

U dvorištu naše sugrađanke Zvezdane Arežine osvanuo je prije dva dana pupoljak nove ruže. Ništa čudno da to jutro po Zvezdaninim riječima nije izmjereno minus 4 stepena celzijusa.

– Upravo tako. Prije dva dana sam je fotografisala u mom dvorištu … I  ja sam se zapanjila, jer je bilo -4 stepena C. Ovo je pupoljak nove ruže, za ne povjerovati – kaže Zvezdana. Dodaje da nije sretna zbog ovog, zato što u ovo doba godine očekuje snijeg kojeg jako voli.

Ruže uzgaja uglavnom za svoju dušu.

– Ma ništa spektaklurano. I ovaj pupoljak nije moja zasluga. Toplo vrijeme ili šta već, no nekako je ostala zaštićena od mraza – otkriva Zvezdana i dodaje da je i ranije u svom cvjetnjaku u decembru viđala ruže, ali ne i nove pupoljke.

No tad je po njima, kako kaže, padao snijeg.

foto: privatna arhiva

Prijedor
mist
-1 ° C
-1 °
-1 °
100 %
1.5kmh
90 %
čet
1 °
pet
5 °
sub
11 °
ned
11 °
pon
8 °